ništa nije slučajno
Život po šablonu
Pitanje je zašto nećemo da promijenimo ništa, a teoretski smo potkovaniji od svih svjetskih filozofa. Odgovor - NIJE NAM STALO, jer nas je sistem uvukao u šablon i u dvadeset prvom vijeku ”tražimo hljeba“. To nije više ni tužno, to je sramno
Raditi nešto po provjerenom i pouzdanom receptu koji je toliko puta korišćen i provjeren, to je otprilike šablon. Suštinski je ok, kada se koristi prilikom izrade tabela i tekstova, uopšteno organizacije posla, a šablon je i kada gledate film sa Mirom Furlan, jer unaprijed znate da će biti seksa. Šablon je doduše i kad igrač kaže da će “ostaviti srce na terenu”, ili zabrinuti političar: “Narod to zna”, ali nas zanima nešto drugo - šablonski život!
Životni šablon možemo podijeliti na dnevni, nedjeljni, mjesečni i godišnji, a neko je cijelog života u tome.
Dnevni - ustajanje, hrana, posao, hrana, po logici ide opet odmor, ali nema logike, jer se u tom terminu pojavljuje „Sulejman“, “Ruža vjetrova“ (serije iz realnog života), pa „Menjam ženu“, dnevnik, ko ima kompjuter mlati po portalima i fb, spavanje.
Nedjeljni - prošireni dnevni, s tim da se vikendom ide do Delte i Gintaša (izvinjavam se ostalim gradovima), zimi da se izbjegne sjever a ljeti je klimatizovano, muški u kladionicu ili par krugova oko zgrade, gospođe listaju naučnu literaturu - “Skandal” i “Svet”, normalno uvijek sa istim ljudima, obavezan „Grand TV show“ i „Cheaters“ (Preljubnici), bar do 12 uveče, pa da se liježe.
Mjesečni - on izvanredno počne ali je kratkog daha, jer plata ide za nedelju dana. Opet šablonski, istim facama po poštama, bankama, t-comovima, pijacama, a neko i kamatašima.
Godišnji - Nova godina, Božić, rođendani mali i veliki, pa mrsne i posne slave, eto šanse za rusku salatu, sarmu, malo ribe i ostale đakonije, odmori bez ljetovanja, dva dana kod rodbine na selu, i na kraju opet povratak brigama i šablonima.
U desetak rečenica stade nečiji život. Zašto!
"Ko hoće nešto da učini, nađe način, ko neće ništa da učini, nađe opravdanje," reče Pablo Pikaso.
Tačno, nađe opravdanje i uvijek je neko drugi kriv što mu je život ovakav, obično je to bolje stoje i komšija ili poznanik (posljednjih godina bilo ko), i tako u krug.
Pitanje zašto nismo inovativni, zašto nećemo da promijenimo ništa, a teoretski smo potkovaniji od svih svjetskih filozofa. Odgovor - NIJE NAM STALO, jer nas je sistem uvukao u šablon i u dvadeset prvom vijeku ”tražimo hljeba“. To nije više ni tužno, to je sramno. Ali znam da će veliki broj reći “dobro je to”.
Ako je vama, gospodo, dobro - uživajte u “blagodetima takvog života” i ne zaboravite da je za par dana posljednja epizoda “Sulejmana veličanstvenog”, što je tragedija, ali ćete opet imati vremena za popodnevni odmor, normalno dok se ne pojavi nešto novo, nešto što će poboljšati vaš virtuelni svijet.
“Narod to voli”, reče neko i tako ostade!
( Miško Tamindžić )