Marković: Nemojte se igrati sudbinom okrivljenih

Policajci Željko Bojić i Adnan Kožar, osumnjičeni za ubistvo Beranca Miroslava Šoškića, nezakonito su u pritvoru, jer je sud prihvatio besmislenu činjeničnu konstrukciju tužilaštva, koja je izvan svake ljudske i pravničke logike.

To je "Vijestima" saopštio Bojićev branilac, advokat Velibor Marković, ocijenivši da bi to bilo jasno i sudu i tužilaštvu da su barem malo proučili spise tog predmeta.

On je kazao da su kompletan slučaj neosnovano iskomplikovali dva međusobno kontradiktorna nalaza vještaka - jedan koji je, nakon ekshumacije, uradio prof. dr Miodrag Šoć i drugi i koji su sačinili članovi Sudsko-medicinskog odbora Medicinskog fakulteta u Beogradu.

“U ovim nalazima se iznosi mišljenje da je fatalna povreda nastala dejstvom zamahnutim udarcem i tupinom mehaničkog oruđa, ali se ne iznosi na osnovu čega je izveden takav zaključak, osim ako nije na osnovu lokaliteta povrede. Da su navedeni nalazi kontradiktorni, proizilazi iz činjenice što dr Šoć navodi da je kod pokojnog Šoškića nakon zadobijanja te povrede došlo do gubitka svijesti i da 'nije mogao da obavlja bilo kakve pokrete, ni da hoda, ni da pliva', dok se u nalazu vještaka iz Beograda navodi da ova povreda glave nije morala da dovede do gubitka svijesti oštećenog, već je i nakon nje bio sposoban da se kreće i preduzima druge aktivne radnje. Pri tome se prećutkuje ili zanemaruje put kojim je tijelo utopljenika prošlo od mjesta sa kojeg je pokojni Šoškić vjerovatno skočio u Lim, do mjesta na kojem je pronađen i konfiguracija terena. To je Tifranska klisura poznata po svojoj surovosti usljed brojnih brzaka, kaskada, škrapa i oštrih stijena. Kiša i nevrijeme su 2010. godine dovele do toga da je Lim toliko nabujao tako da je odnio i samlio most sagrađen od betona i željeza i nikad ga nijesu našli, a ne da na tijelu nanese povrede kakve su konstatovane kod oštećenog. Ovakvo grubo poigravanje sa sudbinom okrivljenih, porodicom oštećenog, pa i dušom pokojnika je krajnje neobrazivo i površno”, kazao je Marković.

On je ocijenio da je sud prihvatio besmislenu konstrukciju tužilaštva, prema kojoj su policajci, iako su se dali u potjeru za prethodno odbjeglim Šoškićem da bi ga uhapsili, prethodno ga pretukli, da bi ga potom 'primorali' da skoči u rijeku Lim.

“To bi po tužilaštvu i sudu značilo da su ga pustili da pobjegne i uz to sebe izložili riziku da ih naknadno prijavi zbog zlostavljanja. Jer, ko bi mogao da predvidi da će Šoškić utopljenjem tragično izgubiti život”, rekao je on.

Marković je podsjetio da su istražni organi prije više od četiri godine utvrdili da je Šoškić stradao usljed utopljenja, a da povrede konstatovane na njegovom tijelu potiču od udaraca u stijenje i kamenje korita rijeke Lim.

Zvanična policijska verzija bila je da je pretresom vozila Šoškića pronađen gram i po heroina, a da je on iskoristio nepažnju Bojića i Kožara i pobjegao

“Slučaj je u dva navrata bio predmet medicinskog vještačenja. Prvi put od prof. dr Dragane Čukić, a drugi od Sudsko-medicinskog odbora Medicinskog fakulteta u Podgorici. Oba puta je kao uzrok smrti utvrđeno utopljenje, a ne neki drugi uzrok. Navedeni nalazi potvrđeni su od strane eminentnog stručnjaka iz te oblasti prof. dr Zorana Stankovića, bivšeg načelnika VMA u Beogradu i bivšeg ministra zdravlja u Vladi Republike Srbije, koji je uradio nalaz upravo na zahtjev punomoćnika porodice pokojnog Šoškića. U tom njegovom nalazu se navodi da povrede konstatovane kod oštećenog 'nemaju dokaz zaživotnosti', što znači da su mogle nastati nakon smrti dok je beživotno tijelo plovilo koritom rijeke Lim, te da nije moguće razlikovati da li je povreda u desnom sljepoočnom dijelu predjela glave nanijeta dejstvom ivičastih neravnina kamena u koritu rijeke ili udarcem tupotvrdim predmetom sa sličnom površinom, jer su i jedan i drugi mehanizam nanošenja navedene povrede mogući i prihvatljivi”, kazao je Marković.

Bojić i Kožar uhapšeni su krajem novembra, zbog sumnje da su prije četiri godine ubili Šoškića.

Oni su po nalogu tužilaštva lišeni slobode, nakon što je stigao nalaz supervještačenja iz Beograda, u kom su potvrđene tvrdnje ljekara obducenta sudskog vještaka dr Miodraga Šoća, koji je 12. aprila izvršio ekshumaciju i konstatovao u zvaničnom nalazu da je smrt bila nasilne prirode.

Šoškić je nestao 17. decembra 2008. godine, bježeći pred policijom. On je, nakon što je zaustavljen u automobilu pred zgradom u kojoj je živio, u kasnim noćnim satima priveden u zgradu policije sa drugom.

Zvanična policijska verzija bila je da je pretresom vozila Šoškića pronađen gram i po heroina, a da je on iskoristio nepažnju Bojića i Kožara i pobjegao.

Prema toj verziji, on se uputio prema gradu, a zatim mračnom i uskom ulicom skrenuo u pravcu Lima, dok je za njim jurila policija. Šoškić je, navodno, pred potjerom ušao u rijeku i zaplivao, dok ga je policija od toga odvraćala. Na obali je ostala samo pocijepana jakna.

Na jakni nema krvi

Marković je kazao da je nedavnim Izvještajem o DNK vještačenju, urađenim od strane Forezničkog centra Uprave policije, 27. decembra 2012. godine, dokazano da nema nikakvog govora o povredama koje bi mogle nastati prije skakanja oštećenog Šoškića u Lim.

“U nalazu se navodi da na jakni 'nije utvrđeno prisustvo krvi ljudskog porijekla', jer da su povrede postojale, ti tragovi bi morali da postoje. Ali, okrivljeni su i dalje u pritvoru”, naveo je Marković.

Galerija

Velibor Marković FOTO: Boris Pejović

( Komnen Radević )