"Imao sam dvije majke i zbog toga se protivim gej brakovima"

"Nudim vam svjedočenje. Ono nema istu težinu kao anketa. Druga djeca, u drugim uvslovima, vjerovatno su odrastala i reagovala drugačije. Ali koliko je meni poznato, ne postoje ozbiljne naučne studije o ovoj temi. Sumnjam da mnogo djece gej parova spremno da se otvori i otvoreno sa novinarima priča o ovoj delikatnoj temi. Traumatično je pričati o patnji, tako da mnogi radije ćute", ovo je dio ispovijesti 66-godišnjeg Žana Dominika Bunela za dnevni list Le Figaro.

U rodnoj Francuskoj, Bunel je relativno prepoznatljiva javna ličnost. Ovaj doktor prava, specijalista za humanitarno pravo i genocid, godinama se bavio humanitarnim radom u Bosni, Iraku, Ruandi i Burundiju. O iskustvu života u zemljama potresenim ratnim stanjem napisao je i knjigu.

Ali, novinaru Le Figaroa Bunel je odlučio da se otvori na sasvim drugu, puno ličniju temu: odrastanju u porodici bez oca, u kojoj su ga vaspitavali majka i njena lezbijska partnerka.

Članak koji se u dnevnoj štampi pojavio prije desetak dana ozbiljno je potresao francusku javnost; niko, naime, nije pomišljao da će Bunel javno stati na stranu onih koji smatraju da gej osobe ne bi trebalo da odgajaju djecu.

"Patio sam zbog nedostatka oca"

Bunel tvrdi da njegov stav nema nikakve veze s homofobijom. Nikada, kaže, nije patio zbog homoseksualnosti svoje majke i smatra da bi homoseksualne osobe trebalo da imaju (skoro) ista prava kao i heteroseksualci. Ali ne bi im dozvolio da usvajaju djecu.

Kada je čuo da francuska vlada planira da legalizuje gej brakove, Bunel je odlučio da se pobuni. Vratila su mu se, tvrdi, sva traumatična sjećanja iz djetinjstva, s naglaskom na odrastanje bez oca

Neposredno nakon Bunelovog rođenja njegova je majka shvatila da je lezbijka i započela vezu sa svojom prijateljicom. Otac je otišao iz njihovog oporodičnog doma, a Bunela su od tada odgajale dvije majke. Zbog toga, kako kaže, i danas nosi emotivne ožiljke.

"Patio sam zbog indiferencije odraslih prema intimnoj patnji djeteta. U svijetu u kojem je svaki dan borba za njihova prava, to je uvijek najbitnije. Ali takođe sam patio i zbog nedostatka oca, njegove svakodnevne prisutnosti, očinskog, muškog primjera koji bi pružio određenu protitežu odnosu moje majke i njene partnerke. Osjećao sam to od rane dobi. Doživljavao sam taj izostanak oca kao amputaciju", kaže Bunel.

"Dijete ima pravo na oca i majku"

Kada je čuo da francuska vlada planira da legalizuje gej brakove, Bunel je odlučio da se pobuni. Vratila su mu se, tvrdi, sva traumatična sjećanja iz djetinjstva, s naglaskom na odrastanje bez oca.

"Ne smetaju mi toliko gej brakovi sami po sebi, koliko činjenica da je to put prema usvajanju djece za gej osobe. Vlada želi da institucionalizuje zajednicu koja me u velikoj mjeri osakatila. To je nepravda pred kojom ne mogu da ćutim", kaže Bunel.

"Protivim se ovom predlogu zato što smo spremni u ime borbe protiv nejednakosti i diskriminacije uskratiti djetetu jedno od njegovih osnovnih prava, na kojem počiva univerzalna, milenijumska tradicija: da ga odgajaju otac i majka. Dva su prava ovdje u koliziji: sa jedne strane imamo pravo gej parova da imaju djecu, a s druge strane pravo djeteta da ima i oca i majku. Međunarodna konvencija o pravima djece kaže da se primarno mora uzeti u obzir zaštita interesa djeteta. Mislim da ovdje nema dileme o tome što je u najboljem interesu djeteta", kaže Bunel.

( Index.hr )