Ideja opozicije

Misliti političku situaciju u Crnoj Gori sve je izazovniji i inspirativniji posao. U zemlji čuda, gdje ništa nije moguće, ali ni nemoguće, dnevno se promišlja o prilično komplikovanom sistemu, u principu, proste, malene države.

Vlast ne može da se promjeni već 24 godine, a period nepostojanja promjena unutar opozicije progresivno raste sličnom dinamikom. Čuveni naslov u medijima je bio: "Od puteva gora samo vlast", a "domišljati" graditelji autoputa, takvu su formulaciju prepjevali i izveli zaključak po svojoj mjeri: "od vlasti gora samo opozicija".

U zbrci i pitanju ko je ko u Crnoj Gori, ređaju se teorije zavjere u kojima uvjek proviri i nešto istinito. I dok čekamo dan da se Gospod javi i razriješi dilemu vezanu za konačnu demokratizaciju društva, opozicija se sprema za još jedan izborni ciklus.

Vječiti gubitnici protiv onih koji umišljaju da su pobjednici u zemlji koja svakim danom povećava poreze i zamrzava penzije, ne bi li prekrila strateške poslove svojih funkcionera, odigraće još jednu utakmicu, ali je pitanje u kakvim uslovima i u kakvom sastavu?

No, prije nego što bilo šta kažem, treba riješiti dilemu ko je zaista opozicija u Crnoj Gori? Opozicija su samo oni koji oponiraju vladajućoj eliti, ne i državi. Tu zasigurno ne spadaju samo parlamentarni subjekti koji to čine, već i zdravi dio civilnog sektora, kao i brojni glasači manjinskih partija koji nijesu srećni što njihovi politički predstavnici participiraju u aktuelnoj vlasti, iako su kampanju bazirali na žestokoj kritici istih.

Ali, s obzirom na specifičnost države, ni tu stvari nijesu skroz čiste, jer čim se postavilo pitanje ko je opozicija, znači da postoji i ona kvazi-opozicija, koja tu ulogu vrši profesionalano kao preplaćeni konobar vlasti.

Samim tim što su izbori raspisani, priznali smo svi da je bila korupcija u Nikšiću, a da bi "izolovali taj slučaj" iz naše podsvjesti, u sve ugurasmo i Andrijevicu. Oko Podgorice, DPS ne zna tačno šta će.

Mašinerija, vjerovatno, neće stići podjednako uspješno da ulovi duše na tri mjesta odjednom, a poslje bi bilo prilično ofirno da otvore prelazni rok i u martu, nakon što su ga u decembru privremeno zatvorili.

Sa druge strane, opozicija treba dobro da razmili šta i kako dalje. Jeste logično da se za demokratiju bori kroz institucije sistema, ali ne da legitimiše posao nikšićkog podzemlja i duva u jedra legalizaciji političke korupcije. No, to neće presudno uticati na konačni stav, poznavajući tok i način pregovora oko formiranja vlasti u Nikšiću.

Ipak, treba ponoviti činjenicu koja uliva nadu, a koja se svjesno ne spominje u medijima: dogovor u Nikšiću je i pored svega na kraju bio postignut.

Stvari jesu povezane, iako se, gledajući opozicionu priču Crne Gore u proteklom periodu, sa sigurnošću može reći da ne postoji nit koja povezuje te subjekte. Kada je jako malo toga zajedničkog, evidentno je da postoji veliki problem.

Ideološke razlike crnogorske opozicije su ogromne, baš kao i koncepti mišljenja i djelovanja, načini pregovaranja, iskrenost, povjerenje, ciljevi koji se žele ili ne žele postići, itd. Ti problemi se moraju prevladati kako bi crnogorska opozicija svoju ulogu mogla odigrati do kraja, do konačne smjene aktuelne vladajuće elite.

Sjetimo se koliko se samo prašine diglo u medijima vezano za čuvenu Platformu Pozitivne, koja je bila minimalni zajednički imenilac buduće saradnje na svim nivoima.

Postavlja su se pitanja, šta to ima veze sa Opštinom Nikšić? Zašto se regionalna pitanja postavljaju kao uslov lokalne saradnje, itd. i tome slično?

Da se u Crnoj Gori radi o normalnom političkom ambijentu, participaciskoj političkoj kulturi, subjektima čiste i neopterećene prošlosti i demokratskoj vlasti, vjerovatno bi takva pitanja imala puno više smisla.

Prošlost, sadašnjost i budućnost su povezane, stoga treba da čudi kratkovidost i zadrtost pojedinih iskusnih opozicionih političara koji nijesu bili sposobni da vide samo pet mjeseci unaprijed, odnosno do predsjedničkih izbora.

Da su to uvidjeli znali bi da je platforma koja nije morala da sadrži naših 10, već je mogla sadržati i 50 ili 100 tačaka, u kojoj bi bilo inkorporino i tih 10 principa Pozitivne, temelj neke DRUGAČIJE Crne Gore u budućnosti.

Takođe su trebali uvidjeti da bez toga dio opozicije ostaje na marginama, zarobljen u svom desničarskom rovu iz kojeg povremeno baca medijske bombe koje više liče na novogodišnji vatromet od kojeg se, naravno, niko ne plaši.

Ideja crnogorske opozicije ne smije počivati samo na jednom principu koji se zove smjena vlasti.

On je istina, NAJVAŽNIJI princip i ideja vodilja, ali taj princip će imati svoj puni smisao samo ako bude poduprt civilizacijskim tekovinama i jasnim i nedvosmislenim odnosom prema svim realnostima koje nas okružuju.

Imaginacija, nepoštovanje i izvrgnuće činjenica bilo koje vrste, nanosi ogromu štetu cijeloj opoziciji i predstvalja svjesnu opstrukciju demokratskih promjena.

Stoga, neka se svako dobro zapita što i kako radi, ali i za koga?

Prije nego što se dohvate mikrofona, facebook-a ili twitera, neki opozicionari moraju znati da im blaćenje kolega iz drugih političkih subjekata može značiti samo ličnu satisfakciju, ali nikako ne može njihov opozicioni rad osuditi na uspjeh.

Ideja crnogorske opozicije zaslužuje da se tretira i naučno, a ne samo novinskim člankom. Na kraju, treba upamtiti da dugotrajnost ovakve loše vladavine, nije moguće bez dugotrajnosti loše opozicije koja godinama ne nudi ništa novo.

Vrijeme je da svi počnemo učiti iz sopstvenih grešaka kako bi omogućli veću saradnju kroz progresivne i konstruktive ideje u budućnosti. Da bi mijenjali zbilju moramo nešto promijeniti i kod sebe.

Za početak, bilo bi dobro da budemo iskreni jedni prema drugima i da se manemo duhova prošlosti. Ponavljam, ne smijemo biti opozicija državi, jer na taj način postajemo opozicija samima sebi, a to je prije svaga loše po nas.

"Čovjek ne može da otkrije novi okean ako nema hrabrosti da izgubi iz vida obalu", sa pravom je govorio Andre Žid.

katakomba@hotmail.com

dritan.abazovic@pozitivna.me

( Dritan Abazović )