Kadija

Kadija te tuži, Kadija ti sudi!“, najtrajnija je zaostavština otomanskog trajanja koja je našla plodno tlo na prostoru Crne Gore. Ta činjenica, samo na prvi pogled, upućuje na zaključak da je u Crnoj Gori lako biti pravnik, a posebno da je lako biti sudija. Upravo je obrnuto. Pravnici i sudije ovdje se decenijama treniraju da Kadijina želja bude ispunjena, a da se javnosti zamažu oči o vladavini prava. Manji dio, onih časnih sudija, na to ne pristaju, pa je tako javnost i upoznata sa rabotama onih sudsko-tužilačkih zulumćara.

Zbog naprijed navedenog, a s obzirom da pristupni pregovori sa EU otvaraju mnoge tajne, sudsko-tužilački zulumćari ulaze u sve veću nervozu. Nije im lako. Građani su sve hrabriji, Evropa (bar deklarativno) traži svoje, onaj časni dio sudsko-tužilačkog sastava pokušava sačuvati integritet struke i etike, advokati moraju zaraditi platu, a Kadija, radi odlaganja sopstvenog suočavanja sa pravdom i istinom, priteže li, priteže. Naravno, one koje je sa mnogo čime zadužio.

Samo je golema lična nevolja, u ovo vrijeme, mogla natjerati pojedine članove udruženja sudija da u izmjenama KZ predlože strogo kažnjavanje onih koji komentarišu sudske presude. Time žele ozakoniti svoju faraonsku moć služenja Kadiji. Ne uspiju li u tome, pitanje je dana ko će koga prije početi razapinjati – Kadija njih ili oni Kadiju. A oboje će biti bolno. Društvena je to zakonitost u procesima, koju nikada niko nije uspio zaustaviti. Upravo časne sudije imaju razlog da se građani, što je moguće više, aktiviraju u svim sudskim procesima, pa čak i u dijelu istrage. Time se ostvaruje društvena uloga i izgrađuje građanska svijest da nikome nije isplativo kršiti zakone, te da je bezbjednost države i društva osnovni resurs za njihov svekoliki razvoj. Korist je i u sprečavanju pojedinih klanova, koji imaju uticaj na tužilačko-sudski sistem, da prema svojim potrebama plasiraju tzv. „provjerene“ informacije, što se redovno događa kada kriminalni klanovi gospodare, a javnost umukne.

Društvena svijest u Crnoj Gori je, uglavnom, udbaška. Sve je dolazilo „odozgo“, i vlast i moć i zakoni i nauka i nafaka... Samo je Udba ovdje bila svemoćni vrhovnik. Ona je postrojavala redosljed u lokalu. Naravno, preko policije, tužilaca i sudija, kao svojih ekspozitura. To je bila java, na koju su svi pristajali. Jedina tajna, koju su imale sve crnogorske Udbe, su bile kriminalne grupe, koje su one regrutovale. Čitaocima nudim jednostavan test za provjeru rečenog. Pogledajte oko sebe sve koje poznajete, a nalaze se na važnim državnim, političkim, partijskim i bankarskim dužnostima, ili na dužnostima u raznim agencijama, fondovima ili upravljačkim strukturama. Zaključak će vam biti jednostavan – skoro svi potiču iz familija kojima je neko radio u Udbi, policiji, sudstvu ili tužilaštvu. I još se većina njih ponaša bahato i arogantno, dok manji dio, koji mogu služiti pozitivnim primjerom, osjećaju dozu srama. Pošto su Udbe postrojavale sve ostale, u skladu sa tim je formirana i društvena i građanska svijest. Ona udbaška. Ne demontira li se ovakav sistem, porodice mogu očekivati da će neko od njihovih članova, uskoro postati DPS doušnik.

Naprijed navedeno ukazuje da (ne komunisti) komunjare iz bivšeg Saveza komunista Crne Gore, tj. sadašnja DPS, kao vlasnik svih Udbi, ima svoju veoma široku mrežu filijala. Kada visoki funkcioneri DPS kažu da oni nijesu politički korumpirali neke odbornike i poslanike, treba im vjerovati. Nijesu ni imali potrebu za tim, jer imaju široku mrežu svojih filijala koje su spremne polomiti se da za Kadiju sve urade. Kafići u Crnoj Gori su najživahnija radna mjesta. Zadatak je zadatak, a služba je služba, nije se šaliti.

Ne vjerujem da u regionu ima bolji slučaj za studiranje primijenjene teorije (ali i prakse) u oblastima prava i kriminalistike, kao što je slučaj ubistva inspektora Šćekića i suđenja za to ubistvo. Studenti bi mogli sve da nauče. Svakome je jasno da se taj čovjek pokušao boriti protiv zla i da je tu borbu platio životom. Pokušao je odbraniti državu od njene rđave vlasti. Epiloga te drame ni do danas nema. Očigledno je da se sve radnje u ovom procesu vode tako da se na put istine ne izađe. Jer, da se krenulo pravim putem, proces i presudu ne bi mogle iskompromitovati uzastopne „slučajne“ greške u kucanju presude. One bi bile lako uočljive i lako bi se isparavile. Poslije više farsičnih mahinacija, sada je na sceni pravno-lingvistički žongleraj, da li je u pitanju iznuda ili prinuda. A sve u cilju da se do istine ne dođe. I još uvijek niko nije odgovarao. Razlog je jednostavan – nema političke volje da se odbrani pravo i pravda. Da je ima, našli bi se stručnjaci da problem razriješe. Jer, ako je neko pravni virtuoz da predmet toliko zamrsi, onda bi se našao isti takav da ga i razmrsi. Očigledno, Kadija je samo jedan.

Da li su to problemi koji nanose štetu samo Crnoj Gori. Ne, nijesu. Od ovakvog stanja posljedice su regionalne, pa i one šire. Ako se analiziraju učesnici organizovanog kriminala, razbojničkih ili provalničkih regionalnih gangova, pokazatelji su zabrinjavajući. Procenat onih koji su iz Crne Gore ili imaju vezu sa Crnom Gorom je poražavajući. Po ovim pokazateljima Crnogorci su u regionu već označeni i prokazani.Vjerujem da uzrok nije genetski, nego je one decenijske sistemske prirode u samoj državi Crnoj Gori. Najveća opasnost po državu Crnu Goru je njena vlast, jer nema političku volju za rješavanje krupnih problema, što se direktno negativno odražava na društvenu i građansku svijest.

U rješavanju ovakvih i sličnih problema u tranzicijskim društvima veliku ulogu su imale žene. Bojim se da je i po tom pitanju Crna Gora u problemu. Naime, u svekolikoj crnogorskoj formuli: „Kadija te tuži, Kadija ti sudi!“, nekoliko vrhovnica (od kojih bar jedna, po važećim propisima, može imati doživotni mandat), i žena na visokim dužnostima, su se pokazale kao najodanije Kadijine gardistkinje. Ostale uglavnom ćute. Ili ih je strah ili se, neke od njih, nadaju da će se i one primaknuti Kadiji. Šta god da jeste, u Crnoj Gori danas žene treba zaštititi od nekih drugih, politički i društveno, već iskompromitovanih žena. Gardistkinja. Časne žene, koje su na svu sreću još uvijek u većini, moraju se probuditi. Kako njihovu uzvišenu čast ne bi progutale ale.

( Blagoje Grahovac )