Ko zavađa katolike i muslimane u Malesiji?
Treba da ljudi umjerenih shvatanja, a ne netrpeljivi i ekstremi, sjednu, porazgovaraju i riješe sporove, kazao je prvi čovjek Tuzi Franjo Ljuljđuraj
Iako tvrde da međuetnički sklad cvjeta i da kada je u pitanju nikada nije bilo ozbiljnijih problema, kad krene priča o konkretnim životnih problemima i situacijama, postaje jasno da u Malesiji postoji i sada dubok jaz između dvije vjere. Mudri ljudi sa obje strane prave mostove preko toga jaza, čine da se lakše preskače, ako može i da se ne vidi, ali kada je riječ o sklapanju brakova taj jaz je dublji nego korito Cijevne sredinom avgusta. Komšijski odnosi i poštovanje u svakom smislu mogu biti za primjer, samo što se nikako ne dešava da se to prijetljstvo pokatkad ovjeri kod matičara. O tome se ćuti ili se govori u najblažoj formi “ima mješovitih brakova, ali nijesu česti”.
Posljednji nemio događaj iz Dinoše, kada su mještani muslimanske vjere branili primanje saučešća u tamošnjoj kapeli katoličkoj familiji, bacio je svjetlo na stare podjele u ovom kraju i zabrinuo sve dobronamjerne. Jedni za podjele kažu da su vještačke i da ih izazivaju političari, drugi da lošu volju unose malobrojni ekstremi kojih ima u svakoj sredini i narodu.
Prvi čovjek gradske opštine Tuzi Franjo Ljuljđuraj kaže da ga je posljednji događaj vrlo zabrinuo, ali i da vjeruje da to neće poremetiti dobre odnose među komšijama i braćom.
“Nepobitno je da su decenijama međuplemenski i međuvjerski odnosi ovdje bili za primjer. Ako neki političar podgrijava podjele, posebno vjerske i nacionalne, ne misli dobro ni ovom kraju ni državi. Pa ni samom sebi. Ljudi na ovim prostorima su izmislili riječ suživot. Bilo je tu brakova između dvije vjere, ali nažalost ne dovoljno. Bilo bi dobro da ih bude više, pošto živimo zajedno i dijelimo dobro i zlo. Međutim, mislim da tu nemaju uticaja roditelji i da se oni danas mnogo ne pitaju ni kada se sklapaju brakovi u okviru jedne vjere”, kaže Ljuljđuraj.
Za nedavni incident u Dinoši, kada je grupa mještana sprečavala održavanje sahrane njihovog sunarodnika druge vjere iz Zatrijepča, Ljuljđuraj kaže da je mogao prerasti u vrlo ozbiljan problem.
“Moglo se to izroditi u nešto od čega bi boljela glava sve nas. Ja sam kao čovjek razočaran i pomalo zabrinut šta predstoji. Treba ljudi umjerenih shvatanja, a ne netrpeljivi i ekstremi, jer mržnja nikome ne donosi dobro, da sjednu, porazgovaraju i riješe sporove. Da se ne dozvoli hlađenje i kvarenje odnosa između dvije vjere”, kaže on.
On rješenje vidi u gradnji gradskog groblja u Tuzima, sa dvije kapele, za dvije vjere.
“Da bi se problem riješio i da se ovo, ne daj bože ne bi ponovilo, plan je da se gradi gradsko groblje. Plac je opredijeljen, Skupština je usvojila odluku i stav je i Glavnog grada i države da se groblje uskoro gradi, da se to pitanje riješi zauvijek”, kaže Ljuljđuraj.
Sličan, pomirljiv ton ima i njegov kolega, po pozivu profesor, Kadrija Đokaj koji je iz Dinoše, ali živi u Tuzima.
“Da bi se problem riješio i da se ovo, ne daj bože ne bi ponovilo, plan je da se gradi gradsko groblje"
“Ne vjerujem da bi naš brat katolik došao iz inata tu da provocira i isto tako ne vjerujem da u Dinoši ima neko ko ne bi dao svoju livadu da se obavi saučešće”, kaže Đokaj, podsjećajući da su u Dinoši svi rođaci jedni drugima, da je đed njegovog đeda primio islam.
I on kaže da “mladi i brzi” treba da prepuste riječ starijima da riješe sve probleme.
Za razliku od Ljljđuraja i Đokaja koji pričaju kao političari, ljudi koji žive u Dinoši su mnogo konkretniji.
Vremešni Redžep Kajošević kaže da na groblju postoje grobovi sve tri vjere i da to nikome ne predstavlja problem.
“Problem je ako neko ko nema grobnicu u tom groblju sa daljine dovozi tu nekoga da održi saučešće pa ga opet vraća nazad. I tu nije bitna vjera, jednako mi ne bi odgovaralo da muslimana iz Tuzi tu dovezu da bi se održala sahrana. Neka bude kao i u životu, gdje svako teži svome jatu, neka tako bude i u ovoj prilici pa neka se svako sahranjuje u svom kraju”, kaže Kajošević sa kojim smo se juče sreli kod groblja u Dinoši.
On kaže da tu i vlast miješa svoje prste da bi zavadila i vladala i da negativnu ulogu ima i tuški fratar Paško.
“Problem je ako neko ko nema grobnicu u tom groblju sa daljine dovozi tu nekoga da održi saučešće pa ga opet vraća nazad"
Grupa mlađih ljudi koja se ubrzo okupila uočivši automobil “Vijesti” bila je još jasnija u stavu.
“Zašto da se tu dovozi neko iz Zatrijebča udaljenog 30 kilometara ako tamo imaju dom i kapelu. Radi li se to nekome u inat? Treba li svaki dan da se leleče pored naše škole. U Omerbožovićima, gdje su katolici većina, imaju dvije kapele pa zašto tamo ne idu. Zato bi tu dolazio neko iz daleka, iz druge države”, kažu ne bez ljutnje mladi Dinošani, misleći valjda na Zatrijebač koji je tu tek preko brda.
Camaj: Nacionalni osjećaj je važniji od vjerskog
Istoričar i političar Vaselj Camaj, bivši član predsjedništva Reformskih snaga, a sada i član političkog savjeta Pozitivne Crne Gore, kaže da su za “vještačke podjele krivi DPS i lokalni političari“ i da to ne može poremetiti dobre međuljudske odnose između braće dviju vjera.
“Albanci su u istoriji prepoznati kao primjer vjerske tolerancije. Iako ih je istorija vjerski podijelila, uspjeli su da sačuvaju nacionalni osjećaj koji je za njih važniji od vjerskog. Za vještačke podjele najveći krivci su naši lokalni političari. Na jednoj strani je Ferhat Dinoša iz Demokrtaske unije Albanaca a na drugoj Građanska inicijativa Vaselja Siništaja. Oni nakon izbora izjavljuju da su pobjednici, a ne znaju da su podijelili ovaj kraj. To je čista politička podjela da bi podijelili ljude i dobili vlast. Politika DPS-a već dvije decenije uspješno opstaje na podjelama i ovdje je “uspješna”. To je i politika i lokalnih poliričara koja ima za cilj da podijele ljude pa da te glasove poslije daju DPS-u”, kaže Camaj. I pored sloge pripadnika “suprotne” vjere nema je u strankama u kojima je većinsko glasačko tijelo druge vjere. “Ima tek poneki hrabri pojedinac koji ima namjeru da pomiri različitost”, kaže Camaj.
Političko udruživanje je bez uspjeha kada je riječ i o civilnom sektoru. NVO Demokratski forum za integraciju, kako kaže njen lider Besnik Đonaj, osnovano je prije godinu sa glavnim ciljem da premosti i pomiri razlike.
Ipak do danas u njoj nema muslimana. Besnik kaže da postoji dobra volja za objedinjavanjem, ali da su njoj na putu političari.
Pepić: Oni zavade, a nas zovu da mirimo
Glavni imam u Tuzima Isljam Pepić kaže da su odnosi između dvije konfesije u Malesiji tradicionalno dobri.
“Tome najviše doprinosi islam, jer je dvije trećine Albanaca islamske vjere. Ekstrema je bilo i biće, ali su odnosi dobri”, kaže Pepić.
Ipak postoji ponešto što bode oči.
“Prije desetak godina je na jednoj poljani, čije je vlasništvo sporno, tu u blizini postavljen metalni krst. Pitao sam fratra Paška zašto je to urađeno. On mi je rekao da to nije imalo njegov blagoslov, ali krst i dalje stoji”, kaže Pepić.
I pored priče o suživotu i prvaku bi bilo lako izbrojati mješovite brakove sklopljene posljednjih par decenija. “Islam ne dozvoljava sklapanje braka sa drugom vjerom, osim uz uslov da supružnik promijeni vjeru i da djeca budu muslimani. Vjerovatno ljudi ne žele da mijenjaju vjeru pa su zato brakovi rijetki”, kaže imam.
Ovaj duhovnik ističe da podjele ne prave vjerske organizacije nego političari.
“Političari prave podjele. Najlakše im je da na vjerskim i nacionalnim podjelama zavade narod pa da poslije dobiju što žele. Oni zavade i usijaju atmosferu a nas ljude predane vjeri poslije zovu da mirimo i sređujemo”, kaže Pepić.
Od sveštenika katoličke crkve nijesmo uspjeli dobiti stav o suživotu u Tuzima jer su, kako nam je juče rečeno u mjesnoj katedrali, bili odsutni.
Bećović: Ne bih da mi unuk oženi katolkinju
Najotvorenije i naijskrenije o posljednjem problemu i odnosima između dvije vjere u Malesiji govori Ćazim Bećović.
“Što bi nekoga donosili iz drugoga sela ili države tu ako nije odatle i ako nema pravo tu da se sahrani. U Omerbožovićima je jedna vjera i dvije kapele pa što tamo ne nose. Ne može se tu pored škole svaki dan održavati sahrana nekome ko nije odavde”, kaže Bećović.
Na pitanje bi li mu smetalo da mu unuk oženi katolkinju ili pravoslavku, Bećović odgovara iskreno.
“Ako ću da budem iskren i da zborim istinu, kazaću ti da ne bih volio. Bio je tu jedan komšija katolik kome se ćerka udala za muslimana. Umro je, a nije progovorio sa njom. Ja ne bih volio da mi unuk oženi drugu vjeru, ali ako bi se to desilo i ako bi to oni željeli, ne bih mogao ništa”, kaže Bećović, dodajući da bi još teže podnio da mu se unuka uda za momka koji nije musliman.
Reproteri imali društvo
Reporteri “Vijesti” u šetnji po Malesiji juče su, osim korektnog prijema i dobordošlice kod nemalog broj mještana koje su sreli, imali i, makar sa naše strane, neplanirano društvo.
Sivi “golf” kojeg je vozio kratko ošišani momak starosti oko 35 godina, prepoznatljivog izgleda i držanja, valjda sasvim slučajno našao se u blizini reportera na četiri mjesta.
Tri puta nam je pravio društvo na javnim mjestima u Tuzima i četvrti put sinoć kada smo stigli u Podgoricu.
Kada je fotoreporter stao da napravi fotografije parfimerije kod Sat kule u kojoj je navodno prije dva dana bio pokušaj krađe, isti “golf” se zaustavio preko puta našeg automobila.
Galerija
( Miodrag Babović )