Dog Eat Dog: Nismo željeli slavu, ali se ne stidimo svog uspjeha

Svjetski poznati američki krosover sastav Dog Eat Dog nije stran publici novosadskog Exita, jer je na tom festivalu nastupao 2006. Ovog ljeta bend iz Nju Džersija, čuven po svojoj kombinaciji hardkor panka, repa, ska i fank elemenata, vratiće se na Petrovaradinsku tvrđavu sa novim materijalom.

Američka grupa aktivna je već skoro tri decenije, proslavila se hitovima “No Fronts”, “Expect the Unexpected”. “Who’s the King?”, a što je danas aktuelno kod njih i čemu se možemo nadati na njihovom nastupu u Novom Sadu pričali su za “Vijesti”.

• Već ste ranije svirali na Exitu, kakvo je to bilo iskustvo za vas i što sada očekujete?

Bilo nam je veoma interesantno kad smo došli prvi put u Srbiju. Bili smo srećni što smo posjetili za nas novu zemlju, grad i festival. Proveli smo se sjajno i uživali u našem nastupu na jednom baš kul festivalu. Sad kad imamo još više iskustva na bini mislim da možemo da pružimo još bolji koncert, sa još više energije i zabave, tako da očekujemo dobar provod.

• Vaš je stav da ste otvorenog uma i ne ograničavate svoju muziku, sa gitarama kombinujete elemente hip hopa, fanka, ska... Na osnovu čega birate što ćete “uzeti” iz drugih žanrova, što vam je tu bitno?

Mislim da “uzeti” nije prava riječ, jer to znači da nešto ne pripada nama. Ono što je uticalo na nas muzički i na druge načine čini dobar dio onoga što jesmo kao ljudi i muzičari. Tražimo prije svega dobar osjećaj i to nam je najbitnije. Ne pozajmljujemo iz drugih žanrova samo zato što možemo, već tražimo određeni osjećaj kad surfujemo drugačijim zvucima.

• Tokom karijere ste imali mnogo saradnji sa drugim muzičarima, čini se da to posebno volite?

Zašto da ne? DED je uvijek bio bend za žurke, još od svojih početaka, a kakva je to žurka bez gostiju?

• Počeli ste svirajući na rođendanskim zabavama, u podrumima prijatelja i na koledžima. Kako vam danas izgleda taj period kad vjerovatno niste ni sanjali da ćete doći do tačke gdje ste sada?

Kako smo mogli očekivati tako nešto? Imali smo nešto iskustva kroz druge bendove prije DED-a, ali zaista nismo mogli zamisliti da ćemo ovako dugo trajati i doprijeti do ljudi širom svijeta. Nije nam ambicija bila da postanemo poznati, ali se takođe ni ne stidimo svog uspjeha.

• Otkad ste počeli da svirate, čini se da sve više živimo u “dog eat dog svijetu”?

Da li je tako? Svijet je oduvijek bio užasan, a ljudi su kroz istoriju činili zlo jedni drugima, tako da će prije biti da sada možda čujemo češće i znamo više o tome kako tretiramo jedni druge, ali za mene su ljudi i dalje isti komplikovani, predivni šu*ci koji smo oduvijek i bili.

• Prošle godine objavili ste EP “Brand New Breed”, radite li na novom albumu, što možemo očekivati u budućnosti što se tiče izdanja?

Da, taj EP smo sami producirali i distribuirali. Željeli smo da objavimo nešto novo, ali nismo htjeli da se potčinjavamo izdavačkim kućama. Sjajno smo se proveli tokom pisanja i snimanja pjesama i zaista smo ponosni kako je EP ispao. Od tada radimo na novoj muzici i dok dođemo na Exit trebalo bi da budemo u mogućnosti da najavimo novi dogovor sa izdavačima, tako da smo opet uzbuđeni i osjećamo kao da imamo još toga da kažemo.

Nastupali u više od 45 zemalja

• Koliko su drugačiji vaši nastupi u Evropi, gdje imate mnogo fanova, u odnosu na one u vašoj domovini SAD?

Ovih dana ne sviramo često u SAD. DED već godinama nije bend koji radi puno radno vrijeme. Više ne posvećujemo sve svoje vrijeme bendu, tako da smo odlučili da kad je već tako onda idemo na mjesta gdje su ljudi baš željni da nas čuju. Amerika nikada nije bila najveće tržište za nas, pa zato nismo ni fokusirani na nju. Takođe, dio benda je baziran u Evropi, što nam dodatno komplikuje nastupe u Americi.

• Nastupali ste širom svijeta, koji vam je nastup ostao u posebnom sjećanju?

Da, do sada smo prošli više od 45 zemalja širom planete. Imali smo mnogo ludih nastupa o kojima bih mogao da pričam, ali meni lično najinteresantnije mjesto koje smo posjetili je Japan. Rijetko biti u manjini kao bijeli muškarac i u Japanu mi se sviđa to što je drugačije. Plus uživam u njihovoj hrani i kulturi.

( Stefan Strugar )