Čitalaca nema zato što nema novih naslova

Nikšićani su prije Drugog svjetskog rata po broju pročitanih knjiga bili među prvima u Jugoslaviji. Danas je ta situacija mnogo drugačija.

Ekonomska kriza, nove tehnologije ili pak nešto treće, doveli su do toga da su „zakazali“ i čitaoci i Gradska biblioteka. Prvi, jer ih nema u broju kojim se grad pod Trebjesom nekada ponosio, drugi jer nijesu u mogućnosti da isprate sve nove naslove i budu u korak sa izdavačkom djelatnošću.

„Imamo oko 60.000 knjiga – deset hiljada na dječjem odjeljenju i 50.000 na odjeljenju za odrasle. Prije dvije godine, zahvaljujući donacijama nikšićkih privrednika, fond je povećan za 300 naslova, a obnovili smo i knjige na dječjem odjeljenju, tako da imamo lektiru za sve reformisane razrede, a to nijedna škola u Nikšiću nema. Međutim, posljednjih nekoliko godina, zbog loše ekonomske situacije, ne obnavljamo fond kako bi trebalo, pa ako neko dođe dva puta za neku knjigu i ne nađe je treći put, odustane. To je i najveći problem biblioteke“, kazala je direktorica Rada Ćosović.

Najstarije knjige u Gradskoj biblioteci potiču iz dvadesetih godina prošloga vijeka, dok su „novi“ naslovi od prije dvije godine.

Gradska biblioteka u Nikšiću otvorena je 1944. godine i četiri puta je seljena. Biblioteka „Njegoš“, kako se nekada zvala i kako je stariji Nikšićani i danas zovu, formiranjem Zajednice kulturnih ustanova 1965. godine izgubila je samostalni status, a deset godina kasnije postala je sastavni dio Centra za kulturu. Rekonstrukcijom Dvorca kralja Nikole, biblioteka, zajedno sa čitaonicom, premještena je u adaptirane prostorije i tu se nalazi i danas.

Mnogi se iznenade kada saznaju da je biblioteka u Dvorcu

Biblioteka je fizički izdvojena u dvije zgrade – izdavanje se nalazi u zgradi Dvorca, a obradno odjeljenje je u upravnoj zgradi Centra za kulturu.

„Gradskoj biblioteci je možda mjesto u centru grada, jer veliki broj Nikšićana ne zna gdje se ona nalazi. Ljeti dolaze ljudi koji su rođeni u Nikšiću a žive vani i obavezno obiđu biblioteku. Budu iznenađeni kada saznaju da se ona nalazi u Dvorcu. Međutim, ova lokacija ima i prednosti, prije svega zbog čitaonice, jer se nalazi na mirnom mjestu, a studentima je mir najpotrebniji“, kazala je Ćosovićeva.

Nikšić se zaista može pohvaliti da baštini dugu tradiciju postojanja čitaonice. Društvo nikšićke čitaonice osnovano je 1881. godine, tri godine nakon što je Nikšić oslobođen od Turaka i ušao u sastav proširene crnogorske države. Knjige za biblioteku skupljane su poklonima čitalaca i dobrovoljnih davalaca, a čitaonica je od starta primala 16 listova i časopisa. Svega četiri godine nakon osnivanja Društva nikšićke čitaonice, u varošici Grahovo formirana je čitaonica, a zatim i u nekoliko seoskih centara. Prva knjižara u gradu pod Trebjesom otvorena je 1889. godine.

Na teritoriji opštine Nikšić 1950. godine bilo je 98 biblioteka, a krajem devedesetih godina prošlog vijeka u gradu je bilo oko 60.000 stanovnika i 400.000 knjiga

Na teritoriji opštine Nikšić 1950. godine bilo je 98 biblioteka, a krajem devedesetih godina prošlog vijeka u gradu je bilo oko 60.000 stanovnika i 400.000 knjiga.

Danas je situacija mnogo drugačija.

Pojedine seoske škole, ali i seoski centri su zatvoreni, samim tim i broj biblioteka je mnogo manji. Ćosovićeva je kazala da se zbog manjka prostora periodika čuva samo četiri godine.

Međutim, ona vjeruje u povratak čitalaca, a osnovci joj, kako je kazala, daju potvrdu da je u pravu.

„Moram reći da djeca redovno dolaze, učlanjuju se, i da su dosta uredni u vraćanju knjiga. Malo je drugačija situacija sa odraslima. Iako smatram da članarina nije velika, pet eura na godišnjem nivou za odrasle i dva eura za djecu, ima dosta njih koji dođu i traže knjigu a ne učlane se. Iako to ne bi trebalo da radimo, damo im knjigu na ličnu kartu ili indeks“, kazala je direktorica biblioteke.

Zbog knjige vrijedi „progledati kroz prste“ za članarinu tako da broj od 120 odraslih članova nije mjerodavan. Najmlađi su redovni u plaćanju i njih trenutno ima oko 150.

„Već prvog dana nakon praznika došlo je dvadesetak mališana da vrati i uzme nove knjige. Imamo kompletnu lektiru, ali, nažalost, nedovoljan broj primjeraka da bismo opskrbili čitav grad. Djeca upravo traže lektiru, mada su pojedini zainteresovani za aktuelne naslove koje, nažalost, nijesmo u mogućnosti da im priuštimo“, kazala je Renata Bulajić koja radi u dječjoj biblioteci i koja priznaje da nije mogla izabrati bolje radno mjesto “s obzirom na to da su knjige njen život“.

Čitaonica biblioteke

Mogućnost da situacija u Gradskoj biblioteci bude bolja mogla bi se stvoriti već ove godine ukoliko bude odobren IPA projekat za koji je konkurisala fondacija „Ćano Koprivica“ u saradnji s Opštinom Nikšić i Centrom za kulturu. Tim projektom, u kojem bi im partner sa hrvatske strane bila Gradska knjižnica sa Korčule, bio bi obezbijeđen novac za renoviranje biblioteke. A direktorica je pozvala sve ljude dobre volje, kojima je knjiga još pri srcu, da se sjete biblioteke i pomognu.

„Bez obzira na internet i modernu tehnologiju, vrijeme knjiga nije prošlo“, uvjerena je ona.

Hladnije nego vani

Kada je ekipa „Vijesti“ dva puta obilazila čitaonicu, bila je prazna.

Studenti kažu da je zimi „zaobilaze“ jer je u njoj hladnije nego vani, a direktorica tvrdi da grijanje radi. U pravu su i jedni i drugi.

Peći su zaista bile uključene, ali zbog loših instalacija grijanje se uopšte nije osjećalo, tako da ni ćebad ne bi mogla da stvore osjećaj topline. Iako je renovirana prije nekoliko godina, vlaga je uradila svoje – potkorućeni zidovi opominju da je „zrela“ za nova ulaganja.

Galerija

( Svetlana Mandić )