Slučaj potapanja ribarskog broda u CG vodama: Italijansko tužilaštvo prozvalo Vladu

Vlade Crne Gore, Srbije i SAD nisu adekvatno odgovorile na zahtjeve italijanskog sudstva u vezi sa slučajem stradanja ribarskog broda Frančesko Padre koji je misteriozno pogođen i potopljen 4. novembra 1994. godine u crnogorskim vodama, pišu italijanski mediji, precizirajući da je u momentu tragedije duž crnogorske morske granice patrolirala operacija NATO Sharp Guard.

Tužilaštvo iz Tranija bezuspješno je tražilo od Crne Gore, Srbije i SAD podatke o kretanju plovila u Jadranskom moru na dan nesreće u kojoj su poginula petorica italijanskih ribara, prenose Ansa i Korijere del Mezođorno.

“Mi koji smo u ovoj tragediji izgubili naše najdraže, ne možemo da ne doživimo sve ovo kao suštinsko negiranje saradnje od strane SAD, Srbije i Crne Gore, uz motivaciju koju nijedna osoba koja je izgubila člana porodice ne bi mogla prihvatiti kao opravdanu”, komentar je Marije Pansini, ćerke stradalog kapetana koja je u doba nesreće imala 17 godina, a koja se danas nalazi na čelu komiteta članova porodica žrtava koji se skoro dvije decenije bore za pravo da saznaju istinu o stradanju svojih najbližih.

Potopljena ribarica sa posadom

“Negiranje podataka i informacija u međunarodnim odnosima znači ili da neko nešto ne želi da traži ili da je pronašao nešto kompromitujuće”, rekao je jedan od pravnih zastupnika porodica žrtava Askanio Amenduni

“Kako god da su argumentovani (razlozi zbog kojih vlade Crne Gore i SAD adekvatno ne sarađuju s italijanskim tužilaštvom), ostaje činjenica da ovo predstavlja kočnicu daljoj istrazi. Osjećamo se kao da rukom dodirujemo zid ćutnje o kojem smo toliko puta čuli priče”, nastavlja Pansini.

“Treba podsjetiti da je bilo potrebno skoro dvadeset godina da bi ova istraga ponovo zaživjela. Istraga ne može da se zaustavi sada, nakon što smo stigli ovdje, uz toliko požrtvovanja i patnje. Nećemo odustati”, kaže ona.

Gdje ne može doseći zakon, mora doseći diplomatija, komentarisao je jedan od advokata porodica žrtava, Niki Persiko.

Italijansko tužilaštvo na čijem je čelu glavni tužilac iz Tranija Karlo Marija Kapistro i zamjenik Đuzepe Maralfo, nastavljaju da se drže teze da se radi o ubistvu s umišljajem.

Nakon dužeg zatišja, istraga je ponovo pokrenuta 2010. godine, neposredno nakon što je novinar Đovani Lanes objavio knjigu “NATO – pogođen i potopljen”, u kojem iznosi rezultate svog istraživanja, tvrdeći da je NATO greškom potopio brod i zatim pokušao da zataška slučaj.

“Vijesti” su krajem 2012. poslale upit NATO kancelariji za odnose s javnošću, tražeći komentar na navode o umiješanosti operacije NATO Sharp Guard u stradanje italijanskih ribara, ali do danas nisu primile odgovor.

NATO brodovi u Jadranu, devedesetih godina

Krajem prošle godine rezultati vještačenja na uzorku olupine ukazali su da je brod potonuo usljed pogotka ratnog projektila

Tijela stradalih ribara, osim jednog koje je pronađeno van broda neposredno nakon nesreće, do danas nisu izvađena, a u početku čitavom slučaju nije pridata velika važnost jer je preovladala teza da su ribari bili šverceri oružja koji su nastradali usljed unutrašnje eksplozije, ili usljed mafijaškog okršaja.

Porodice stradalih dugo su se borile protiv ovakvih tvrdnji, što je na kraju rezultiralo odbacivanjem ove mogućnosti od strane tužilaštva.

Krajem prošle godine rezultati vještačenja na uzorku olupine ukazali su da je brod potonuo usljed pogotka ratnog projektila.

Vještačenje je rezultat stručne ekspedicije koja je prvi put obišla olupinu prije dvije godine.

Lanes je u svojoj knjizi istakao kako italijansko tužilaštvo do danas nije dobilo satelitske i radar snimke kretanja brodova u zoni u kojoj se dogodila nesreća, a ovu tvrdnju je potvrdio i u ranijem razgovoru s “Vijestima”.

“Negiranje podataka i informacija u međunarodnim odnosima može značiti dvije stvari: ili da se ne želi tražiti ili da se pronašlo nešto kompromitujuće.

U oba slučaja su povrijeđena pravila međunarodne saradnje, koja treba da gradi mostove, umjesto da podiže zidove”, rekao je jedan od pravnih zastupnika porodica žrtava Askanio Amenduni, dodajući da je “iznenađujuće da su upravo SAD - gdje je 1976. godine rođena ustanova administrativne transparentnosti - dale tako hermetičan i nejasan odgovor na specifičan upit tužilaštva u Traniju”.

Galerija

( Nela Lazarević )