Rakčević: Umjetnik je budni pripadnik društva

Koliko je zahtjevno održavati kontinuitet i kvalitet jedne od najstarijih umjetničkih organizacija u Crnoj Gori?

Pored izazova umjetničkog procesa stvaranja, slikar Igor Rakčević je već tri godine na čelu Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore, pa se suočava i sa posebnim očekivanjima javnosti i kolega. Upravo o umjetnosti i mendžmentu razgovarali smo sa Rakčevićem, koji smatra da je umjetnik “budni pripadnik društva, o kakvom god društvu da se radi”.

Udruženje likovnih umjetnika nedavno je osvojilo nagradu “Srebrna pahuljica Sarajevske zime” za izložbu “Tag”, čiji koncept potpisujete, a koja je sredinom marta bila predstavljena u galeriji Collegium Artisticum u Sarajevu?

“Pomenuta izložba je koncipirana tako da je u okviru nje bilo moguće predstaviti najrazličitije likovne poetike i umjetnike koje ne vezuje generacijski kod. Ovakve izložbe dokazuju da tradicionalno najpotentniji medij – slika, ne mora biti i dominantan kad su crnogorski umjetnici u pitanju.

Ne treba kriti zadovoljstvo ovim uspjehom, pogotovo ako se uzme u obzir jaka međunarodna konkurencija na prošlogodišnjoj Sarajevskoj zimi, uz činjenicu da je cijeli projekat realizovan praktično bez budžeta. Izuzetak je prevoz umjetničkih radova koji je finansiralo Ministarstvo kulture. Za uspjeh na međunarodnim manifestacijama je presudno spoznati, pravilno procijeniti i djelovati shodno kontekstu u kojem se nešto odigrava.”

Prošlu godinu “zaokružili” ste izložbom 44 mlada umjetnika, koji su stekli članstvo u ULUCG, u periodu od 2007. do 2012. Biti član ULUCG posebna je titula, biti i predsjednik ULUCG znači...

“To je još jedna izložba koja je, u organizacionom smislu, podržana isključivo velikim entuzijazmom. Katalog smo štampali na roto štampi u formi dnevne novine, baš u štampariji u kojoj se štampa i vaš list.

Ako u ovom društvu tražimo instituciju koja potpada pod pojam nezavisne kulture, ULUCG je prava adresa

Riječ je o šarmantnoj formi koja odgovara konceptu i nazivu same izložbe i koja referira na trenutno stanje u likovnoj umjetnosti na različitim nivoima a lokalno na situaciju u kojoj djeluje ULUCG. Naravno, to je samo bekgraund ovog dešavanja. Ono što je važno, i što se ovom izložbom potvrđuje je istinski kvalitet umjetnika koji su predstavljeni u okviru ove izložbe, što mora da raduje svakoga ko istinski valorizuje recentnu crnogorsku scenu.

Članstvo u Udruženju predstavlja pripadnost najstarijoj i jedinoj referentnoj zajednici likovnih umjetnika u Crnoj Gori. U 68-godišnjoj istoriji ULUCG-a se prošlo kroz različite izazove, kroz potvrđivanje vlasništva nad našim sjedištem i Umjetničkim paviljonom, preko burnih političkih previranja devedesetih, pa do današnjih dana koje radije ne bih ni opisivao nego prepustio sudu vremena.

Održavanje koherentnosti među umjetnicima članovima, kojih u ovom trenutku ima 410, a imajući u vidu da je svaki umjetnik institucija za sebe, uvijek je predstavljalo častan zadatak koji se može mjeriti sa najsofisticiranijim diplomatskim izazovom.

“'Mladi' je izložba koja promoviše svježe umjetnike koji još uvijek nijesu našli uporište u salonskim selekcijama

Udruženje kao strukovna ustanova slobodnih ljudi od svoga posla predstavlja kumulativnu intelektualnu snagu koja sa pravom kreira kulturnu politiku u Crnoj Gori. Makar bi tako trebalo da bude. To je valjda i razlog što je naše djelovanje uvijek podvrgnuto pritisku od strane donosioca odluka.

Ako u ovom društvu tražimo instituciju koja potpada pod pojam nezavisne kulture, ULUCG je prava adresa i tako treba da ostane uprkos šarenim balonima i slatkim bombonama koje nam se nude.

Tu je negdje i predsjednik, razapet u ovim začaranim krugovima ali gord i ponosan na veliku čast koju su mu članovi povjerili.”

Kada ste otvarali izložbu “Mladi”, kazali ste da je “to jedan u nizu napora ULUCG da promoviše umjetnost i umjetnike”. Koliko je likovna umjetnost danas zahtjevna, koliko je potrebno da bi se napravila dobra komunikacija sa publikom?

“'Mladi' je izložba koja promoviše svježe umjetnike koji još uvijek nijesu našli uporište u salonskim selekcijama niti na tržišnoj mapi Crne Gore. U tom smislu, ova izložba predstavlja mehanizam svojevrsne inicijacije. Čini se da su i umjetnici to prihvatili te se predstavili u svojim najboljim izdanjima.

Umjetnička karijera je prilično zahtjevna oblast koja ne poznaje slabost

Idilična situacija koja naravno nema uporište u današnjoj društvenoj realnosti bi se ogledala u pronalaženju angažmana za većinu talentovanih umjetnika, pri tome ne smatrajući da je država jedina pozvana. Smatram propustom što studenti na umjetničkoj Akademiji ne izučavaju predmet menadžment u kulturi, koji bi ih uputio u osnove funkcionisanja tržišta i institucija kulture.

Takođe smatram da se svako ponaosob mora potruditi da nađe svoje mjesto u ovoj svojevrsnoj gužvi. To nije lako, ali nije ni nemoguće. Završivši Akademiju, uplivavate u široko polje djelovanja na kojem se velikom broju zavrti u glavi pa posegnu za nekim bližim rješenjem, kao za slamkom.

Umjetnička karijera je prilično zahtjevna oblast koja ne poznaje slabost. Poznaje bogatstvo, pa je lakše ostvariti karijeru u umjetnosi u uslovima egzistencijalne obezbijeđenosti. Nije to pitanje Crne Gore, već je to istorijska i globalna činjenica.”

Udruženje likovnih umjetnika Crne Gore već duži period funkcioniše kao nevladina organizacija. Koliko je teško raditi bez finansijske podrške države?

“U situaciji kad upravljate jednom nekomercijalnom institucijom kulture, a troškovi su neumoljivi i tretiraju se kao troškovi privrednog subjeka, svakako je teško. U tom smislu, pokušavamo i uspijevamo da valorizujemo sopstvene resurse.

U nizu impotencija, skrenuću pažnju na pokušaj osnivanja Community Centra u prostoru donjeg Oboda

Projekat koji smo inicirali na regionalnom nivou, a koji će ULUCG realizovati ove godine, bitan segment veže za analizu situacije u regionu i evropska rješenja u finansiranju strukovnih udruženja, što će svakako doprinijeti iznalaženju adekvatnog zakonskog rješenja za naše Udruženje.”

Za Crnu Goru se često s ponosom kaže da je zemlja slikara, ali kada se ugase svjetla, često se zaboravi na njih. Pažnju treba skrenuti na...

“Slaba je valorizacija toga što jesmo. U nizu impotencija, skrenuću pažnju na pokušaj osnivanja Community Centra u prostoru donjeg Oboda. Fala nebesima, princu Petroviću, Petru Ćukoviću i Reneu Bloku da je umjetnik kalibra Marine Abramović doveden u kontekst Cetinja i Crne Gore. Ali, sam pojam Community centra podrazumijeva angažman domaćih snaga, valorizaciju sopstvenih resursa, a ne izgradnju Potemkinovih sela. Loše, loše, loše.”

Izlagali ste na Salonu Petar Lubarda na Cetinju. Možete li nam reći nešto o ovogodišnjoj selekciji?

“Selekcija je sjajna. U svemu tome ima materijala da se žale pojedini umjetnici, ali treba imati na umu da je crnogorska likovna umjetnost živa tvar koja se ne može validno predstaviti kroz samo jedan izbor. Smatram izbor jednog mladog istoričara umjetnosti pametnim gestom i velikim izazovom za njega. Idemo dalje, nijesu samo državne selekcije nešto što treba da izazove naročitu pozornost.”

U jednom ranijem razgovoru rekli ste, pozivajući se na Jozefa Bojsa, da sve može biti umjetnost. U čemu je sada realizujete, oblikujete?

“Umjetnost je, pored ljubavi, a možda možemo staviti znak jednakosti, jedna od rijetkih ljudskih aktivnosti koja suštinski drži čovječanstvo na ivici suštinskog postanja. Ja se, već nekoliko godina unazad, koristim tehnikom stensila u kojoj se izražavaju umjetnici grafita.

“Umjetnik je budni pripadnik društva, o kakvom god društvu da se radi"

Smatram da je ta vrsta umjetnosti već neko vrijeme parametar trenutnog stanja ljudskog duha. Moja djela izvodim na galerijskim formatima, iskreno, razmišljajući o mogućnosti komercijalne valorizacije od koje kao profesionalni umjetnk obezbjeđujem egzistenciju.

Pobornik sam stava da je umjetnost svuda. Jedina barijera su joj tapacirani kabineti...”

Kroz svoju umjetnost iznosite kritička mišljenja, jednu vrstu pobune. Umorite li se nekada od društva i poželite li da Vaša umjetnost bude “tiha”?

“Umjetnik je budni pripadnik društva, o kakvom god društvu da se radi, umjetnik ima svoju obavezu u odnosu na njega.

Tišina je najgora za umjetnost. Ne govorim o eksplicitnom angažmanu, već o osvajanju datih prostora.”

Življenje u malim dozama

“Onako kako umjetnik uređuje, 'aranžira' neposredni životni, porodični prostor 'do it yourself' metodom, kao jedno vedro snalaženje u datim okolnostima, od 'priručnih sredstava', tako se nabavljaju stvari i upriličuju situacije za lični užitak, sopstvenom snalažljivošću i 'with the little help of his friends', s darom da se pronađe, 'ubaci', aktivira, iskoristi, na nov način, ono rashodovano, jeftino, neprimjetno, neprimjereno. Tako se 'slaže', montira i umjetnički rad.

Rakčevićev rad je prije jedna naročita prisnost s datošću, s ambijentom u kome se postoji, prisnost i kao budnost koja zapaža i pogađa bitno

Rakčevićev rad nije nastao iz življenja u 'velikom stilu', odnosno iz bezbrižnosti i mira situiranosti, životne obezbijeđenosti, ali on jeste življenje i rad sa stilom koji manjak pretvara u umjetnički zgoditak, u dobro pogođeno, u srećno nađeno rješenje. Prinuđenost na 'življenje u malim dozama' nije shvaćena kao usud, teška drama, niti se manifestuje radovima kao 'egzistencijalni nemir' ili 'nemir zbog egzistencije'.

Rakčevićev rad je prije jedna naročita prisnost s datošću, s ambijentom u kome se postoji, prisnost i kao budnost koja zapaža i pogađa bitno. Njegov rad je i opuštenost koja se ne razmeće, koja je s mjerom, koja je iz nekog osjećaja dovoljnosti, 'imanja dovoljno' da se zgotove i prizovu 'mali životni užici' bez raznježenosti i bez proračunatosti umjetnika koji bi želio da profitira od svoga nemanja, da unovči svoju tužnu balkansku ili tegobnu tranzicijsku priču”, zapisala je o Rakčevićevom stvaralaštvu istoričarka umjetnosti Svetlana Racanović.

Kada biste napravili transparentnu intervenciju u sveukupnom crnogorskom pejzažu, ona bi izgledala...

“Projekat ART STAZE koji je aktuelan već nekoliko godina ima za cilj promociju pejzaža kao takvog. Crna Gora nije samo u izvikanim turističkim destinacijama. Crna Gora se prvenstveno bazira na ljude koji su tamo gdje jesu.

Pomenuti projekat referira na jedinstveni a opet disperzovani prostor naše zemlje, spaja umjetnost i poeziju pejzaža. Radi se o projektu koji angažuje savremene crnogorske umjetnike u cilju sublimacije umjetnosti i pejzaža, aktualizujući tradicionalne istorijske trase.

Ovaj pristup, i to ne hipotetički, smatram korisnijim i orginalnijim od koncepcije autoputa kroz Crnu Goru.”

( Jelena Pavićević - Tatar )