Vrijeme razuma

Moramo znati da ova bljuvotina - defile korupcije, klijentelizma, kriminala i nestručnosti - koja nam okupira pažnju u dužem trajanju, ne smije biti iznenađujuća. Ona je samo ogoljena - pokazali su pravo lice i političari, i preduzetnici, i novinari i „intelektualci“. Ono što je činjenično stanje danas jeste spoznaja da je sistem urušen, a da smo kao građani - suvereni vlasti, u stvari obespravljeni, izmrcvareni, dezorijentisani pojedinci, ranjivi i polarizovani na svim nivoima - unutar porodica, među prijateljima, u komšiluku i na poslu (ako ga imate). I za ovo svi mi pojedinačno moramo preuzeti odgovornost.

Jedan čovjek ili GO nijesu toliko moćni i a definitivno su se pokazali nesposobnim, već u nama su duže vrijeme stanovali: konformizam - u smislu dovoljnosti (siguran posao koji nam samo daje pravni osnov da se zadužujemo) da samo preživljavamo, a ne živimo život; i strah - koji se može razumjeti ali ne i opravdati u situaciji kad nam je sve pred očima oduzeto. Tragedija koja traje trideset godina ukorijenila je u nas nezadovoljstvo koje nijesmo znali na pravi način da artikulišemo - olako smo znali da opsujemo ili fizički se obračunamo recimo sa neistomišljenikom u saobraćaju koji inače dijeli našu sudbinu, ali se nijesmo usudili da potražimo pravdu na pravoj adresi - u institucijama koje plaćamo i na izborima dajemo legitimitet. Ona kasta polutana je odraz naše šutnje. Ništa više.

Nedavno smo se usudili da pogledamo i shvatili smo da smo u problemima. Uvidjeli smo da je uzrok svih naših problema nespremnost da se suočimo sa istima. Simulacija demokratizacije i reformi ojačale su partitokratsko-klijentelistički sistem, u kome je stranačka pripadnost jedina poželjna vrijednost, dok su stručnost, profesionalnost i odgovornost prema društvu i državi osuđeni na propast. Čitav jedan paralelni društveno-ekonomski sistem parazitira na našoj nespremnosti da reagujemo. Kraj našeg društva je već počeo da se manifestuje kroz to da nam životni vijek strahovito opada, da je zemlju napustila petina stanovništva, da kasta polutana kaže da je dovoljno 2 eura dnevno da se prehranimo, a 250 eura da se pokrije potrošačka korpa koja iznosi 640, da je gorivo luksuz i da povoljna ekonomska klima u Crnoj Gori podrazumijeva osnivanje firmi na Kipru, u Delaveru i drugim destinacijama pogodnim za utaju poreza ili skrivanja vlasničke strukture.

Naše društvo je na prelomnoj tački, zarobljeno je sukobom oko svih mogućih pitanja - od nacionalne/vjerske/etničke pripadnosti, ideoloških podjela i kretanja u areni međunarodnih odnosa - sem onih koji se tiču kvaliteta života, jednakosti pred institucijama sistema, upravljanje javnim površinama i zaštite životne sredine. Ovo nije vrijeme revolucija, ali jeste vrijeme preispitivanja i djelovanja. Baštineći univerzalne vrijednosti ljudskog dostojanstva, slobode, jednakosti i solidarnosti, zbog nas i generacija koje dolaze, potonje je vrijeme za zajedničku akciju svih građana Crne Gore.

( Marko Begović )