Blagdanske igre

Bivši direktor policije je 29. decembra prošle godine izjavio: “U narednom periodu iskoristiću mogućnost da saopštim stav o nekim konkretnim pitanjima i relacijama organizovanog kriminala i korupcije, politike, bezbjednosnih službi, medija i nefomalnih centara moći”.

Što je to što Veljović zna, a nije do sada rekao? Da li je njegova namjera da “progovori” stvarna i usmjerena ka javnom interesu? Ili je njegova namjera da se brani ili napada, a interes koji želi da zaštiti njegov lični i grupe njegovih bliskih saradnika?

Hoćemo li nešto više znati uskoro? Da li će mediji čekati Veljovića ili će ga nešto pitati? Da li će predsjednik Crne Gore, čiji je Veljović savjetnik za odbranu i bezbjednost, pitati Veljovića i nešto saopštiti javnosti? Da li će Vlada tražiti od Veljovića da saopšti svoj stav? Na kraju, da li će skupštinski odbor za odbranu i bezbjednost tražiti od Veljovića da kaže ono što im nije rekao u ranijim brojnim susretima?

Sudeći po reakcijama u danima praznika, niko se neće naročito angažovati da sazna što je to Veljović namjeravao da kaže. U drugoj zemlji, riječi bivšeg direktora policije bile bi alarm za uzbunu, a kod nas samo još jedna izjava u moru drugih.

***

Državno tužilaštvo je uhapsilo šefa kriminalističke policije u Budvi. VDT kaže kako ima osnovanu sumnju da je ovaj vršio protivzakoniti uticaj tj. da je tražio da istraga o slučaju prijetnji novinarki Lakić ode u nepoznatom pravcu. Ozbiljna optužba, bude li potkrijepljena odgovarajućim dokazima. Kakav dokaz može biti valjan u ovom slučaju? U izostanku svjedoka, jedino snimak navodnog razgovora (uz to, koji je zakonito odobren). Da li takav snimak postoji? Iz dosadašnjih obraćanja tužioca zaključujem da nema. Kakav će epilog ovog slučaja biti? Vjerovatno nikakav.

Ako se ovaj razgovor (ili neki njegov dio) stvarno desio, da li je tužilac imao moralno pravo na ovakvu vrstu samoodbrane? Da li je umjesto ovoga trebalo da se potrudi da u skladu sa profesionalnim standardima prikupi dokaze, uključujuči i mjere tajnog nadzora? Čije su to “sujete, lična mržnja...” nadvladali “razum i profesionalnost“, kako to kaže Veljović? Biće da je ovdje Veljović ipak u pravu kada kaže “da se opet tresla gora, a rodio nerasvijetljeni slučaj“.

Kolateralna šteta ovog slučaja je, kao i prošle godine, Vladan Joković, čovjek čija je ostavka “iz ličnih razloga”, a nakon afere “listing” dodatno osnažila misteriju upravljanja bezbjednosnim službama. Tajnoviti i uvijek imenima (naročito ako je riječ o političarima i funkcionerima) nesklon državni tužilac, naprasno je postao pričljiv bez dokaza. Zašto?

***

Mediji javljaju da je zamjenik specijalnog tužioca za korupciju i organizovani kriminal (!!!) tražio dokumentaciju od Komisije za raspodjelu prihoda od igara na sreću, za četiri nevladine organizacije. Jedna od ove četiri organizacije se javila sa sljedećom informacijom: “Nažalost, od te Komisije nikada nismo dobili sredstva”, druga organizacija je primila “2.900 eura” i slovima” dvije hiljade i devet stotina eura”.

O kakvoj korupciji i organizovanom kriminalu je riječ ovdje? Da li se to zamjenik igra sopstvenom funkcijom i nadležnostima koje ima? U čijem to interesu radi? Kakvu poruku šalje javnosti, ako informacije o njegovom radu medijima prenosi onaj koji podnosi lažne prijave? Kakvu poruku “specijalni“ šalje ako se sa fokusom na “korupciju i organizovani kriminal” fokusira na nekoliko NVO? Da li je specijalni već istražio sve one prijave koje mu godinama građani i NVO dostavljaju protiv funkcionera i političara? Da li se na ovaj način šalje poruka kako na bilo čiju i bilo kakvu prijavu (ili samo izabranih i plaćenih) može sjutra i neko druge ime i organizacija naći na stupcima dnevne štampe? Da li će mediji, nekad jedni, nekada drugi, gladni svega, umorni od afera funkcionera i političara, ponovo potrčati u zagrljaj očiglednoj neistini? Da li će biti nebitno što neki djelovi službe imaju za cilj da izvrše pritisak na grupu nepodobnih i unište povjerenje koje građani imaju u nevladine organizacije?

***

Presudom Višeg suda okončan je još jedan sudski postupak u maratonskom pravosudnom slučaju u čijem su centru nekadašnji direktori i funkcioneri Luke Bar. Svojevremeno je ovaj slučaj na posredan način otvorio kadar SDP-a u tadašnjem odboru direktora. Danas, četiri godine posle, izgleda da će ostati samo mrlja na tužilaštvu i policiji koji su tvrdili da imaju slučaj, mjeseci pritvora za nekolicinu ljudi i zahtjevi za naknadu štete iz budžeta.

Ovih dana mediji objavljuju: “Specijalnoj tužiteljki za suzbijanje organizovanog kriminala i korupcije Đurđini-Nini Ivanović predati su svi dokazi o teškoj zloupotrebi u Sektoru za ljudske resurse, Uprave policije, vrijednoj oko milion eura, koje je prikupio bivši ministar unutrašnjih poslova Ivan Brajović i ona na tome intenzivno radi”.

Đurđina Ivanović, specijalna tužiteljica za organizovani kriminal i korupciju: “Imamo potrebu da saopštimo da je specijalni državni tužilac u posjedu samo jedne informacije o navodnim zloupotrebama u upravi Policije... Uz tu informaciju tužilaštvu nije dostavljena bilo kakva dokumentacija..."

Ministar Brajović, potpredsjednik SDP, nije ni potvrdio ni demantovao ni prvu ni drugu informaciju. Zašto?

( Stevo Muk )