"Leda" u Zagrebačkom kazalištu mladih
„Leda“ je jedina drama koju je Krleža lično prvo prozvao „ljubavnom igrom“, a zatim i komedijom
Predstava “Leda“ po tekstu Miroslava Krleže, u režiji Anice Tomić i dramaturškoj obradi Jelene Kovačić, biće izvedena 10, 11, 12, i 13. januara 2013. godine godine u Zagrebu u „Zagrebačkom kazalištu mladih“ u 20 sati.
Kostimografiju je radila Doris Kristić, kompozitor je bio Frano Đurović, scenografiju i izbor muzike potpisuju Anica Tomić i Jelena Kovačić, a uloge tumače Ksenija Marinković, Nataše Dorčić, Mirko Vlahović, Srđan Grahovac i Dejan Ivanić.
Predstava „Leda“ je koprodukcijski projekat Međunarodnog festivala KotorArt, Zagrebačkog kazališta mladih i Kraljevskog pozorišta Zetski dom.
Premijera na "Kotor Artu"
Predstava “Leda“ po tekstu Miroslava Krleže, u režiji Anice Tomić i dramaturškoj obradi Jelene Kovačić, po prvi put je premijerno izvedena 20. jula 2012. godine u Kotoru na Međunarodnom festivalu „Kotor Art“ na otvorenoj sceni stare livnice. Drugo premijerno izvođenje predstave „Leda“ bilo je adaptirano u zatvorenom prostoru u „Kraljevskom pozorištu“ na Cetinju, 25. oktobra 2012. Godine.
Krležina „Leda“ je posljednji dio trilogije glembajevskog ciklusa „komedija jedne karnevalske noći“
Treće premijerno izvođenje “Lede” bilo je u Zagrebu u „Zagrebačkom kazalištu mladih“, 23. novembra 2012. godine, i nakon toga, „Leda“ je redovna predstava na repertoaru Zagrebačkog teatra.
Krleža je 1932. godine napisao: “Da nešto neizrecivo crno i mutno svrdla u temeljima vaše egzistencije, vaše novogradnje, vaše moralne egzistencije, to, ako vam je drago, nisam mislio prije ironično, nego potpuno ozbiljno.“
Riječ je o Urbanovim rečenicama, koje danas, kao i davne 1932. precizno i tačno imenuju pozadinu svih ljudskih nastojanja da prikriju laži na koje čovjek pristaje kako bi zadovoljio svoje vlastite fikcije.
Ljubavna igra
Krležina „Leda“ je posljednji dio trilogije glembajevskog ciklusa „komedija jedne karnevalske noći“ kako ju je odredio pisac. „Leda“ je jedina drama koju je Krleža lično prvo prozvao „ljubavnom igrom“, a zatim i komedijom. Bavi se muško ženskim odnosima bez ograda, a protagonisti cijelo vrijeme igraju igre zavođenja.
Željni su dodira kojeg ne mogu ni dati, ni primiti, zbog bujice interesa i ambicija
To su igre opasnih namjera i sado-mazohizma koje dolaze do eksplozije. Likovi izražavaju svoje prenapregnute tenzije kroz scenski pokret. Dominira muzika u kojoj su trenuci tišine jači od svake konverzacije. Niko od likova nije ni sasvim nevin, niti sasvim kriv.
Oni su predstavljeni kao ljudi od krvi i mesa, ranjivi, ljubomorni srditi, željni ljubavi koju ne mogu doseći.
Željni su dodira kojeg ne mogu ni dati, ni primiti, zbog bujice interesa i ambicija. Transformišu se u sebičnjake i traže izlaz u zatvorenim vratima tuđih i vlastitih obmana.
( Dragana Tripković )