Novogodišnje odluke: U šta su se zaklinjali slavni

Sezona je donošenja novogodišnjih odluka (i odustajanja od njih). Ovako izgledaju neke od njih, prikupljene iz pisama i dnevnika kulturnih ikona Džonatana Svifta, Suzan Zontag, Merilin Monro i Vudija Gatrija.

Irski književnik Džonatan Svift, najpoznatiji po svom romanu “Guliverova putovanja”, u 32. godini napisao je kompilaciju želja za svoju daleku budućnost. Fokusirao se na mudrost, poniznost, strpljenje i pravednost, a napisao je podsjetnik samom sebi što treba izbjegavati.

“Kad ostarim (napisano 1699): 'Izbjegavati ženidbu s mladom ženom. Izbjegavati društvo mladih osim ako oni to izričito ne žele i iniciraju. Ne želim postati čangrizav, osoran, turoban ili sumnjičav. Ne želim prezirati trenutnu modu, pravila ponašanja, trendove, moderne muškarce ili ratove.

"Ne želim podleći laskanjima niti primamljivoj ideji da se mogu iskreno svidjeti jako mladim ženama"

Ne želim biti preblizak, ali ni preudaljen od djece. Ne želim zanemarivati pristojnost i čistoću zbog straha da ću postati previše ogorčen i ciničan. Ne želim previše strogo osuđivati mlade, već im davati dopuštenje da prožive svoje mladalačke ludorije i slabosti. Ne želim da na mene utiču tračevi.

Ne želim olako davati savjete ili opterećivati one koji ih nisu od mene sami zatražili. Želim dobre prijatelje koji bi me iskreno obavijestili kada kršim neke od ovih odluka ili ih zanemarujem, kako bih se mogao ispraviti. Ne želim pričati previše, pogotovo ne o sebi. Ne želim se hvaliti i idealizovati prošlu ljepotu, snagu ili uspjeh sa ženama.

Ne želim podleći laskanjima niti primamljivoj ideji da se mogu iskreno svidjeti jako mladim ženama. Ne želim biti previše pozitivan niti strog u opredjeljenjima. Želim se kloniti čvrstog pridržavanja svih ovih odluka, zbog straha da se neću uspjeti držati niti jedne.”

Ljubaznost, ljubaznost, ljubaznost

Suzan Zontag, uticajna američka spisateljica, proslavljena svojim esejima o modernoj kulturi, koja je od 1970. godine bila u vezi i živjela sa slavnom fotografkinjom En Lebovic, takođe je napravila popis 1972. godine: “Ljubaznost, ljubaznost, ljubaznost. Želim započeti novu godinu molitvom, a ne odlukom. Molim se za hrabrost”, zabilježila je tada, a zatim je sljedeća bilješka iz 1977:

"Zamoliću ljude da me ne zovu ujutro, ili se jednostavno neću javljati"

“Počevši od sjutra, ako ne već od danas: ustajaću svako jutro, ne kasnije od osam. (Dopuštam kršenje ovog pravila jednom nedjeljno). Izlaziću napolje na ručak samo s Rodžerom Strausom. (Ovo je već modifikacija pravila, da neću uopšte izlaziti na ručkove. Tako da mogu kršiti pravilo svake dvije nedjelje, ali ne češće).

Zapisivaću misli u svoj rokovnik svaki dan. Zamoliću ljude da me ne zovu ujutro, ili se jednostavno neću javljati. Nastojaću da ograničim čitanje samo naveče (čitam previše, što je bijeg od pisanja). Odgovaraću na pisma jednom nedjeljno (Petkom? Ionako tada moram u bolnicu)”.

33 novogodišnje želje

Američki folk pjevač i kantautor Vudi Gatri, jedan od najuticajnijih muzičara XX vijeka, 1942, kad je imao 30 godina, napisao je 33 tačke novogodišnjih želja. Njegova lista odluka je hrabra i privlači toplinom jednostavne iskrenosti, od koje često, zbog godina i novogodišnjih redom iznevjerenih zaključaka, postajemo neopravdano cinični.

"Svirati i pjevati dobro. Bolje plesati. Pomoći u pobjedi nad fašizmom"

“Raditi više i bolje. Prati zube ako ću ih budem još imao. Brijati se. Kupati se. Jesti dobro: voće, povrće i mlijeko. Piti rijetko. Napisati jednu pjesmu dnevno. Nositi čistu odjeću i izgledati dobro. Uglancati cipele. Promijeniti čarape. Često mijenjati posteljinu. Čitati puno dobrih knjiga.

Puno slušati radio. Bolje upoznati ljude. Održati okolinu čistom. Izbjegavati osamljivanje. Ostati zadovoljan. Nastaviti se nadati da će mašina raditi. Lijepo sanjati. Položiti u banku sav preostali novac. Imati društvo, ali ne gubiti vrijeme. Poslati Meri i djeci novac.

Svirati i pjevati dobro. Bolje plesati. Pomoći u pobjedi nad fašizmom. Voljeti mamu. Voljeti tatu. Voljeti ljude. Donijeti odluku. Probuditi se i boriti”.

Tragična zvijezda želi...

U zimu 1955. Merilin Monro zaključila je da će stvari raditi bolje, što je i zapisala u svoj kožni adresar. Lista se našla u knjizi “Fragments: Poems, Intimate Notes, Letters” objavljenoj prošle godine, koja prvi put nakon njene smrti 1962, daje uvid u glumičina razmišljanja, poeziju i privatne fotografije.

Ako je moguće odslušati barem jedan seminar na univerzitetu iz književnosti

Tragična zvijezda zapisala je: “Moram da se potrudim da budem disciplinovana u sljedećem: da idem u školu glume, na predavanja, bez pada na ispitima. Koliko god je moguće moram pohađati Strasbergove privatne časove glume. Nikad ne propuštati glumačke probe u studijima.

Raditi kad god je moguće i nikad ne prestajati s glumačkim vježbama. Nastaviti posmatrati oko sebe, ispitivati i zapažati, ali ne samo sebe, već sve - uzimati stvari zdravo za gotovo, ako vrijede. Potruditi se jače da radim na trenutnim problemima i fobijama, koje me muče iz prošlosti.

Puno, puno, puno, puno, puno više se potruditi u sopstvenoj psihoanalizi. Uvijek stizati na vrijeme, nema izvinjenja za kašnjenje. Ako je moguće odslušati barem jedan seminar na univerzitetu iz književnosti. Naći učiteljicu ili učitelja plesa, više se posvetiti radu na tijelu.

Brinuti se za svoj instrument - psihički, lični i tjelesni (vježba). Probati uživati kad mogu, ionako ću većinu vremena biti očajna i bijedno se osjećati”.

( Vijesti online )