Budvanska Kuba zaboravljena: Pedeset godina bez ulaganja
Mjesto pliva u fekalijama, bez puteva, javne rasvjete i planskih dokumenata
Iako je zovu budvanskom Kubom, jer vladajuća Demokratska partija socijalista u njoj dvije decenije ima gotovo sto odsto podršku, Buljarica je, kao i ta egzotična komunistička zemlja, ostala u davnim šezdesetim godinama prošlog vijeka, jer punih 50 godina u nju nije uložen ni euro.
I dok se ljeti fekalije nesmetano izlivaju i ulicma slivaju do mora, a umjesto gradske javne rasvjete sijalice vise na banderama, ta najatraktivnija i jedina netaknuta uvala na Crnogorskom primorju, inače spomenik prirode, i dalje nije urbanizovana, a mještani, uprkos bespogovornoj lojalnosti vlasti, kubure sa problemima.
Upravo je Buljarica bila ta koja je na minulim lokalnim izborima obezbijedila većinu aktuelnoj vlasti DPS- SDP-LP, jer je samo 200 glasova dijelilo da nakon punih sedam godina izgube upravljanje metropolom turizma.
Šest vjekova bez građevinske dozvole
Starosjedilac i član Mjesne zajednice Ilija Armenko kao primjer nebrige navodi da njegova kuća, stara 600 godina, i dalje nema građevinsku dozvolu.
„Šta dalje da pričamo. Kuća ima šest vjekova, ali dozvole nema. Posljednjih 50 godina mještani Buljarice plivaju u fekalijama. To se može vidjeti ljeti, kada se slivaju ulicama. Nemamo puteve, a na planska dokumenta čekamo decenijama. To su osnovna tri problema koje treba odmah riješiti - kanalizacija, putevi i detaljni urbanistički plan“, kazao je Armenko, navodeći da se “stiče utisak kao da neko koči rješavanje svih nagomilanih problema.
On je naglasio da je “Buljarica zaslužila da joj se izađe u susret”.
„Imali smo nekoliko sastanaka sa rukovodstvom Opštine. Oni su spremni da pomognu, kao i resorno ministarstvo. Ali i dalje postoje problemi da se donese detaljni urbanistički plan. Vjerujte, mještani su spremni da sami finansiraju izradu planskog dokumenta. Žalosno je to što je svaki zaselak u našoj Opštini urbanizovan, a Buljarica, koja je najveći turistički potencijal u Crnoj Gori, nema planove“, naglasio je Armenko.
"Znamo da je Budva prioritet"
On je istakao da za proteklih pola vijeka nijedan euro nije uložen u razvoj Buljarice, zbog čega se mjesto sada nalazi u takvom stanju.
“Pogledajte nam puteve. Potpuno uništeni, izrovani. Sada se prodaje zaleđe Kraljičine plaže, koje teritorijalno pripada našoj mjesnoj zajednici, na granici sa barskom Opštinom. Od toga se očekuje milionski prihod. Mi ćemo tražiti da se dio kolača uloži u naše mjesto. Inače, Opština će imati velike probleme.
Ne tražimo mnogo, znamo da je Budva prioritet, ali 300 hiljada eura su dovoljni da riješe sve probleme u našem mjestu. Svih ovih godina su milioni odlazili iz Buljarice, kroz naplatu taksi poreza, a ništa nije vraćeno. Sada to nećemo dozvoliti. Sada je 21. vijek, a mi kao da smo u devetnaestom. Sve je to žalosno“, kazao je Armenko.
Kako je još ranije rečeno u Opštini, problem kanalizacije u Buljarici biće riješen naredne godine, kada je planirano da se, u okviru projekta tretmana otpadnih voda vrijednog 55 miliona eura, izgradi i postrojenje za prečišćavanje i za područje Buljarice. Ovogodišnjim planom uređenja prostora, Opština je jedino planirala da na području Buljarice rekonstruiše put ka plaži, za šta je budžetom predvidjela 177.000 eura.
Zastiđe za Paštroviće
Zadužbina jednog od najvećih dobrotvora paštrovskog kraja, Sima Armenka, nekadašnja osnovna škola u Buljarici, danas je napuštena oronula zgrada, pretvorena u javni WC i deponiju.
Armenko, iseljenik koji je prije Drugog svjetskog rata otišao u Ameriku, davne 1954. poslao je svojoj braći deset hiljada dolara da se izgradi škola za djecu tog kraja.
„Ovu školu podiže i predade na dar socijalističkom pokoljenju rodoljubivi Paštrović iseljenik Simo Armenko“, piše na tabli, koja i dalje stoji na ulazu napuštene zgrade.
“Armenko je bio ugledni i uspješni čovjek u Americi. O tome govori i to da jedna ulica u malom gradu u Kaliforniji, gdje je živio, i dalje nosi njegovo ime. Nije imao djece, a stalno je želio da pomogne svojim saplemenicima. Za novac koji je poslao, moj djed je tada mogao da kupi sve kuće u prvoj ulici u Petrovcu, do mora.
Najskuplja vila u Petrovcu tada je koštala 600 dolara. Ali, moj djed i rođaci su odlučili da izgrade osnovnu školu i naprave stan za učitelja. Škola je napravljena na našoj zemlji. Bila je najmodernija škola tada u Crnoj Gori. Pogledajte na šta sada liči. Ovo je sramota.
Od bruke smo je zatvorili daskama, da ne bi služila kao javni WC. Srce me boli šta je dočekala. Ovdje sam i ja završio osnovnu školu. Dođe mi da skinem ovu tablu, jer je zaista ovo bruka“, ispričao je Armenko, potomak Simov.
Galerija
( Vuk Lajović )