Djela velikih crnogorskih stvaralaca: Sedamdeset naših slikarskih godina

U starom tivatskom zdanju, Ljetnjikovcu “Buća-Luković”, koji je postao univerzalni centar kulturno-umjetničkih događanja, krajem novembra ove godine, prezentirana je izložba pod nazivom, “Djela velikih crnogorskih stvaralaca”.

Aktuelna postavka predstavlja završnicu sadržajnog i veoma kvalitetnog, ovogodišnjeg izlagačkog programa galerije. To potvrđuje osamnaest izvrsnih samostalnih i grupnih eksplikacija, a izlagali su brojni autori, među kojima: Momčilo Macanović, Ljubo Popadić, Ivica Aranđus, Bogdan Musović, Darko Đurović, Joveta Ljumović, Đuro Lubarda, Željko Brguljan, Dragan Coha, Milutin Kopanja.

Recentna, devetnaesta izložba, realizovana je u saradnji tivatskog i nikšićkog centra za kulturu. Izbor radova iz fonda Centra za kulturu-Nikšić, izvršila je rukovodilac galerije u Tivtu, kustos Dušica Gardašević, koja je istovremeno i autor izložbene postavke, a čini je trideset radova, aranžiranih u dva nivoa, dvadesetosmorice istaknutih crnogorskih umjetnika. Izložbu prati informativan katalog sa uvodnim napomenama, kustoskinje Gardašević i skulptora Peka Nikčevića, direktora nikšićkog Centra za kulturu.

Prilikom formiranja reprezentativnog pregleda savremenog crnogorskog stvaralaštva ispoštovan je istorijsko-temporalni, generacijsko-referentni i značenjsko-stilski slijed. Zbog takvog pristupa, moguće je govoriti o globalnom sedamdesetogodišnjem pregledu savremene crnogorske likovne umjetnosti. No, cijeneći načelno, moglo bi se reći da je postavka, na određeni način neobuhvatna, jer su prezentirani isključivo slikarski i crtački radovi, a svjesno su iz tehničkih razloga, izostavljena skulptorska ostvarenja.

Kada je riječ o počecima i razvoju crnogorske savremene likovne umjetnosti, neophodno je napomenuti nekoliko veoma važnih činjenica. Krajem druge polovine XIX vijeka, kod nas se javlja jedan vrsni umjetnik, školovan u Atini, slikar Anastas Bocarić (Budva, 1864), čija umjetnička aktivnost počinje na cetinjskom dvoru.

Iako njegovo stvaralaštvo pripada post-akademizmu, može se govoriti o počecima crnogorske moderne umjetnosti. Pojavljuje se više umjetnika, školovanih u inostranstvu, koji su trasirali put razvoja naše savremene umjetnosti, među njima su: Špiro Đuranović, Mato Đuranović, Marko Gregović, Mihailo Vrbica, Špiro Bocarić, Ilija Šobajić. Međutim, crnogorska moderna, u punom smislu riječi počinje sa izuzetnim stvaralaštvom Pera Počeka (Cetinje, 1878), koji je školovan kao crnogorski stipendista u Napulju, a koji je nakon diplomiranja, takođe započeo svoj slikarski put na cetinjskom dvoru.

Poslije Drugog svjetskog rata, crnogorska moderna umjetnost nastavlja uspješno svoj intenzivan razvojni put. U oslobođenom Cetinju, pri Ministarstvu prosvjete NRCG, osnovan je (1944) Umjetnički atelje u kome su između ostalih radili: Milan Božović, Niko Đurović, Nikola Vujošević, Luka Tomanović, Aleksandar Prijić. Na Cetinju je (1946) osnovano Udruženje likovnih umjetnika Crne Gore i priređena je prva izložba. Udruženje postaje ključni faktor kulturno-umjetničkog života, a na skupštini u Zagrebu (1947), ULUCG postaje ravnopravni član SULUJ-a. Za potrebe ULUCG-a, u Titogradu je (1958) sagrađen i otvoren Umjetnički paviljon, velikom izložbom Petra Lubarde, a sjedište je preseljeno sa Cetinja u Titograd.

Kada se analizira aktuelna izložbena postavka, treba istaći da je osim opredjeljenja samo za slikarska ostvarenja, limitirajući faktor bio i nedostatni fundus centra, jer objektivno ne posjeduje sva djela naših istaknutih umjetnika. Od raspoloživog materijala, formirana je veoma dobra i sadržajna izložba, iz koje se mogu spoznati bitne karakteristike crnogorske moderne.

U tom smislu, moguće je autore i djela posmatrati u okviru više grupa i likovnih cjelina. U prvom su radovi korifeja crnogorske savremene likovne umjetnosti, a tu su: Petar Lubarda, Milo Milunović, Miloš Vušković, Mirko Kujačić i Ilija Šobajić. Slijedi plejada veoma istaknutih i značajnih umjetnika, koji nažalost više nijesu među nama: Vuko Radović, Cvetko Lainović, Branko Filipović Filo, Stevan Luketić, Aco Prijić i Gojko Berkuljan. Tu je najstarija generacija afirmisanih i veoma poznatih crnogorskih slikara: Vojo Stanić, Nikola Gvozdenović, Uroš Tošković i Boško Odalović. Najkompaktniji segment eksplikacije čine umjetnici srednje generacije iz Nikšića, od koji su neki svojevremeno pripadali generaciji “9”, a među njima su: Dragan Karadžić, Rajko Todorović, Anka Burić, Peko Nikčević, Krsto Andrijašević, Dušan Jeknić, Miki Radulović, Stanko Zečević, Vaso Nikčević, Pero Nikčević, Žaro Vojičić, a u nastavku slijede dvojica veoma poznatih crnogorskih umjetnika, Dimitrije Popović i Milija Pavićević. I na samom kraju, treba konstatovati da se ovogodišnji izlagački program tivatske galerije završava jednom veoma kompaktnom i vrlo sadržajnom izložbom.

( Slobodan Slovinić )