Na operaciju kukova dolaze sve mlađi ljudi

Problem degenerativnih oboljenja koštano–zglobnog sistema zauzima posebno i veoma značajno mjesto u ortopedskoj patologiji. Kako objašnjava dr Petar Asanović, spcecijalista orotopedije iz Kliničkog centra (KC) Crne Gore, aratroze su degenerativna oboljenja čije su osnovne karekteristike progresivno propadanje zglobne hrskavice. Lokacijaskih promjena na zglobu kuka u starijem uzrastu sve je više u našoj svakodnevnoj praksi, kaže on.

“Koksartroze predstavljaju oboljenje sa sporom evolucijom. Opšte stanje kod ovih bolesnika nije narušeno, ukoliko nema neko drugo oboljenje. Najveći problem predstavljaju lokalne promjene u zglobu kuka, koje postupno ali sigurno ograničavaju životne i radne aktivnosti vezujući čovjeka za krevet.”, objašnjava dr Asanović.

Koksartroze mogu biti primarne kada se pravi uzrok ne zna, a dr Asanović kaže da se one najčešće vezuju za proces starenja organizma dok su sekundarne, pak, “one koje su posljedica poznatih faktora displazije, subluksacije, luksacije, i infekcije kuka.”

“Faktori rizika za nastanak koksartroza su godine, genetska predispozicija, urođeno iščašenje kukova, gojaznost, ponovljene mikrotraume. Dijagnoza koksartoza se postavlja na osnovu kliničke slike i rendgenografije. Kliničkom slikom dominira bol, ograničeni pokreti u kuku i kontraktura. Tome se pridružuju manje ili veće skraćenje noge, spoljna rotacija noge kao i promjene u lumbalnom segmentu kičme.”, objašnjava dr Asanović.

Bol se javlja, pojašnjava on, u početku poslije većih napora, kasnije on postaje sve češći i sve jači u toku dana, postepeno ograničava svakodnevne životne aktivnosti i smanjuje radnu sposobnost.

“Takvo stanje može da traje mjesecima, pa i godinama, uz sasvim sporu progresiju. U uznapredovalim fazama bol postaje stalnija javlja se noću. Projekcija bola izažena je u preponskoj regijii prednje unutrašnoj strain buta. Suženje zglobnog prosotora dovodi do postepenog ali sigurnog ograničenja pokreta u kuku. U kasnoj fazi može doći do kontrakture kuka zbog koje pacijenti imaju teškoće pri obuvanju čarapa i cipela.”

Liječenje koksartroze, kaže ortoped, se sprovodi primjenom ljekova protiv bola (analgetici, nesteroidni antiinflamatorni ljekovi i kortikosteroidi). Fizikalna terapija je veoma važan dio terapije koksartroze.

“Jačanje mišića koji okružuju zglob kuka značajno rasterećuje zglob, i pomaže da se degenerativni proces uspori. Posebno se preporučuju vježbe u bazenu I vožnja sobnog bicikla. Osobama kod kojih postoji koksartroza preporučuje se uzimanje suplemenata koji sadrže glukozamin i hondroitin.”

Ipak, kako dr Asanović ističe, u liječenju koksartroza dominira operacija vještačkog kukai liječenje se neminovno završava time. Postoji tendencija, kaže on, u savremenoj ortopediji da se operišu sve mlađe osobe. Međutim, njegov savjet je da se da se operacija uradi što kasnije.

“Pacijent može da ima male promjene na radiografiji, a velike tegobe i obrnuto. Najbolja indikacija za operaciju je kada pacijent dođe i kaže “Doktore, ja više nemogu od bola u kuku.”

Kod starijih pacijenata, kaže on, praktikuje se ugradnja cementne proteze kuka, dok se kod mlađih koriste bezcementne. Cilj liječenja ugradnjom endoproteze, objašnjava dr Asanović je smanjenje bola, povećanje pokretljivosti zgloba, vraćanje pacijenta svakodnevnim aktivnostima.

( Dragana Šćepanović )