Šta je obilježilo vaterpolo 2012. u Crnoj Gori

Crnogorski vaterpolisti su osvojili srebrnu medalju na Evropskom prvenstvu u januaru, ali je 2012. godinu obilježio čudesni poraz u meču za treće mjesto na Olimpijskim igrama.

Tog 11. avgusta je prokockana idealna šansa u toj utakmici za bronzu protiv Srbije, „ajkule” su u posljednjoj četvrtini imale i tri gola prednosti...

Već je ispričana priča da je sve to bilo premalo - crnogorski vaterpolisti su drugi put u istoriji stali na posljednjem stepeniku na putu ka odličju, i opet je bila kobna Srbija.

Tako je prošao vjerovatno i posljednji voz za jednu veliku generaciju, jer se nakon Londona od reprezentacije oprostio Vladimir Gojković, Boris Zloković je zatražio odmor i teško je vjerovati da će više nositi kapicu s crnogorskim grbom (svojom ili voljom selektora, svejedno), godine stižu još neke asove (prije svih Nikolu Janovića, Predraga Jokića)...

Ipak, 2012. je makar učinila da Crna Gora opet uhvati korak za vrhom svjetskog vaterpola. Nakon tri godine lutanja i zadovoljavanja pozicijama koje nisu realnost (5. mjesto na EP u Zagrebu je bio najbolji plasman na velikim takmičenjima još od Pekinga iz 2008), postalo je jasno da crnogorski vaterpolisti imaju još snage za velike bitke.

Oba velika takmičenja u prethodnoj godini su ujedno bila i pakleni početak selektorskog posla za Ranka Perovića, čovjeka koji je u avgustu 2011. zamijenio Petra Porobića.

Crna Gora se nakon godinu pauze opet aktivirala i u Svjetskoj ligi i za sada stvari idu kako treba - u prva dva kola su upisane dvije pobjede.

Pogotovo će se pamtiti prva, i to u Zagrebu protiv Hrvatske, aktuelnog olimpijskog šampiona. „Ajkule” su pojele „barakude” sa tri debitanta u seniorskom timu (Luka Sekulić, Nemanja Vico i Radovan Latinović), a onda su samo nekoliko dana kasnije u Budvi savladale Grčku sa još dvojicom novih asova - prvi meč za A tim su odigrali mladi igrači Primorca Nikola Marković i Miljan Popović.

Nažalost, mlađe kategorije nisu opravdale očekivanja, samim tim se i postavlja pitanje kakva je budućnost ovog sporta. Juniori su na Evropskom prvenstvu bili tek 11, a samo djelimično opravdanje može da bude to što je u Francuskoj nastupala ekipa koja je bila gotovo po dvije-tri godine mlađa od ostalih reprezentacija.

Jadran je osvojio duplu krunu u domaćim okvirima, i u finalu Kupa i prvenstva je bio bolji od Budve, ali teško da i trofeji mogu da budu važniji od sveukupne situacije u vaterpolo sportu.

Poznato je da su finansijski problemi u klubovima veliki, a baš zbog toga Jadran, Budva i Primorac i ne nastupaju u evropskim takmičenjima u sezoni 2012/13.

Zbog nemogućnosti da finansijski isprati nastup u Evroligi, ovaj trio je odustao od tog takmičenja, a kada je poželio da nastupi u Kupu Evrope LEN je bio brz i surov - odlučio je da „kazni” crnogorske klubove i zabrani im da učestvuju...

I nije to sve, može da bude i gore. A Crnu Goru u 2012, možda i više od navedenih problema i nesrećnog poraza u meču za bronzu na OI, treba da brine što je izgubila igrača kakav se ne rađa tako često - Gavril Subotić je odlučio da igra za Srbiju!

Momak koji je u septembru napunio 17 godina ljetos je napustio Jadran i pojačao Partizan, a ubrzo nakon toga je i stigla odluka da promijeni reprezentaciju.

"Ništa se teatralno i bombastično nije dogodilo da bi došlo do ovakve odluke, ništa nije prelomilo. Jednostavno njegov razvojni put kao sportiste i budućeg studenta biće mnogo bolji, jer u Beogradu ima više mogućnosti", rekao je Vaso Subotić, Gavrilov otac i proslavljeni jugoslovenski vaterpolista.

Subotić je tako samo otišao stopama Andrije Prlainovića i Dušana Mandića koji su napustili Crnu Goru i otišli u Srbiju.

Galerija

( Admir Haverić )