Na teritoriji Podgorice živi 230 vrsta ptica: Blago o kome država ne brine

Na teritoriji Podgorice živi čak oko 230 vrsta ptica od ukupno 339 koliko ih je u Crnoj Gori, a o kolikom bogatstvu je riječ najbolje svjedoči podatak da je u Evropi registrovano 530 vrsta.

Ornitolog Centra za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP) Mihailo Jovićević, međutim, upozorava da država ne čini gotovo ništa da ih zaštiti.

"Spisak nije konačan, ali se računa na oko 230 vrsta. Kako Moračom, Cijevnom i Bjelopavlićkom ravnicom migriraju i ptice sa Skadarskog jezera, vjerovatnoća je da se i ovaj broj premaši. Definitivno se može reći da je riječ o velikom bogatstvu", kazao je Jovićević "Vijestima".

• Koja su najvažnija staništa ptica?

Ako se izuzme Skadarsko jezero, kao već međunarodno priznato područje od značaja za boravak ptica, Mareza, dolina Matice i Sitnice, Ćemovsko polje, kanjon Cijevne i Kučke planine ušle bi u najuži izbor. Na teritoriji grada, svakako da su to gradski parkovi, Gorica, i kanjon Morače. Kanjon Cijevne od Dinoše do granice već je postao područje od međunarodnog značaja za boravak ptica, u prvom redu pjevačica.

Najmanja evropska ptica, živi u gradskim parkovima: Kraljić, Foto: Stevan Grubach

Za Cijevnu je CZIP već napravio radnu verziju studije zaštite i proslijedio je Glavnom gradu i Agenciji za zaštitu životne sredine. Značaj Mareze ogleda se u prisustvu vodenih ptica tokom zimovanja i migracije, te šljuka na preletu. Kanjon Morače značajan je kao koridor ptica koje poslije sezone gniježđenja na jezeru idu uzvodno u potrazi za hranom u plitkim brzacima Morače i virovima Zete. Gradski parkovi i Gorica su od posebnog značaja zimi, kada, usljed sniježnog pokrivača, ptice sa okolnih planina silaze u grad u potrazi za hranom i toplotom.

• Koliko Glavni grad ulaže u očuvanje ptičjih staništa?

Kad su u pitanju ptičja staništa u užem centru grada, vrlo malo. Male parkovske površine su u jako lošem stanju, a kao primjer navodim desetkovanje šuma u Tološima i Zagoriču, ogoljele površine prouzrokovane požarima na Gorici i Dajbabskoj gori, još i eventualna izgradnja ovog tunela (na Gorici) mogla bi da vodi takvom negativnom trendu. A kada su u pitanju prigradski djelovi opštine, može se reći da se apsolutno ništa ne radi, čak štaviše, službe inspekcije ne sankcionišu mnoge nelegalne radnje kao što su ilegalna eksploatacija šljunka, ostavljanje komunalnog otpada i šuta, divlja gradnja na plodnim livadama, sječa šuma, a sve na područjima koja su do prije samo dvadesetak godina izgledala netaknuta, a samim tim vrlo bogata pticama. U poređenju sa današnjim stanjem, broj ptica je u značajnom padu prouzrokovan gubitkom staništa. Invazija homo sapiensa je više nego evidentna.

• O kakvoj invaziji je riječ?

Čovjek, ili homo sapiens, neplanski i neodrživo zauzima prirodna dobra i sve što mu je nadohvat ruke. Kako su krenuli procesi privatizacije i dolazak novih investitora, prirodna dobra se iskorištavaju kao industrijsko zemljište i time se uništava vegetacija. Na primjer, pogledajte na putu Podgorica-Nikšić šta se sve napravilo od plodne i divlje Bjelopavlićke ravnice.

• Šta bi i kako trebalo promijeniti kada je u pitanju odnos lokalne vlasti i građana prema pticama?

Čuvanje postojećih i proširenje gradskih parkova i zelenih površina, akcija pošumljavanja mora biti puno više i ne samo vječnozelenim stabilima, već i listopadnim, kako bi se na taj način povećala raznovrsnost ptica. Zaštititi kanjon Cijevne i razviti njegove eko-turističke potencijale, staviti pod zaštitu Marezu i močvarnu površinu pored rijeke Matice, spriječiti ostavljanje šuta i biološkog i industrijskog otpada po Ćemovskom polju i ilegalno hvatanje i ubijanje sokolova i štiglića. Skrenuo bih pažnju na gradsku deponiju, u kojoj je na diskutabilan način riješen problem cijeđenih voda, koje bi po pravilu trebalo reciklirati.

Ugrožena zbog lova: Jarebica - kamenjarka, Foto: Thomas Hochebner

Pošto za to ne postoje mogućnosti, vode se ponovo vraćaju nazad u ciklus tako što se razlivaju po deponiji, ponovo cijede i postaju jos više koncentrovanije. Hiljade galebova koji tamo borave i hrane se pod direktnim su uticajem najotrovnijih supstanci, u velikom obimu dolazi do uginuća, a vrlo lako mogli bi da postanu prenosioci raznih bolesti. Brojna jata ptica sa bazena crvenog mulja kod KAP-a koja bježe sa Skadarskog jezera u potrazi za mirnom sredinom, ali nažalost na drugi način opasnom po život. Problema je jako puno i prostora za djelovanje. Postojala je prije nekoliko godina inicijativa iskopirana od Slovenaca pod nazivom 'Očistiti Crnu Goru u jednom danu', i propala je. Vjerovatno je bio preveliki zalogaj. Predlažem da akciju sprovedu lokalne vlasti.

• Koliko CZIP doprinosi očuvanju ptica, ko Vam pomaže u toj misiji?

CZIP je kao svoju misiju zacrtao zaštitu ptica i njihovih staništa i na tom putu istrajava više od 12 godina. Postigli smo na mnogim poljima veliki uspjeh. Međutim, mnogo je otvorenih pitanja čije odgovore treba tražiti u državnim institucijama, inspektoratima, zaštićenim područjima, pa i lokalnim samoupravama. Proteklih godina imali smo značajnu pomoć ambasada država EU, Evropske komisije, i drugih značajnih institucija van Crne Gore.

Jedna od najrjeđih stanarica, živu u kanjonu Cijevne: Puzgavac, Foto: Saša Popović

Opet ponavljamo, u upravljanju zaštićenim područjima, kontroli krivolova i drugih ilegalnih aktivnosti država je na potezu, mada jako malo ili ništa ne radi povodom zaštite ptica.

• Na koje sve načine bi se ekonomski moglo valorizovati ogromno ptičje bogatstvo?

Kanjon Cijevne i Ćemovsko polje i fauna ptica na njima već se nalaze u stručnim publikacijama. Neophodno je iste publikovati kao promotivni materijal da bi grad imao koristi od svega.

Sazrijeva svijest o očuvanju prirode

• Koliko su građani svjesni važnosti zaštite prirode, između ostalog i ptičjih staništa?

Malo, ali se čini da ta svijest posljednjih godina zrijeva. Sve je više onih koji uočavaju potrebu zaštite prirodnih staništa, mada smo u riziku da destruktivnije snage budu mnogo brže u svom djelovanju od zaštitnika prirode. Ipak, ako bismo uporedili svijest ljudi prije 25 godina i danas, mislim da su nekadašnje generacije bile na dobrom putu, ali devedesetih su stvari krenule nizbrdo. Mislim da današnja omladina ima ponovo šansu da preokrene pozitivan tok stvari koji bi išao ka kolektivnom osvješćivanju kada je zaštita prirode u pitanju.

Galerija

( Ivan Čađenović )