Kristina Rakočević: Biser za budućnost
"U svakom sam sportu odlična i ne postavlja se pitanje ko će da pobijedi na školskom krosu, ali ni u drugim sportovima u konkurenciji vršnjakinja i vršnjaka", kaže Kristina
Najbolji ronioci svijeta okupljaju se na istočnim obalama Pacifika da traže bisere. Greška! Pravi dragulj je u Tari. Kristina Rakočević, bacačica diska iz Atletskog kluba Tara ima tek 14 godina i bolja je od svjetske konkurencije u bacanju diska za čak 12 metara!
U najavi svečanog proglašenja najboljih u Atletskom savezu, Rakočević je predstavljena kao učenica profesora Marka Ristića i najveći biser crnogorske atletike. Saopšteno je i da je među najvećim svjetskim talentima u bacačkim disciplinama.
Naravno, suvišno je i napominjati da je najbolja crnogorska pionirka u Atletskom savezu Crne Gore.
"Znače mi pohvale i priznanja, ali je još rano da razmišljam o karijeri vrhunskog sportiste. Idem korak po korak, treniram ono što volim, a to su disk i kugla i teško mi je da se odlučim između te dvije discipline. Svjesna sam da to što volim da napredujem i u kugli i disku, u ovom trenutku me sprečava da pravim još bolje rezultate. Zbog diska je nepoželjno trenirati rotaciju u bacanju kugle, zbog izdizanja pri izbačaju, ali ima vremena da pronađem stil koji će mi najviše odgovarati", priča za “Vijesti” polumaturantkinja iz Tomaševa, 30 kilometara udaljenog od Mojkovca i kluba u kojem trenira.
Ako se izuzme visina (190 centimetara), Kristina se u potpunosti uklapa u predstavu moderne tinejdžerke.
"Poslije škole putujem za Mojkovac na trening. Za sada treniram svaki drugi dan, a u večernjim satima sam na Fejsbuku, uostalom svi su na toj društvenoj mreži. Brzo učim i škola mi zato ne oduzima previše vremena za bavljenje sportom koji obožavam. Volim da igram fudbal sa dječacima i fantastična sam u toj igri. Naravno, i u košarci i, pogotovo u stonom tenisu koji baš volim".
U svakom sam sportu odlična i ne postavlja se pitanje ko će da pobijedi na školskom krosu, ali ni u drugim sportovima u konkurenciji vršnjakinja i vršnjaka. Uostalom, spremajući se za fudbalski turnir u Tomaševu, koji zbog kiše nije ni održan, zapazio me je trener Dragan Končarević. Pozvao je profesora Marka Ristića, koji je došao kod nas u Tomaševo i donio kuglu. Imala sam 12 godina i iz prvog pokušaja sam bacila osam metara", kaže Kristina.
Tek, dvije godine kasnije, Rakočevićeva, iako ima tek 14 godina, drži seniorski nacionalni rekord u bacanju kugle, rekorderka je u pionirskoj konkurenciji u bacanju diska, a šampionka je i u kladivu.
"Nakon godine treninga kuglu sam bacila 11,07 metara, a sada bacam 15 metara. Podatak da iz mjesta kuglu bacim na 14,5 metara govori da značajno moram da poradim na tehnici, jer rezultat iz zaleta treba da bude za oko tri metra duži. Radiću na tome na pripremama od 9. januara u Baru. Radujem se tim pripremama jer imamo sjajnu atmosferu u klubu, družimo se i sve treninge, ma koliko teške, završavamo sa osmijehom. Dolaskom u Taru upoznala sam sjajne osobe, drugarice i kolege sa kojima se odlično razumijem, baš kao i sa profesorom i njegovim sinom Danilom, koji je zadužen za praktični dio treninga".
"U Baru sam prošle godine imala priliku da uživam i u nastupu Njemice Nadine Miler, srebrne sa prvenstva svijeta i Evrope, koja je i moj idol u bacanju diska. Upravo u Baru u martu je postavila najbolji lični rezultat od 68,89 metara. U bacanju kugle najviše me oduševljava mlada Ruskinja, Jevgenija Kolodko, bronzana sa OI. Prije nego sam gledala njen stil na OI, divila sam se dvostrukoj olimpijskoj pobjednici iz Novog Zelanda, Valeri Adams, čiju fotografiju sa izbačajem i sada imam u mobilnom telefonu. Ipak, Miler je posebna zbog fantastičnog fizičkog izgleda, jer i sa sjajnom linijom i manje klilograma postiže tako dobre rezultate. Njen stil je fantastičan", kaže Rakočevićeva.
Iako tri godine mlađa od konkurencije, Kristina je na Balkanskom prvenstvu za mlađe juniorke u Beogradu uzela bronzanu medalju.
"Nijesam imala međunarodnog iskustva, a na takmičenjima u Crnoj Gori nemam konkurenciju, pa je trema učinila svoje. Uopšte nijesam zadovoljna kako sam bacala, ali sam ipak došla do medalje. Treba mi iskustva, ali i svjesno ne jurimo rezultat koji bih stvarno mogla da dostignem. Idemo korak po korak, radim po programu treninga i ishrane koji je profesor uradio za mene. Ne koristim hljeb, uopšte, iako bi trebalo u manjim količinama. Smetalo mi je samo u početku to što sam morala da pijem surutku, ali sam se sada navikla i prija mi ta ishrana".
"Skinula sam kilograme, jer se program zasniva na pravilnom i postepenom razvoju. Od naredne godine se selim u Mojkovac, gdje ću upisati gimnaziju ili turističku školu i treniraću svaki dan. Sada me sa treninga kolima kući vozi profesor i ne smeta mi ta razdiljana od 30 kilometara, a i kući radim određene vježbe. Jedino čega se ne pridržavam je igranje fudbala, jer ne bih smjela zbog stradanja koljena. Ipak, obožavam fudbal a najbolji igrač je Didije Drogba. On i golman Čelzija, čiji sam navijač, Petr Čeh su mi sportski idoli. Drogba je u nezaboravnom polufinalu Lige šampiona sa Barselonom bio bolji i od Mesija, Ćavija i Inijeste zajedno", zaključila je Rakočević.
Sanja medalju u Holandiji
Na Olimpijskim igrama mladih u Holandiji, EYOF-u, Crnu Goru će i u disku i kugli u pionirskom uzrastu predstavljati Kristina Rakočević.
"Konkurencija će biti godinu starija i cilj je da se plasiram u finale. Naredne godine planiram da osvojim to takmičenje, mada ću pokušati da do medalje dođem već na prvom nastupu", odlučna je i samouvjerena Kristina.
Norma za mlađe juniorke u kugli je 13,70 metara, dok Rakočevićeva iz mjesta baci skoro metar više. U disku je granica 41,5 metara, a Kristina, iako tri godine mlađa, baci ga na 46.
"Volim da se takmičim i obožavam sport. Imam bezrezervnu podršku u klubu, a u Holandiji ću prvi put nastupiti bez profesora Marka Ristića, jer se istovremeno održava Svjetsko takmičenje za mlađe juniore u Donjecku. Ipak, i sa njegovim sinom i trenerom Danilom imam sjajan, bratski odnos. Jedino moja porodica još ima dilemu da li sam pravilno odabrala sport. Ne pokazuju to otvoreno, ali riječi tokom obroka: “Kako to da ne jedeš hljeb” i još neke druge sitnice su mi pokazatelj. Ja, pak, dilemu nemam, volim trening, druženje i takmičenja i imam jasan cilj da postanem vrhunski sportista", u šali, ali sa odlučnim izrazom u pogledu uvjerava Kristina.
Da li se u tvojoj porodici još neko bavi sportom?
"Brat Gligorije trenira košarku u Bijelom Polju i talentovan je, sestra Anja je još mlada, a stričevi su mi dobri košarkaši. Osim sportskog napretka, velika mi je želja da naučim francuski jezik i da sviram klavir. Za to trenutno nemam uslova, mada se trudim da francuski jezik učim preko serija, filmova i muzike. Engleski mi je omiljeni predmet u školi", kazala je Kristina.
Galerija
( Slaviša Živaljević )