Savina Geršak, seks ikona SFRJ: Mogu sve gledati Živkovim očima

Savina Geršak, jedna od najpoželjnijih jugoslovenskih glumica, glavna ženska uloga u nekoliko najvažnijih filmova crnogorskog reditelja Živka Nikolića, danas živi u Rimu sa porodicom, i radi kao psihoterapeut.

Nakon uspjeha u jugoslovenskoj kinematografiji oprobala se u međunarodnim produkcijama, snimala pod vođstvom "ozloglašenog" Ruđera Deodata, autora "Kanibal Holokausta". Partneri u filmovima bili su joj Majkl Dudikof, Majls OKif, Robert Mičam. Svoj posljednji film, Midnight Ride, snimila je 1990. nakon čega se povukla iz svijeta umjetnosti.

Ipak, Amerikanka iz "Čuda neviđenog", Marika iz "U ime naroda", Anka iz "Smrti gospodina Goluže" vjeruje da će ponovo igrati na filmu. Savina Geršak se za “Vijesti nedjeljom” javila iz Rima.

Živko Nikolić je u jednom od posljednjih intervjua pričao i o prvom susretu sa Vama. Rekao je da Vas je vidio na slici i tražio od producenta da Vas nađe. Takođe se prisjetio da od Vas nije tražio probno snimanje. Dao Vam je kostim i izveo Vas pred kameru. Kakav je utisak na Vas ostavio prvi susret sa Živkom Nikolićem?

Jednog dana zazvoni telefon, bila sam u Njemačkoj, gdje sam igrala tenis, hitno me zovu na snimanje u Budvu. Glavna ženska uloga uz tada najpoznatije glumce u Jugoslaviji...

Sjećam se da je moj najveći strah bio letjeti avionom u Dubrovnik, jer sam se puno plašila aviona. Kada sam došla u hotel, sve mi se činilo kao da sam se vratila svojoj kući... Nije me bilo strah snimanja, naprotiv, osjećala sam se kao riba u vodi, kao da sam oduvijek znala da je to moj svijet. To je Živko brzo primijetio i odmah, poslije razgovora sa njim, (rekao mi je da uzmem kolač i da ga jedem ispred njega!), obukla sam kostim i otišla na scenu. Živko me je gledao svojim velikim očima i češkao svoju bradu. Ispred njega sam imala osjećaj da ima radar u očima, sve je vidio i sve je zapazio. Glas mu je bio tih i diskretan, ali odlučan i to mi se jako sviđalo.

Jesu li glumci razumjeli ideje njegovih filmova?

Mislim da su glumci, prve klase svi, od prvog do zadnjeg, uvijek dobro razumjeli njegove ideje.

Kako je Živko Nikolić radio sa glumcima?

Kada je Živko odabrao glumca, već je znao da ima što mu treba za film, pa ih je uglavnom puštao da igraju slobodno, naravno pod njegovim vođstvom.

Koji njegov film Vam je omiljeni?

Gospodin Goluža i Čudo su moja dva omiljena filma, vezana za fantastične trenutke u mom životu.

U filmu „Čudo neviđeno“ glumite Amerikanku. Kupate se goli u jezeru. Svi su zaljubljeni u Vas. Uloga u filmu „U ime naroda“ je drugačija. Više niste „plavuša“. Uloga je „teška“. Šta ste pomislili kada Vam je ponuđena uloga u filmu „U ime naroda“?

Ja sam imala potpuno pouzdanje u Živka, on me je vodio kao marionetu, bilo koja uloga sa njegovom režijom bila je uloga za mene.

Gledate li filmove Živka Nikolića u kojima ste glumili?

Naravno da sam gledala Živkove filmove, danas imam sasvim druga osjećanja prema njima, kada sam ih snimila, moj život je bio uglavnom avantura, uzbuđenje, fantazija…

Danas znam šta oni znače i osjećam potpuno Živkovu umjetnost, kao da sam sada na drugoj strani kamere, mogu sve gledati Živkovim očima, a to nije bilo moguće kada sam snimala njegove filmove, bila sam suviše mlada, prvi film sam snimala sa 18 godina.

Gledate li filmove?

Gledam filmove, ali ne tako često kako bih željela…imam puno obaveza, malu djecu (blizance od 5 godina)… Film i gluma su u mojoj krvi, igirala sam u teatru već od malih nogu i gluma je za mene moje prirodno stanje, ako se može tako reći. Bez obzira na to šta danas radim, sigurna sam da ću jednog dana opet igrati u filmu.

Uz rad u jugoslovenskoj kinematografiji, snimali ste u inostranstvu. Kako se razvijala Vaša međunarodna karijera?

Igrala sam u američkim filmovima sa poznatim glumcima… Ponosna sam jer sam uspjela glumiti na engleskom bez akcenta… Zna se da u Americi nema sinhroniziranja, ton se snima direktno na sceni.

Posebno mi je bilo drago biti na sceni sa Robertom Mičamom, holivudskom legendom. Rekao mi je da ličim na Ingrid Bergman! Ili sa Mark Hamilom, Majklom Dudikofom, glumci profesionalci, ponekad razmaženi i djetinjasti…

Oprobali ste se i u muzici, na „Jutjubu“ se može naći pjesma u izvođenju Željka Stanića i Savine Geršak. Piše da je pjesma snimljena 1998. Naslov pjesme je „Dobro mi došla (sad mi reci pred svetom)“. Kad ste posljednji put čuli tu pjesmu?

Snimala sam muziku sa Žarkom Stanićem iz čiste radoznalnosti i želje da upoznam taj svijet muzike. Nikada nisam mislila postati pjevačica, ta muzika mi se sviđa, ali to nije jedini tip muzike koju slušam. Uglavnom u kući puštam klasičnu muziku, koju vole i moja djeca, kćerka se bavi klasičnim baletom.

U Rimu radite kao psihoterapeut. Kojom vrstom psihoterapije se bavite?

Radim kao psihoterapeut, specijalizovana sam za porodičnu terapiju, uglavnom radim sa bračnim parovima, porodicama, ili sa problematičnom djecom.

U jednom intervjuu ste rekli da ste „klasična žena i antifeministkinja“. Šta to znači?

U ovom svijetu tehnologije, globaliteta i brzih poruka, čini mi se da se često pravi konfuzija između uloge žene i muškaraca. Jeste apsolutna istina da žene moraju svakako imati ista prava kao muškarci i to i danas, kao nekad, nije baš uvijek tako; bivša Jugoslavija je bila zemlja sa puno problema i mana, ali bila je sasvim u avangardi sto se tiče tog argumenta.

Bosna i Hercegovina kao prva, a i ostale republike su bile prve u davanju prava ženama, kada to u Evropi još nije bilo pravilo. Mislim da danas treba još više nego ikad potcrtati ženstvenost, ulogu žene, majke , supruge, sestre, prijateljice, koja se po mom mišljenju treba razlikovati od uloge muškaraca, a ne takmičiti se sa njom.

U takmičenju sa muškarcima žene gube svoju najveću moć, to jest, moć žene. Moj recept za sreću je oduvijek bio: žene, obavljajte ženske poslove, ali sa punom sviješću da je to vaša najveća snaga. Kuvajte i čistite, ako treba, ali na štiklama.

( Ilija Đurović )