Kotorska varijanta kafane pored bedema umjerenija od budvanske

Istina ima onoliko koliko ima svjedoka.

I to je jedina istina.

veleBeat (isprepadani.bloger.index.hr/)

Moram vam priznati, najdraži moji čitaoci, da još uvijek razmišljam o nedavno žiriranom Konkursu za izradu idejnog, arhitektonsko-urbanističkog rješenja objekta, tj. objekata hotelsko-turističke djelatnosti na urbanističkoj parceli UP 21 u Kotoru, na poziciji prve varijante bivšeg hotela Fjord, tj. URC Slavija - preko puta Kamelije, s one strane magistrale.

Ta logika - što je objekat viši - više je slobodnog prostora oko objekta - izvrsno funkcioniše u Budvi

Trenutno se na toj poziciji nalazi ograđeni parking - koji se plaća 50 centi/sat. Teško mi je zamisliti da se neko - neki ugledni Kotoranin ili neki ugledni (strani) gost - ljeti kupa baš na tom mjestu. Đe se kupaš? - Kod URC-a, tamo đe je sad parking - A plaća li se tamo đe se kupaš? - Ne, da ja znam.

Teško mi je, bez šale, zamisliti plažni bar na tom mjestu, uz standardnu ponudu - suncobran i dvije plastične ležaljke + parking - za koliko? - 20 eura? A tuševi? - Nema tuševa. Ipak je, treba priznati, riječ o poziciji udaljenoj tek nekih 5 minuta laganog hoda od glavnih gradskih vrata - Morskih vrata - što je tek jedna od nebrojenih prednosti te pozicije.

Ako se desi da na tom mjestu strani investitor stvarno podigne hotel - 5 zvjezdica - i uredi "javno hotelsko kupalište" - ma što to značilo - onda sreći neće biti kraja. Moći ćemo da parkiramo gore, kod Maxija - tamo se ne plaća parking - i da se kupamo kod bivšeg URC-a, u društvu sofisticirane hotelske klijentele, koja će moći sebi da priušti pansion od 100 eura dnevno - pa naviše. Da li sintagma "javno hotelsko kupalište" podrazumijeva upravo to - ostaje da se vidi - a da je smiješna - jeste.

A sad ozbiljno.

Što je pjesnik, to jest autor studije htio da kaže - najbolje je shvatila pobjednička ekipa

Konkurs je, bojim se, sasvim jasno pokazao da bi neznatno odstupanje od uslova maksimalne visine, tj. maksimalne spratnosti budućeg hotelskog objekta, tj. hotelskih objekata - donio određeni javni kvalitet.

Odstupanje od propisane spratnosti P+2+PK, odnosno P+3Ps (povučena četvrta etaža maksimalno 80% od etaže ispod) - na P+3+PK, odnosno P+4Ps - značajno bi i nadasve pozitivno uticalo na indeks zauzetosti parcele - koji je predviđen maksimalno 50%.

Indeks zauzetosti parcele je, ako niste znali, po definiciji: odnos gabarita horizontalne projekcije izgrađenog ili planiranog objekta i ukupne površine građevinske parcele, izražen u procentima. Što je indeks zauzetosti parcele manji - to je više prostora oko objekta - hotela u ovom slučaju - što svakako odgovara nama, građanima, tj. slobodnim kupačima i šetačima u ovom slučaju, jer bismo imali više prostora da širimo naše peškirčiće po betonu i da šetamo kučiće po uređenim hotelskim travnjacima.

Ta logika - što je objekat viši - više je slobodnog prostora oko objekta - izvrsno funkcioniše u Budvi, na primjer, ali ne bih otvarao tu temu ovom prilikom. Rekao bih samo da Kotor, za razliku od Budve, još uvijek nije uspio da se "razvije", što podrazumijeva da za Kotor još uvijek ima nade.

A onda sam, u jednom blistavom trenutku, uspio da skontam da nisu bitni samo bedemi oko Starog grada

Opet, slobodnog a atraktivnog prostora je u Kotoru relativno malo - a parking prostora je još manje, pogotovo ljeti - što bi, valjda, trebalo da obavezuje na dodatni oprez prilikom planiranja budućih sadržaja.

OK - konkurs.

Program konkursa je bio strogo podređen dokumentu naslovljenom "Državna studija lokacije Sektor 15/ Sveti Matija - ušće Škudre u Kotoru". Pod tačkom 3.6.1 "Urbanističko tehnički uslovi za izgradnju i uređenje hotelsko-turističkih kompleksa" pomenutog dokumenta, imamo detaljno obrađenu "Lokaciju "URC" - urbanistička parcela UP 21" - gdje stoji, između ostalog, i ovo: "funkcionalnu organizaciju kompleksa i objekta predvidjeti tako da se u potpunosti izbjegne monolitnost objekta, već da se kombinacijom različitih volumena i njihovim međusobnim odnosom sačuva vizura prema Starom gradu, uz mogućnost izgradnje grupacije više manjih objekata".

Što je pjesnik, to jest autor studije htio da kaže - najbolje je shvatila pobjednička ekipa - Urban Sense Consultants Architects iz Londona. Ta ekipa se ubila da podredi projekat preporukama iz studije - tj. konkursnim uslovima - što je žiri umio da vrednuje.

Urban Sense su sačuvali vizure i izbjegli su monolitnost objekta - a jesu li ti time stvarno nešto postigli, to je teško procijeniti - meni se čini, iz ove perspektive, da time definitivno nisu generisali neki ekstra kvalitet.

Ako mi ne vjerujete, pokušajte da sami paralelno analizirate prvobitnu varijantu hotela Fjord - koji je postojao na tom mjestu sve do katastrofalnog zemljotresa koji je pogodio crnogorsku obalu 1979. godine - i ovo novo, pobjedničko rješenje - a možete da se pozabavite i ostalim konkursnim rješenjima - nije na odmet.

Pozicija bazena se danas čak ne nazire - bazen je odavno zatrpan

Prije neki dan sam posjetio to jedinstveno mjesto - lokaciju budućeg hotela, tj. parking - i to samo iz razloga što sam htio da lično ovjerim o kakvim je to vizurama riječ. Čini mi se da je suština čitave te priče u tome da se ne dozvoli budućem investitoru - na tom mjestu će se kad-tad nešto desiti - da sagradi visoki objekat na samoj obali.

Jer, što je objekat bliži obali i monolitniji, to su vizure prema Starom gradu zatvorenije. Najbolja varijanta bi bila da se objekat maksimalno gurne uz magistralu - ili, još bolje, da se gurne uz same bedeme, ili barem što bliže bedemima, jer bi onda sagledljivost bedema, pogotovo sa mora, bila najjača - govorim hipotetički, naravno - nikome ne pada na pamet, trenutno, da gradi hotel uz same bedeme.

Sa druge strane, bitna je i sagledljivost sa kopna, ako mene pitate - budući objekat ne bi smio da ustkrati ljudima koji vole da šetaju uz magistralu pogled na more, tj. na obalu preko puta i brdo Vrmac u zaleđu. I o toj stvari bi trebalo razmišljati na vrijeme.

A onda sam, u jednom blistavom trenutku, uspio da skontam da nisu bitni samo bedemi oko Starog grada - tj. nukleusa - bitni su, i te kako, i gornji bedemi - u kompletu sa tvrđavom San Đovani - i to iz razloga što posjeta gornjim bedemima, unazad nekoliko godina, donosi prihode koji nisu baš sasvim zanemarljivi.

Polako se eliminišu opasne i rizične tačke, mada smo još uvijek daleko od dana kada ćemo moći da kažemo da je šetnja uzbrdo do San Đovanija apsolutno bezbjedna turistička atrakcija.

Još je dalje dan kada ćemo moći da kažemo da su gornji bedemi kompletno integrisani u priču o starodrevnom Kotoru - ono silno osvjetljenje koje noću ocrtava liniju bedema - tek je početak.

Dojmi je paviljon u parku, da se odmah razumijemo - i nije mi se, iz početka, dopadala ideja da se bilo što gradi u parku

Usput sam iskopao i turistički prospekt starog hotela Fjord - gdje u prvom planu imamo otvoreni bazen - a u pozadini čistu, hvale vrijednu, modernističku arhitekturu. Izgleda da se radnička klasa i poštena inteligencija bivše države izvrsno zabavljala - što se vidi iz priloženog, sumnjam da su ljudi sa fotografije stranci, mada ne treba isključiti ni tu mogućnost - i to baš na mjestu gdje se danas nalazi parking.

Pozicija bazena se danas čak ne nazire - bazen je odavno zatrpan - tako da prizor sa prospekta djeluje skoro pa nevjerovatno - da ne kažem idilično.

U kontekstu priče o Kotoru, tj. priče o kotorskim bedemima, postoji i jedna svijetla tačka. Naime, u posljednjem broju Orisa, hrvatskog časopisa za arhitekturu i kulturu - broj 78 - prvi put je prezentovana arhitektonska realizacija sa tla Crne Gore.

Riječ je o novom paviljonu, tj. o kafani "Dojmi", otvorenoj prošlog ljeta - ili, punim imenom, o ugostiteljskom multifunkcionalnom-poslovnom objektu-restoranu i bašti "Dojmi" - koji se nalazi uz same gradske bedeme - ni 50 metara sjeverno od Morskih vrata.

Dojmi je paviljon u parku, da se odmah razumijemo - i nije mi se, iz početka, dopadala ideja da se bilo što gradi u parku, uz same bedeme grada. Situacija je podsjećala na tipično budvansku varijantu šankova, tj. kafana i kafanskih bašti sa desetinama, čak i stotinama stolova i suncobrana uz bedeme - mada je ova kotorska varijanta daleko umjerenija i ne usložnjava, tj. ne ometa komunikaciju - kao što je to slučaj u prijestonici crnogorskog turizma.

Stara kafana “Dojmi” je funkcionisala kao par excellence "gradska dnevna soba"

Na tom mjestu sam vidio park - i samo park - eventualno upotpunjen dječijim igralištem - vidio sam tobogane, ljuljaške, klupe za mame, tate i tete - i ostali šareni, veseli dječiji mobilijar.

A onda sam saznao da kafana “Dojmi” ima jaku tradiciju, tj. da to mjesto posjeduje vrlo potentan povijesni potencijal. Naime, Stjepan Dojmi - koji je sredinom XIX vijeka bio kotorski poglavar, tj. prefekt - donio je 1864. godine odluku da se podno kotorskih zidina sagradi mala kafana i da se ogradi park oko kafane.

Vremenom je kafana - koja je i zvanično, od strane tadašnjeg Opštinskog vijeća na čelu sa Stjepanom Jakšićem prozvana Dojmi, u čast prvog čovjeka Kotora, gospodina poglavara - prerasla u svojevrsni društveno-kulturni fenomen koji je dugi niz godina, sve do zemljotresa 1979. godine, bio neodvojiv segment života u Kotoru.

Stara kafana “Dojmi” je funkcionisala kao par excellence "gradska dnevna soba" - sviđa mi se ta parela - gdje se pilo i jelo, gdje su se čitale novine i organizovali nebrojeni kulturni događaji, da ne nabrajam.

Kafana “Dojmi” je bila, ukratko, prava gradska kafana.

Nastavak priče o kafani “Dojmi” - u sljedećem broju.

( Borislav Vukićević )