Kina: Prodaju dječake za 3.600 eura
Osumnjičeni članovi bandi su tukli, zlostavljali ili prijetili djeci kako bi ih prisilili da kradu na javnim mjestima
Kineska policija je oslobodila 89-oro otete djece i uhapsila 355 osumnjičenih nakon razbijanja nekoliko bandi za trgovinu djecom širom zemlje.
Zvaničnici iz devet provincija, uključujući Fuđijan, Junan, Sečuan, Anhui i Guangdong, učestvovali su u zajedničkoj akciji protiv bandi koja je počela 18. decembra, rekao je Čen Siču, direktor kancelarije za borbu protiv trgovine ljudima u ministarstvu za javnu bezbjednost.
Djeca su zbrinuta u lokalnim domovima za mlade, a policija traga za njihovim roditeljima, navela je agencija Sinhua.
„Ustanovićemo DNK djece i pomoću nalaza pronaći roditelje preko nacionalne baze podataka uspostavljene za potrebe borbe protiv trgovine ljudima“, rekao je Čen.
Kako je naveo AFP, trgovina djecom je ozbiljan problem u Kini, djelimično i zbog politike jednog djeteta koja je dovela do preferiranja i potražnje za muškom djecom, koja su tradicionalno omiljenija među parovima u zemlji.
Trgovina djecom je ozbiljan problem u Kini, djelimično i zbog politike jednog djeteta koja je dovela do preferiranja i potražnje za muškom djecom
Vang Siđang, funkcioner snaga bezbjednosti u istočnoj provinciji Fuđijanu, kazao je da potencijalno velike zarade podstiču trgovinu djecom.
Zdrav dječak može da se kupi za 30.000 juana (3.650 eura) u siromašnoj južnoj provinciju Junan, da bi bio prodat za 70.000 do 90.000 juana u relativno bogatim provincijama Fudžijan i Guangdong, rekao je Vang.
Krajem novembra kineska policja je uhapsila preko 90 osumnjičenih članova bandi širom zemlje i oslobodila 28 djece koja su oteta na krajnjem zapadu i odvedena u razne gradove da bi krali, objavio je tada list „Čajna dejli“.
Osumnjičeni članovi bandi su tukli, zlostavljali ili prijetili djeci kako bi ih prisilili da kradu i pljačkaju na javnim mjestima.
Mjesta na kojima su djeca operisala su šoping centri, podzemni prolazi i željezničke stanice. Trgovci djecom su često otimali siromašnu djecu koja su pobjegla iz škole obećavajući im blagostanje u gradovima na drugom kraju zemlje. Međutim, kad bi došla u nepoznati grad, djeca bi bila prisiljavana da prose ili džepare.
( Danka Vraneš Redžić )