Ljekarka godine: Paša Divanović liječi i osmijehom
“Trudim se da djecu oslobodim straha i da za svakog imam lijepu riječ, tako da rijetko odavde izlaze plačući"
Dugogodišnji pedijatar Doma zdravlja Paša Divanović, ovogodišnja ljekarka godine, brine o zdravlju ljudi već 32 godine. Djecu liječi već četvrt vijeka i tvrdi da osmijeh podjednako pomaže djeci kao i terapija koju im propisuje.
Danas ima 2.000 pacijenata, koliko je i dozvoljeno zakonom, a mnogi roditelji čekaju da se oslobodi neko mjesto kako bi Paša liječila i njihovo dijete.
“Profesija jeste teška i zahtijeva, uz stalno doškolovavanje i mnogo odricanja, ali osmijeh malih pacijenata i zahvalnost roditelja najveća su satisfakcija za rad. Još kao mladi ljekar uvidjela sam da zdravstveni sistem počiva na primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Spriječiti da dođe do bolesti i povećati nivo zdravstvene kulture kod građana, misija je svih mojih kolega i osnovni motiv za predan rad”, kazala je Divanović “Vijestima”.
Smatra da je očuvanje zdravlja djece - osnov svakog društva.
“Roditelji mnogo mogu da pomognu u prevenciji obolijevanja, kao i liječenju kada dođe do bolesti, ali je bitno uputiti ih, razgovarati sa njima i uspostaviti uzajamno povjerenje. To je jedini pravi put očuvanja zdravlja djece, čak i u slučajevima kada je bolest teže dijagnostifikovati, najvažnije je da roditelji imaju povjerenja u pedijatra”, kazala je Divanović.
“Roditelji mnogo mogu da pomognu u prevenciji obolijevanja, kao i liječenju kada dođe do bolesti, ali je bitno uputiti ih, razgovarati sa njima"
Ona je istakla da je za nju veliko priznanje kada liječi djecu bivših pacijenata, koji su bez straha dolazili u ambulantu.
Iako dnevno pregleda više od 50 mališana, kaže da nije teško, jer voli svoj posao.
“Trudim se da djecu oslobodim straha i da za svakog imam lijepu riječ, tako da rijetko odavde izlaze plačući. Najsimpatičniji su kada me oslovljavaju imenom, koje oni najmlađi teško i izgovore, ili mi tepaju”, kazala je, uz osmijeh, Divanović.
Najdragocjenijim smatra svoje iskustvo stečeno dugogodišnjim radom, zahvaljujući kojem je spasavala i živote djeci.
“Dešavalo se da majka da bebi mlađoj od pola godine bjelance, pa sam, zahvaljujući brzoj reakciji i antišok terapiji, uspjela da ga spasem. Pamtim slučaj da je dijete pojelo lješnjak koji mu se zaglavio u bronhijama, umjesto da ga proguta. Bilo mi je sumnjivo da ima opstrukciju pluća, čim mi je majka rekla šta je jelo, i brzo su mu operativnim zahvatom iz bronhija izvadili komade lješnjika koji su prijetili da ga uguše”, rekla je Divanović.
Sve se iz porodice ponese
Nekada najbolji đak škole “Milorad-Musa Burzan” i među dva najbolja studenta generacije na Medicinskom fakultetu u Sarajevu, Divanović s ponosom ističe da je ponikla u staropodgoričkoj porodici Đečević na Draču, i da ni u jednom momentu nije sumnjala da će po završetku studija vratiti svom gradu.
“Iz porodice se sve ponese. Vaspitanje, pa onda i odnos prema svojim pacijentima koji sam uspjela da izgradim. Tako sam vaspitavala i svoje sinove. Jedan je student farmacije, a drugi, koji je prošlogodišnji dobitnik nagrade 19. decembar, završio je Elektro fakultet”, kazala je Divanović.
( Tanja Jovanović )