Crnogorska Romkinja koja se bavi stočarstvom ne uspijeva da proda jagnjad

Slavka Adžović iz Nikšića, vjerovatno jedina Romkinja u Crnoj Gori koja se bavi stočarstvom, još nije uspjela da proda 60 jagnjadi, iako je otkup davno prošao.

„Da imam novca da kupim stočnu hranu, ne bih se ja sjekirala što ne mogu jagnjad da prodam. Ali sramota me da ljudima dugujem pare, a nemam odakle da ih nabavim“, kazala je Slavka, dok je hranila stado koje broji oko 160 ovaca, malih i velikih.

Voli ona posao kojim se bavi i nikada ga ne bi mijenjala, iako ima više muke od njega nego koristi.

Jedina Romkinja koja se bavi stočarstvom: Slavkine ovce niko ne kupuje >>>

"Boli me sve ovo. (...) Novac mi treba da bih mogla da platim stočnu hranu koju sam zadužila kod ljudi, jer ne volim nikome da dugujem. Ne znam šta ću ako ne prodam“

„Nekoliko puta sam se obraćala Petru Goranoviću, ali nikakve koristi od toga. Prvi put sam ga zvala početkom avgusta. Tada se nalazio u bolnici i kazao mi je da ga zovem za deset dana.

Zvala sam za 15 dana i kazao je da je otkupio dovoljnu količinu jagnjadi i da mu tada nijesu potrebna i da ga zovnem kasnije. Zvala sam ga nekoliko puta i na kraju mi je kazao da mu više jagnjad ne trebaju. Nijesam pismena, nijesam nikakvu školu završila i ne znam zašto samo ja ne mogu da prodam jagnjad“, ogorčena je Slavka.

Obraćala se, kako je rekla, i Ministarstvu poljoprivrede, ali jagnjad i dalje stoje u blatnjavom toru, jer joj je ljetos, po drugi put, za godinu, izgorjela štala.

„Rekli su iz Ministarstva da će mi pomoći i da će neki drugi privatnik otkupiti jagnjad. Onda su kazali da je svako od privatnika zadužen za svoju opštinu, tako da se obratim Goranovićima.

Boli me sve ovo. Još deset dana je ostalo do kraja godine, a jagnjad još nijesam prodala. Novac mi treba da bih mogla da platim stočnu hranu koju sam zadužila kod ljudi, jer ne volim nikome da dugujem. Ne znam šta ću ako ne prodam“, kazala je Slavka nemoćno kršeći ruke.

Mislila je, kako reče, da je prošla godina bila najteža i da se ista ne može ponoviti.

Adžović: Dozvolite mi da živim od svog rada

"...Sa ovakvim uslovima i ponašanjem i ja ću morati na ulicu. Došla mi je voda do poda. Mučim se, radim i ništa mi nije teško, jer volim da radim časno i pošteno, ali niko neće da me ispoštuje. Neću ja biti gladna sa ovolikim stadom, ali ljudima ću vratiti dug, a ja nikada nijesam lagala i nekoga prevarila“

Mnoge nedaće su je u životu zadesile i uvijek je bila jaka. Borila se i protiv tradicije, i predrasuda, i siromaštva. I nikada nije plakala. A sada jedva suzdržava suze, jer ne zna kako dalje.

Tada je vuk zaklao tridesetak, od snijega stradalo još 15-20, izgorjela štala... Ali, nesreća nikada ne ide sama. I ove godine agonija Slavke Adžović se produžava.

Izgorjela joj je druga štala, pa je stoku, od koje izdržava desetočlanu porodicu, smjestila u baraku gdje su živjeli, a ukućani se, kako reče, „rasturili svuda, kao ovce po livadi“. I sestri je ljetos izgorjela baraka.

Ali, ne odustaje Slavka. Nabavila je nešto dasaka, neko joj je nešto poklonio i već je počela da pravi privremenu štalu. Stado treba negdje smjestiti, a Slavka se ne predaje „bez borbe“.

„Muka uvijek trči na bijedu i sirotinju. Tačno je da više volim da radim, da imam koru hljeba od ove moje muke, da zarađujem časno i pošteno, nego da prosim. Ali sa ovakvim uslovima i ponašanjem i ja ću morati na ulicu.

Došla mi je voda do poda. Mučim se, radim i ništa mi nije teško, jer volim da radim časno i pošteno, ali niko neće da me ispoštuje. Ne trebaju meni prazna obećanja, već da mi dozvole da živim od svoga rada.

Nabavila malo sijena, jer nije računala da će jagnjad dočekati Novu godinu u toru

Boli me sve ovo. Neću ja biti gladna sa ovolikim stadom, ali ljudima ću vratiti dug, a ja nikada nijesam lagala i nekoga prevarila“, sa mukom priča ova vrijedna Romkinja.

Problem joj je i sijeno. Zbog sušne godine Slavka je uspjela da nabavi samo 600 bala sijena, što je malo za stado od 160 ovaca, tri krave, dvije junice i isto toliko konja.

„Kada mi telefon zazvoni, sva sam srećna. Pomislim da me neko zove da kupi jagnjad. Ali ništa. Nemam pašu, nemam sijeno, jagnjad nijesam prodala, ne znam zašto sam se mučila“, kaže Slavka.

Goranović spreman da pomogne

Iz Ministarstva poljoprivrede kazali su da ukoliko Slavka ne uspije da proda jagnjad i ne dogovori se sa Goranovićima, da joj stoje na raspolaganju

Iz kompanije „Goranović“ odgovorili su „Vijestima“ da su svim domaćinima, koji su bili zainteresovani za prodaju, otkupili sve količine jagnjadi, kao i da su se sa Slavkom Adžović, kako tvrde, čuli samo jednom i to 15 dana prije nego što je otkup počeo.

Iz kompanije tvrde da su Adžovićevoj kazali da ih kontaktira kada otkup počne, ali da to ona nije uradila.

“Uobičajena praksa je da stočari ponude svoju stoku i u tom momentu se, u zavisnosti od stepena realizacije, organizuje pazarni dan na kome se vrši otkup.

Žao nam je što je gospođa Adžović imala određenih problema u realizaciji otkupa svojih jagnjadi, možda i zbog nedostatka komunikacije, ali smo sigurni da ne postoji loša namjera sa bilo čije strane i zato i dalje stojimo na raspolaganju da se, ukoliko nije uspjela da proda jagnjad, obrati našoj kompaniji kako bi realizovala prodaju”, obećali su iz Industrije mesa “Goranović”.

Iz Ministarstva poljoprivrede kazali su da ukoliko Slavka ne uspije da proda jagnjad i ne dogovori se sa Goranovićima, da joj stoje na raspolaganju i da će uraditi sve kako bi joj pomogli kao i da će predložiti da njenu jagnjad otkupe drugi privatnici ukoliko Goranovići nemaju potrebe za otkupom.

Galerija

( Svetlana Mandić )