Božić i Nikšić

Bez obzira na životne poteškoće koje nas svakodnevno opterećuju, kalendarski kraj godine uvijek budi lijepa osjećanja kod maltene svakog čovjeka. Sama pomisao da se nešto završava, a nešto počinje, aktivira optimističke misli koje potiskuju tjeskobu svakodnevice i sve što je prati. Život i nije ništa drugo do puko taloženje i nagomilavanje iskustva, a upravo je ovo period kada i ono negativno nekako postaje pozitivno ili se to makar tako na kratko čini

Večeras se slavi Božić po gregorijanskom kalendaru. Zbog subjektivnog osjećaja i sudbinske veze meni je ovo posebno drag praznik. Božić simbolizuje rođenje Isusa Hrista, jednog od Božijih poslanika, koji su pokušavali zavesti red na zemlji i promovisati univerzalne vrijednosti na kojima će kasnije počivati i sva pravna tekovina savremenih civilizacija. Bez obzira da li ste teista, ateista ili agnostik, svakako moramo biti saglasni da je moral temelj svake individue i svakog funkcionalnog društva.

Kraj godine služi za retrospektivni pregled događaja i polaganje završnog računa. Bila je ovo godina u kojoj su se i u Crnoj Gori desili brojni važni pomaci kojih ćemo možda biti svjesni tek kroz par godina. Ovo je bila godina kada je nepogrešiva i nezamjenjiva Vlada priznala da se zemlja nalazi u složenoj ekonomsko-socijalnoj situaciji i da nam baš ne cvjetaju ruže, kao što su to govorili ranije. Pokrenuti su građanski protesti koji su simbolično, ali i suštinski, pobili tezu da u ovoj zemlji ne stanjuje "građanski bunt" i svijest o potrebi za javni iskazivanjem nezadovoljstva stanjem u društvu.

Ni ova godina nije mogla proći bez izbora, koji su u Crnoj Gori uvijek nešto posebno, iako se na njima nikada nije desilo ništa spektakularno. Ipak, ne treba zanemariti činjenicu da se "imperija na zalasku" okrnjila i da su za formiranje vlade morale u pomoć da priskoče manjinske partije koje godinama već služe da popunjavaju rupe iz kojih propušta brod vladajuće koalicije. I taman kada smo mislili da će sve biti kao što smo navikli, pojavio se slučaj Nikšić. Grad čije je ime definitivno uz Brisel najviše upotrebljavano u političkoj komunikaciji godine na izmaku. Tamo se desilo nešto što nije iznenađenje za našu zemlju, ali jeste u suprotnosti sa univerzalnim vrijednostima. Iako karika uvijek pukne tamo gdje je najtanja, građani Nikšića treba da ostanu dostojanstveni, jer su oni svoje rekli i prije i nakon izbora. Čin pojedinca je nebitan, kada imate sistem koji apsorbuje greške. Međutim, kada sistem produkuje greške, onda djela pojedinaca dobijaju na važnosti. Očigledno je da ćemo u narednom periodu svi morati više trenirati svoju građansku etiku i jačati lični moralni habitus ukoliko istinski budemo željeli da pomognemo ovom društvu. Ovo se ne odnosi na onaj dio Crne Gore koji to već godinama razumije, već na onaj dio koji misleći da štiti tekovine nezavisne države, paradoksalno ali istinito, urušava ono za šta se zapravo borio.

Iako Nikšić nije Vitlejem (Betlehem), tako ni pregovori oko formiranja vlasti nije trebalo da liče na dogovore između Izraela i Palestine. No, vjerujem da se svi moramo složiti oko određenih činjenica. Da bismo mijenjali društvenu zbilju moramo prvo mijenjati sebe. Vrijednosti ne smijemo prihvatati samo retorički, već iz njih crpiti snažnu vjeru da su one zaista potrebne našem društvu. Ne treba ni na trenutak da zaboravimo zlatno pravilo koje glasi: "Ne čini drugima ono što ne bi želio da drugi čine tebi", ali i da se slijepo ne pridržavamo emocija, već da damo prostor implementaciji zakona.

Blagdani koji su pred nama, bez obzira da li ih slavimo ili ne, treba da posluže kao dobra šansa da se preslišamo sami sa sobom, svojim porodicama i prijateljima. U duhu dobre atmosfere koju priželjkujem svim domaćinstvima u zemlji, treba sagledati mogućnost kako stvoriti ambijent u kome će se uvijek osjećati dobre vibracije. Energija koja nas okružuje treba maksimalno da bude iskorišćena u pozitivnom pravcu, kako bi nam omogućila više radosti u našem svakodnevnom životu. Bog je predodredio Isusa Hrista da se žrtvuje za ljude na zemlji. Ko zna, možda je sudbina predodredila Nikšić da se žrtvuje za ljude u Crnoj Gori. Stoga njemu, kao i brojnim drugim gradovima diljem Crne Gore koji čekaju uskrsnuće, kao i njihovim žiteljima treba poželjeti sve najbolje u godinama koje su pred nama. Svi nosimo dio odgovornosti, a neka nevidljiva ruka će nas na kraju pravedno odvesti tamo gdje smo i zaslužili da budemo. Na nama je da međuprostor ispunimo vjerom i saznanjem da je ono što je trajno i univerzalno zapravo i besmrtno. I jedino za šta se vrijedi žrtvovati.

( Dritan Abazović )