Nije da nijesmo znali

Kada sam na početku afere koverat na portalu IN4S tvrdio da smo svi mi Migo, dočekala me salva kritika. Između ostalog je rečeno da je Migo i meni valjao, i da sam uvrijedio prosvjetne radnike kritikujući njihovu potrebu za keš lovom. I bio zadovoljan reakcijom mojih kolega, jer su živi prosvjetni radnici i dalje se sjećaju značaja svog poziva za ovo društvo. Na stranu kritike na moj račun. Spreman sam na razna podmetanja i nerazumijevanje onoga o čemu pišem.

A nije da nijesmo znali u kakvom prosvjetnom sistemu radimo. Nije da nijesmo znali da su preko noći uvedene reforme imale za cilj stvaranje novog čovjeka u Crnoj Gori. Pa to nam je i jedan raniji ministar javno kazao. Stvaranje novog građanina Crne Gore. Građanina pokornog koji će sve što mu se servira od strane nove partijske većine prihvatiti kao vrijednost ovoga društva. Kao sopstvenu vrijednost. Pa i sam Migo uzimajući koverat sa novcem nije vjerovao da radi ništa loše. Vjerovao je da brani državu. I tačka. Kao što se i nama ostalim građanima vječne kuće Crne Gore servira teza, da svaka kritika ili makar javno izgovorena riječ doživljava kao loša namjera. I ugrožavanje evroatlantskog puta Crne Gore. A takvi građani se etiketiraju kao otpadnici i protivnici. I dobar dio javnosti je prihvatio takve etikete.

Nije da nijesmo znali sve ovo. Jer smo prihvatili da učimo naše učenike po novim modelima. I ja sam prihvatio zajedno sa ostalima. Znate kako je rekao Tomas Man za Hitlerovu Njemačku? „ Ne postoji crna i bijela Njemačka. Postoji samo jedan dio koji je povjerovao đavolu i smetnuo se na tu stranu“. Ja sam kao prosvjetni radnik (u prvom licu jednine, da me opet ne bi prozivali) doprinosio đavoljem putu Tomasa Mana u Crnoj Gori. Nijesam dovoljno glasno i dovoljno hrabro i dovoljno argumentovano prosvjetljivao mlade umove mojih učenika. Komformistički sam se priklonio oportunom stavu većine koji kaže: šta ja mogu da promijenim? Od mene ništa ne zavisi. I tome sam učio moje učenike. I ne pomaže mi ministrov govor izrečen u gimnaziji... da ne pristajemo da nas svedu na broj i formu. Uzalud, ministre, već ste nas sveli upravo na to.

Nije da nijesmo znali kako treba da se ponašamo kao prosvjetni radnici. Ne može se samo deklarisati protiv. Loše je biti čitavo vrijeme protiv. Onda smo pristali da budemo kao oni protiv kojih smo. To se, izvinite na izrazu, zove kukavičluk. Vječito traženje izgovora. Prosvjetno homo sapiens mora javno da iskaže stav za. Za koje to vrijednosti ovoga društva se zalaže. I kada protestuje i kada predlaže, prosvjetni radnik mora biti za nove vrijednosti. Mora preuzeti odgovornost. Pred sobom i svojim pozivom. Odgovornost pred svojim učenicima. Odgovornost pred čitavim društvom. Morate reći za što ste? Za koje to vrijednosti se zalažete? Jer nije da nijesmo znali da ćemo svi mi jednog dana stati na svjetlo ispod ulične lampe. A tada kad to bude, morate reći za što se borite?

Autor je prosvjetni radnik

( Slobodan Savović )