Kontraplan
Budva, zapadno od Sutomora
Nema, ako se ne varam, nije prikazan ni jednom, najuži krug Savovih prijatelja, kolega. Dnevni kolegijum, mali kabinet. Scenarista i režiser su nas tako lišili samog epicentra serijala. Sivog, prljavog kapitala koji divlja po Budvi i prelepoj Crnoj Gori
Kada je mrzna Zrinka Pavlić, tv kritičarka hrvatskog T - Portala, neđe u aprilu, napisala kritički osvrt na televizijsku seriju "Budva, na pjenu od mora", tačno sam znava da je pomenuta, bašono, nacickana velikosrpskim dinarima kako bi, normalno, naudila galopirajućem začetku naše nove domaće, serijske produkcije, a samim tim i ulećela klizeći k euroatlantskom sprintu Crne Gore. Jer, samo nedobronamjerni plaćenik može išta zamjeriti ovom istorijskom projektu naših najnagrađivanijih dramskih stvaralaca i naših najuspješnijih privatno/javnih preduzeća. I to u godinama teške ekonomske krize, mićo moj!
Medijska legalizacija četvrt vjekovnog ponora u kojem se danas, skoro svim svojim bićem, nalazi Crna Gora - ispričana je, šablonskim scenarističkim pristupom, kroz lik i djelo tajkuna Sava Bačića, njegove šćeri, ljubavnice, žene, posluge...Savo je pripadnik betonskog krila vlasti. Bezuspješan, plitak pokušaj glume budvanskog manđupa, oparenog, dakle, tokom zadnje tranzicije, nikako ne može amnestirati uporni kontinuitet našeg omiljenog glumca koji u Beogradu, na estradno/kinematografskim tezgama, pothranjuje neke od najtežih stereotipa o Crnogorcima - kao takvima: nezgrapni, pomalo stupidasti, nabildovani, skloni mafijanju, itd.
Nasuprot Bačićima (od koija Bačića?) pripadnicima kaste pobjednika tranzicije - tavore Radmilovići, prosjek prosjeka crnogorske familije, iz kaste tranzicionih gubitnika. Sin student, neudavata tetka - koja radi svoj posao kako treba i zato je tretirana kao izgubljen slučaj, đed i poluraspalo auto, tijesan stan…Ljubav najmlađih članova kasti pokreće dinamiku drame. Oh, tako poznati romeo/julijevski kliše.
Budva nikad ljepša. Trendy mediteranske panorame, plavo more i bijele jahte, markirani kadrovi, sočne domicilne krknice, keš…Sunce izlazi i zalazi u tri sekunde, valjda zato što se kod nas tako brzo živi. Idilu kvare neshvatljivi trzajevi krana koji čaše fokus pažnje, jeftino namazani kadrovi iz vazduha, font uvodne špice…Autor muzike želi da se valjda dodatno ufrčimo gledajući kadrove mistične Budve i okoline. Ređaju se, kao u najvlažnijim snovima šiparice iz Mojkovca - skupe jahte, top hoteli, fontane, izazovno knopr u drugom planu, ovo ono. Idealno za masovne konzumente iz najnižih mentalno/socijalnih slojeva regiona.
Nema, ako se ne varam, nije prikazan ni jednom, najuži krug Savovih prijatelja, kolega. Dnevni kolegijum, mali kabinet. Scenarista i režiser su nas tako lišili samog epicentra serijala. Sivog, prljavog kapitala koji divlja po Budvi i prelepoj Crnoj Gori. Možda bi se u jednoj takvoj sceni, neđe u šestom planu, diskretno dao naslutiti i karakteristično uvrnuti palac brata prvog brata, nekoliko treptaja Sv. Grbljanina i ostali tikovi. Između ostalog, ova sapunica je i napuhana da bi se pokazalo kako postoji i "ljudsko lice" extra bogataša. To što ne plaćaju extra porez ne znači da im nije mjesto u (kazamatima) sankcijama, već u mirisnim iskvarcanim njedrima i fitness butinama popularnih sponzoruša – u bazenima, na krovovima extra VIP hotela, itd…Vrh!
Gluma je, izuzev u jako rijetkim, kratkotrajnim bljeskovima nadahnuća, lišena bilo kakve neposrednosti. Dijalozi su pretvrdi, preglumljeni, usiljeni, prenapučeni. Prećerano insistiranje na odavno izlizanim žargonskim matricama dodatno pojačava diletantizam serijala. Zašto ga niđe nema, a osjeća se – guru cetinjske akademije?
Odjavna špica otkriva nam mega finansijsku podršku – tzv. leđa serijala. Od sendviča, benzina, smještaja i frizura, do kadrova iz helikoptera, sve je pokriveno. Nema poznatije firme od Bara do Boljara, a da nije ljudski izašla u susret i pomogla da se, već sada legendarna sapunica, snimi, montira i emituje. Plus, suvi keš Opštine Budva, čijom misionarskim vizijom i mi, kontinentalci, možemo osjetiti draži života na betonskoj obali mora ljubavi.
“Budva, na pjenu od mora” može biti simpatična samo žednima domaće serijske produkcije - bilo kakve. Inertnim, odavno utrnulim glasačima nepobjedive hunte - naviklim ionako na svakodnevne, totalne kulturološke bamije i regionalnoj raji kojima je nepoznat crnogorski žargon zajedničkog južnoslavenskog jezika. Akterima, svakako.
( Zoran Bojović )