Barjaktarović: Norvežanke nas ne bi dobile ni da smo igrale dva dana
"Nevjerovatno zvuči da se u sedam mjeseci osvoji Liga šampiona, srebro u Londonu i zlato na Evropskom prvenstvu. Ne možemo da vjerujemo koliki smo uspjeh napravile", kaže Sonja
„Ne daj bože da mi je Sonja majka... Sve bi mi branila” ili „Sonju za ministra odbrane”, „Loke nije, ali ti jesi vanzemaljac... Sve čestitke tebi i tvom treneru Vlatku Đonoviću”.
Ovo su samo neki od komentara na portalu „Vijesti” posvećenih golmanu naše reprezentacije Sonji Barjaktarović, nakon finalne utakmice Evropskog prvenstva sa Norveškom, u kojoj su „zlatne lavice” postale zaista zlatne, zahvaljujući tituli prvaka Evrope.
"Ja možda nisam svjesna svega što smo uradile. Pokušavam malo i da se izolujem. Ali, kad sretnem ljude koje ne poznajem, a oni mi čestitaju, onda vidim da je to nešto zaista veliko. Meni je sve to draže nego bilo šta drugo, kad vidim da mi neko iskreno priđe i kaže da je presrećan zbog našeg zlata, da smo mu podarili sreću tih dana", kaže na početku razgovora za „Vijesti” 26-godišnja Beranka.
Popularna Soka kaže da nije ni bila svjesna koliko su ljudi u Crnoj Gori pratili nastupe reprezentacije u Srbiji, koliko su navijali...
"Nismo bile tu, u svoj toj euforiji, pa nismo mogle da znamo da su nakon pobjeda, posebno finala, ljudi izlazili na ulice, da su kafići bili puni. Bile smo izolovane od svega, samo smo trenirale, gledale snimke, a onda igrale utakmice i potom odmarale. Nismo, jednostavno, imale dodirnih tačaka sa ovim dešavanjima. Ali, sve smo shvatile kad smo došle u Crnu Goru, u „Moraču”... Nema ništa ljepše od onog dočeka, isto kao što je bilo nakon Londona", nastavlja Sonja.
Umor nakon antologijskog finala protiv Norveške se podrazumijevao.
"Nakon utakmice ne znam tačno kako sam se osjećala. Osjećam sreću i zadovoljstvo, naravno, ali sam u tom trenutku toliko bila ispražnjena, istrošena, umorna. Skoro da nisam imala snage ni da se radujem na pravi način, da pričam, već sam jedva čekala da se odmorim. Ali, te noći nakon finala, kad smo došle u Podgoricu, i kada smo vidjele sve one ljude u dvorani, jednostavno, nismo imale pravo da ne budemo vesele, da se ne nasmijemo, slikamo sa ljudima koji su nas čekali više od tri sata. Iako u tom trenutku nismo bile svjesne svega, zbog emocija, umora, teške utakmice, morale smo da podijelimo radost sa našim divnim navijačima", kaže golmanka crnogorske selekcije".
A navijača nije falilo ni u Vršcu, niti u Novom Sadu, posebno ne u Areni u Beogradu.
"Posebno protiv Srbije, gdje je na tribinama bilo puno naših navijača. Zbog onih scena na tribinama ne može da ti bude žao svih odricanja, napornih treninga…U tom trenutku se zaborave sve ružne stvari kroz koje se inače prolazi".
Opšti je utisak da Norveška u finalu nije imala šansi, bez obzira na to koliko se puta vraćala u život, posebno u produžecima.
"I ja sam imala takav utisak. Da smo igrale dva dana, tu nas utakmicu ne bi mogle dobiti ni Norvežanke, ni sudije, niti publika. Tako smo nekako moćno izgledale. Mislim da je razlog u onom finalu u Londonu kada smo osjetile da možemo da igramo protiv njih, iako su one stvarno fenomenalne. Kad je bilo već tako, nismo htjele da dozvolimo da nam neko uzme zlato. Tokom utakmice nije bilo bitno ko igra, već samo da se širi ta naša energija i da konačno skinemo Norvežanke sa trona".
Neko je to osjetio već nakon Islanda, neko nakon Rusije u drugom kolu, a Sonja je nakon meča sa Rumunkama, posljednjeg u prvoj fazi takmičenja shvatila da bi ekipa mogla do samog kraja.
"Nakon Rumunije sam vidjela da ne osjećamo tremu, što je najbitnije. Važno je da smo mi prava ekipa, što ne možemo da se oslonimo na samo jednu igračicu. Ako ne ide Kaći, tu je Milena, zatim Mara, pa krila, pivot... Ako ne ide u napadu, onda nas 'vadi' odbrana, tu smo Marina i ja. Inače, odbrana nam je ključ svake pobjede, ja barem tako mislim. Po meni, igramo stvarno fenomenalnu odbranu..."
Sa Marinom Vukčević se, kako kaže, dopunjuje na pravi način.
"Najbitnije je kad ljudi znaju šta žele. Mi smo takva ekipa koja zna šta joj je cilj i zajedno idemo ka njemu".
A ovogodišnji uspjesi, računajući i osvojenu titulu klupskog prvaka Evrope, bili bismo fenomen i za mnogo veće i razvijenije zemlje koje mnogo više ulažu u sport od Crne Gore.
"To je teško objasniti, nevjerovatno zvuči da se u sedam mjeseci osvoji Liga šampiona, srebro na Olimpijskim igrama i zlato na Evropskom prvenstvu. Ne možemo da vjerujemo koliki smo uspjeh napravile", zaključila je Sonja Barjaktarović.
Ne treba nam poseban motiv za utakmice
"Ne treba nama motiv na utakmicama, nama je najbitnija ta energija na treninzima, na pripremama... Mislim da nas je sve to dovelo do ovakvih uspjeha. Zna se koliko je teško spremiti se za neko veliko takmičenje. Na samom turniru je lakše, jer su onda uglavnom samo utakmice. Iako budu dan za danom, to je nekako lakše, jer znaš zbog čega si radio prije toga. Mislim da tu glavnu ulogu igraju treneri, ali i čitava ekipa. Jedna drugoj smo tu da se prebrode sve krize kad je neko nervozan, da se međusobno bodrimo. Po meni to je mnogo bitno", kaže Sonja.
Možda mi Norveška odgovara
Ako se u obzir uzme samo statistika golmana koji su odigrali svih osam utakmica, Sonja Barjaktarović je sa 32 odsto uspješnih odbrana bila peti čuvar mreže na šampionatu. Osim Marine Vukčević na četvrtom mjestu (34 odsto, ali sa dvostruko manje minuta na terenu), ispred golmana ruskog Rostova su bile još samo Norvežanka Katrine Haraldsen (40 odsto), Srpkinja Katarina Tomašević (36 odsto) i Mađarica Eva Kiš (35).
Da Crna Gora nije imala takve golmane, teško bi stigla do odličja, posebno ne do zlata. Sonja je u finalu igrala odlično, branila čitavu utakmicu i upisala 17 odbrana, baš kao u Londonu, u finalu Olimpijskih igara, takođe sa Norveškom.
"Nemam pravo objašnjenje za to. Možda je zbog toga što je u pitanju finale, ne znam. U tim mečevima pokušavam da budem onako smirena, da se isključim iz svega, od publike, sudija, pokušavam sebe da zaštitim od nervoze. Možda zbog toga imam posebnu koncentraciju. Ili mi, možda, Norvežanke odgovaraju", kaže Sonja.
Barjaktarović je protiv Srbije u polufinalu imala samo pet odbrana, ali je posljednja bila presudna, kada je, praktično, uz zvuk sirene odbranila šut Biljane Filipović za izjednačenje i produžetak.
"Ta utakmica mi je bila mnogo teška, kao i čitavoj ekipi, stvarale su se nepotrebne tenzije. Sve je bilo pod pritiskom. U toj utakmici sam bila katastrofa, ali, eto, imala sam tu jednu, ali vrijednu odbranu", zaključila je popularna Soka.
Galerija
( Saša Jončić )