U Tunisu još nije završeno Arapsko proljeće?

U nemirima, koji su počeli krajem novembra, do danas je u Tunisu ranjeno nekoliko stotina osoba. U pokrajini Siliana na sjeveru zemlje policija je protiv sindikalaca vodila višednevne ulične borbe u kojim je povrijeđeno više od 300 osoba. Članovi udruženja sindikata UGTT su pokrenuli demonstracije zbog lošeg socijalnog stanja i policijske brutalnosti u zemlji.

Radikalni islamisti su 4. decembra ove godine napali učesnike skupa koji je organizovalo udruženja sindikata UGTT i pretukli mnoge učesnike. Situacija je napeta i u drugim djelovima zemlje. Dvije godine nakon početka Arapskog proljeća (17.12.2010.) još nema mira.

Tada je povod za nemire koji su se brzo proširili na cijelu zemlju bilo samospaljivanje jednog prodavca u Sidi Bouzidu. Mohamed Bouazizi se zapalio jer mu je policija srušila štand za prodaju voća i povrća za koji nije imao dozvolu.

Nakon što je vijest o Bouazizovom samospaljivanju objavljena u medijima, Tunižani su u mnogim gradovima iskazali nezadovoljstvo zbog policijske brutalnosti, besperspektivnosti i korupcije u zemlji.

Protesti u Tunisu koji su označili početak Arapskog proljeća brzo su se proširili i na druge arapske zemlje. Predsjednik Zine el-Abidine Ben Ali je početkom 2011. godine pobjegao iz zemlje. Bio je to početak mukotrpnog procesa stvaranja novog političkog poretka. Nakon izbora održanih u oktobru prošle godine najjača politička snaga je postala islamistička stranka Enhada.

Podijeljeno društvo

Od tada se društvo u Tunisu sve više polarizuje. Stranka Enhada i selefije žele da islam u politici i društvu ima veću ulogu. To izaziva zabrinutost kod onih koji nisu vjerski opredijeljeni. Njihove interese i ideje zastupa više stranaka i vrlo uticajna sindikalna unija UGTT.

"Sve je očiglednija podijeljenost društva u Tunisu, primorani ste da budete ili na jednoj ili na drugoj strani. Situacija se zaoštrava", kaže Viliam Lorens, šef kancelarije Međunarodne krizne grupe za Sjevernu Afriku.

I Raduan Masmudi, šef Centra za islam i demokratiju u Vašingtonu i Tunisu, takođe je uočio nastajanje sve većeg jaza između ova dva tabora.

"Ljudi se boje jedni drugih. Strah je dijelom i opravdan. Islamisti su decenijama ugnjetavani i progonjeni. Sekularni Tunižani se boje da bi sada njihova zemlja mogla biti islamizirana po iranskom ili saudijskom modelu. Mislim da je rješenje u dijalogu i pronalasku konsenzusa", smatra Raduan Masmudi.

Ekonomska kriza ostaje problem

Ekonomska situacija u Tunisu je mnogo problematičnija od trenutnog društvenog sukoba. Velika nezaposlenost i bijes zbog diktature i nepotizma bili su razlozi zbog kojih je prije dvije godine na ulice izašlo više stotina hiljada ljudi. Demonstranti su osim slobode i dostojanstva tražili i radna mjesta.

Glavni pokretač pobune bili su mladi ljudi, fakultetski obrazovani, koji su imali male šanse za zapošljavanje. Međutim, njihova situacija ni danas nije puno bolja. Nepovjerenje u političare i vlasti je ostalo.

"Glavni razlog za revoluciju je bila korupcija i još uvijek nije jasno je li ona smanjena", kaže analitičar Krizne grupe Vilijam Lorens.

Tunisu je za oživljavanje privrede potrebna međunarodna pomoć. Lorens i Masmudi misle da bi prije svih najviše trebali da pomognu Evropljani. Mnoge strane kompanije su napustile zemlju.

"Otišle su iz opravdanih razloga. Nemiri, štrajkovi, nasilje. Sada se te kompanije moraju vratiti u Tunis", kaže Lorens.

Međutim, za strane investicije je potrebno uspostavljanje povoljne klime. Neophodne su temeljne strukturne reforme. Masmudi je uvjeren da su stabilnost i blagostanje u Tunisu i u interesu Evropljana.

"Tunis može da bude model za ostale zemlje kao što su Libija i Egipat za put do istinske demokratije. Evropa treba da pomogne Tunisu na isti način kako je to učinila u istočnoj Evropi nakon raspada Sovjetskog saveza", kaže Masmudi.

Razgovor Džulijana Asanža i Mozefa Marzukija, prvog lidera Tunisa nakon Arapskog proljeća

Galerija

( Deutsche Welle )