Stari grad u Ulcinju u smeću, ulice danima u mraku
"Da se Zavod okrenuo nama makar i 30 odsto koliko drugim starim gradovima, mi bismo danas ovdje imali turiste, a ne prazne i mračne uličice i zatvorene restorane”
U najljepšem primorskom Starom gradu, jesen i zima svake godine iznova donose stare i nove nevolje.
Oko 45 familija sa oko ukupno oko 170 članova, ovih dana suočava se danima sa mračnim ulicama, smećem, krhkim TV prijemom i slabim telefonskim i internet vezama.
Mještanin Ljatif Voglić samo jednom riječju vjerno dočarava stanje unutar drevnih zidina - strašno. On tvrdi da su ulice mračne i da nema rasvjete, što noću otežava kretanje po „ionako užasnoj kaldrmi“.
“Bojim se kad stara majka noću izađe iz kuće da se negdje ne oklizne i padne, za mene je lako”, kaže on.
“Ovakvom stanju doprinosimo i mi sami. Pa skoro pola grada je još u ruševinama od zemljotresa 1979. godine i nikog nije briga za to. A te ruševine neće doći da nam skloni bilo ko sa strane”Dodaje da mu sa prvom kišom nestaje TV prijem u kući.
“Imam Extra TV, ali džaba, jer slike nema sa prvom kišom. Na prijem putem obične antene i ne pomišljam - crnogorskih kanala nema ni kad je nevrijeme, ni kad je vedro, samo albanskih i malo italijanskih”, tvrdi on.
Nije zadovoljan ni održavanjem čistoće unutar Starog grada.
“Traktor odnosi smeće samo ispred restorana, dok se mi ostali snalazimo. Svaki dan kad idem na posao moram smeće da odnesem do kontejnera ispod Starog grada”, kaže on.
No, to nijesu jedine nevolje sa kojima se Voglić susreće. Njegov otac nedavno je imao moždani udar i problem mu predstavlja da ga odvede kod doktora.
"On je veoma krupan čovjek i ne može da hoda, a doktor traži da ga odvedem kod njega u ordinaciju. Moraju ga nositi bar dva čovjeka do izlaza, a kakva je to misija vidite i sami”, kaže pokazujući na strmu kaldrmu na ulazu u Stari grad, na kojoj se nalaze ostaci rizle, sitnog pijeska, koji u kombinciji sa kišom, može biti fatalan.
Njegov sugrađanin Ismet Karamanaga, koji je predsjednik NVO “Kaljaja”, odnosno Društva za zaštitu Starog grada, takođe je nezadovoljan stanjem u Starom gradu, ali i samokritičan.
“Ovakvom stanju doprinosimo i mi sami. Pa skoro pola grada je još u ruševinama od zemljotresa 1979. godine i nikog nije briga za to. A te ruševine neće doći da nam skloni bilo ko sa strane”, kaže on, kritikujući svoje sugrađane koji još nijesu uklonili ruševine koje predstavljaju opasnost i po bezbjedno kretanje uličicama Starog grada.
Grad je isprepletan brojnim uskim uličicama od kojih svaka vodi ka donjem dijelu tvrđave, odakle "pucaju pogledi" na Malu plažu, beskrajnu pučinu i Liman“I tu rizlu na ulazu u tvrđavu, taj koji je radio, morao je potpuno ukloniti i oprati kaldrmu, jer sada postoji opasnost da se neko oklizne i padne”, dodaje.
I on, kao i Voglić, ističe probleme sa rasvjetom, telefonima i interentom, slabim TV prijemom i nekvalitnom kaldrmom u većem dijelu tvrđave.
"Tu se vidi krajnje nemaran odnos Zavoda sa Cetinja i resornog ministarstva prema Starom gradu kao spomeniku prve kategorije koji i dalje gaji ambicije za prijem u UNESCO. Tome u prilog idu i činjenice da mi niko nije odgovrio na brojne dopise, da su predstavnici Zavoda ovdje rijetko, a ministar ni toliko”, kaže Karamanaga.
Tvrdi da Zavod za zaštitu spomenika kulture sa Cetinja selektivno vodi računa o Starim gradovima.
"Da se Zavod okrenuo nama makar i 30 odsto koliko drugim starim gradovima, mi bismo danas ovdje imali turiste, a ne prazne i mračne uličice i zatvorene restorane”, kaže, apelujući na Zavod da “konačno obrati pažnju na najljepši i najzapušteniji stari grad na primorju“.
“To nije fraza, to su činjenice. O ljepoti naše tvrđave mogu vam pričati i Budvani i Kotorani i Barani, a o zapuštenosti svi koji su je posjetili”, kaže Karamanaga.
Stari grad "izronila" je hridina koja uranja u more tamo gdje se završavaju kiklopske zidine, na desnom obodu Male plaže i po svojoj konfiguraciji, jedinstven je na našem primorju pa i šire. Sa tri strane okružen je morem, a brojne puškarnice svjedoče o burnoj istoriji zidina starih dva i po milenijuma.
Bogat je brojnim kulturno istorijskim spomenicima, a njegovi stanovnici tokom istorije bili su i reformator Talmuda Sabataj Cevi, odnosno Mehmet-efendija, koji je bio upravnik tvrđave i tvorac Don Kihota, Miguel Servantes, koji je tu, kako se pretpostavlja, robovao neko vrijeme.
Grad je isprepletan brojnim uskim uličicama od kojih svaka vodi ka donjem dijelu tvrđave, odakle "pucaju pogledi" na Malu plažu, beskrajnu pučinu i Liman. Postoji i muzejski kompleks koji se sastoji od kazamata, Trga robova i Servantesovog trga, Kule Balšića i jedinstvenog spomenika, sada muzejske zgrade - crkva - džamija.
Rade samo Dvori Balšića
Karamanaga kaže da u tvrđavi sada rade samo Dvori Balšića, dok ostale restorane, njih sedam - osam, vlasnici otvaraju samo po potrebi.
Karamanaga je pozvao i lokalnu vlast da pomogne i interviniše kod Zavoda i ministarstva.
"Kvalitetna kaldrma samo postoji na ulazu u Stari grad sa sjeverne strane. Ostale uličice rađene su kamenom od ruševina i nekvalitetno, što se vidi i golim okom”, kaže on i dodaje da bi što prije trebalo kaldrmisati glavnu ulicu koja vodi do Dvora Balšića.
"Projekat za to postoji, potreban je novac, a čini mi se više dobra volja nadležnih instanci”, kaže Karamanaga.
On je pozvao nadležne da natjeraju vlasnike glomaznog objekta u donjem dijelu tvrđave da ga dovrši.
“Ovako, sa svim ovim tarabama, predstavlja pravo ruglo i šteti imidžu Starog grada”, ocijenio je on.
Galerija
( Samir Adrović )