Ivo Andrić je i srpski i hrvatski i bosanski pisac

U Hrvatskoj se negativan stav prema Andriću promijenio jer je niz autora u međuvremenu objavilo vrlo ozbiljne studije o Andrićevom književnom djelu

83 pregleda8 komentar(a)
14.12.2012. 16:28h

U Zagrebu se danas održava međunarodni naučni skup o nobelovcu Ivi Andriću, sa naglaskom na značaj njegovih djela za hrvatsku, srpsku i bosansku književost, a povodom 120. godišnjice rođenja velikog pisca.

"Ivo Andrić je s pravom i srpski i hrvatski i bosanski pisac", rekao je Velimir Visković i naveo da nije neuobičajeno da jedan pisac pripada književnostima više nacija.

Visković je naveo slučaj s književnikom Vladanom Desnicom, koji, kao Srbin iz Hrvatske, ima svoje mjesto i u srpskoj i u hrvatskoj književnosti, i podsjetio da "u zadnje vrijeme i hrvatskog književnika Petra Preradovića integrišu u srpsku književnost".

"Zadnjih 20-ak godina u Hrvatskoj je zbog Andrićevog integralnog jugoslovenstva postojao problem u njegovoj recepciji kao hrvatskog književnika", rekao je on i podsjetio da su i drugi hrvatski književnici njegove generacije kao Tin Ujević, pisali ćirilicom i na ekavici.

"U Hrvatskoj se negativan stav prema Andriću promijenio jer je niz autora u međuvremenu objavilo vrlo ozbiljne studije o Andrićevom književnom djelu"
On je kazao da je 90-ih godina postojao problem kako Andrića uklopiti u istoriju hrvatske književnosti zato što nekima nije bio dovoljno dobar Hrvat.

"I u bošnjačkim su krugovima pojedinci ocijenili da su Andrićevi muslimanski likovi nosioci negativnosti, zbog čega je i tamo bio nepoželjan", rekao je Visković.

On je naveo da je "dio beogradske čaršije izbjegavao Andrića jer je 1954. godine postao član Komunističke partije" i naglasio da je "Andrić je bio politički prilagodljiv", pa su mu nacionalistički i građanski krugovi u Srbiji prigovarali pripadnost komunističkom režimu.

"U Hrvatskoj se negativan stav prema Andriću promijenio jer je niz autora u međuvremenu objavilo vrlo ozbiljne studije o Andrićevom književnom djelu", rekao je Visković, ističući da bi "hrvatska književnost trebala biti fleksibilna i otvorena kultura".

Na skupu je 20-ak stručnjaka, književnika i univerzitetskih profesora iz Hrvatske i Srbije, među kojima su Velimir Visković, Krešimir Nemec, Tonko Maroević, Predrag Matvejević, Ivo Banac, Vinko Brešić, Jovan Ćirilov, Helen Sablić Tomić, Marina Protrka, Dušan Marinković i Gojko Tešić.