LOVAC NA ZMAJEVE
"J... Trampa"!
A zar nije prirodno i normalno da većina javnih ličnosti i intelektualaca u jednom društvu uvijek bude spremna da dovede u pitanje autoritet autoritarnog vođe, čak da mu kao De Niro kaže: “J..... Trampa”
Legenda Holivuda Robert de Niro, tokom ceremonije dodjele nagrade Toni, izvinio se Kanađanima zbog “idiotskog predsjednika“ svoje zemlje koji najznačajnijem susjedu i savezniku uvodi takse, da bi onda u svom stilu poručio: “J.... Trampa”!
Zamišljam predsjednika Žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade, slikara Todora, koji na dodjeli priznanja, u Vili Gorica, kaže: “Izvinjavam se Evropskoj uniji zbog hajke koju protiv nje i njenih zvaničnika podstiče i podržava naš idiotski predsjednik”. Da bi onda strašni Todor, brdo od čovjeka, svojim krupnim glasom zagrmio: “J..... Trampa”!
Liči vam na naučnu fantastiku?! Ili užasnu noćnu moru Todorovu iz koje se budi sav u znoju i suzama.
A šta bi bilo prirodnije nego da jedan umjetnik, Todor ili onaj Karadaglić iz Londona, ili desetine drugih, umjesto što se klanjaju i dive predsjedniku diktatorskih sklonosti, iskoriste neki javni nastup i umjesto “Milo care”, viknu: “J..... Trampa”!
U pomenutom nastupu De Niro je najavljujući Brusa Springstina naglasio da je Brus “uvijek znao da uzdrma kuću kao niko drugi”, zalažući se za “istinu, transparentnost i integritet u vladi”. Da bi onda, zaključio: “Uf, koliko nam je to sad potrebno!”
A koliko je nesto slično neophodno Montenegru u kome se nikada vlast nije promijenila na izborima i u kome nikada nijesmo imali Vladu sa integritetom. I gdje smo umjesto transparentnih i odgovornih lidera imali Gospodare. I gdje nikad nije postojala društvena elita koja je spremna da javni interes stavi ispred ličnog. Izuzeci samo potvrđuju pravilo. Udvorištvo svakom kralju, koje je onda donosilo sinekure i privilegije, uvijek je bilo prioritet većine crnogorskih intelektualaca.
Sjećam se recimo istog ovog Todora koji je godinama, nakon 2006, bio jedan od najvećih kritičara anomalija u društvu. Nikad nije rekao “j.... Trampa”, ali jeste da imamo idiotskog ministra, ovog ili onog, i lopovsku vlast. Da bi onda, nakon što je sam dobio Trinaestojulsku nagradu, preko noći postao Aleksandar Vulin.
Najveći apologeta Vođe i omiljeni gonič kritičara režima. Koje će u finalu nazvati izdajnicima države. Jer država - to je Tramp!
Ili, bivši novinar Boro Krivokapić. Nakon referenduma je napisao dugačko pismo predsjedniku zašto treba da se povuče. Ne samo sa državnih već i sa partijskih funkcija. Da završi sa politikom. I da je to jedini način da ostane zapisan u istoriji Montenegra. Umjesto odgovora stigla je kazna - Boro K. je skinut sa aparata.
To jest apanaža. I onda je godinama, iz egzila, ponavljao vrlo jasnu i tačnu definiciju stanja u državi: “Crna Gora ne može preživjeti pohlepu braće Đukanović!” Bio je u pravu. Da bi koju godinu kasnije, kada više nijesu mogli da se vraćaju njeni krediti i plaćaju računi za struju, opet bio priključen na infuziju.
“J..... Trampa”, kaže državni hroničar savremene istorije Živko Andrijašević svom izdavaču, Grku Dralu! Obrazlažući odluku zašto u njihovom udruženom poduhvatu 100 najznačajnijih ličnosti nema Filipa Vujanovića. Jadni Filip, šta je doživio. Zasluženo, moram reći. Iako je slučaj htio da bude prvi predsjednik nezavisnog Montenegra. Za razliku, recimo, od tate izdavača Drala, koji je bio među onima koji su Crnu Goru decenijama držali u jugoslovenskom jednopartijskom kavezu svim sredstvima, i pride kao nerazvijeno područje. Da bi u finalu Miloševiću bez borbe predali i to malo državnosti i sirotinje na tacni. J.... Filipa, krv nije voda!
Ili, kako bi tek Crna Gora izgledala nezavisno i slobodno da je mladi univerzitetski profesor Ivan Vuković, kad je Tramp poslao strika Miška da mu ponudi vođstvo DPS ekipe za PG, uzvratio riječima: “J.... Trampa”! Draža mi je Crna Gora jer, kako sam volim da kažem - samo u nezavisnoj i slobodnoj državi mogu da živim! A pod Trampom, znaju to i radnici a kamoli poštena inteligencija, nema ni nezavisne ni slobodne Crne Gore. Ali, ne treba djecu kinjiti zbog starijih. U pravu je izabrani predjsednik. To je fašizam. Šta je Ivan kriv zato što je striko Miško pisao žabljački unitarni Ustav, s namjerom da Crna Gora nikad ne bude nezavisna i slobodna.
A šta ako bih ja sad napisao: “J.... Trampa”! Neću, već samo pitam šta bi se desilo nakon te jeresi?! Kako bi pomenute perjanice propagande, plus ostatak budžetske kamarile, plus regulatori medija i čuvari Kodeksa, plus ombudsman Šućko, plus Ivana Šebek i Slavko Mandić, kako bi svi oni graknuli u odbranu lika i djela voljenog Vođe. Kao Tramp De Nira, tako bi i oni mene gađali tvitovima ili FB postovima. Da sam prolupao od udaraca u glavu. De Niro od pesnica Reja Šugera Robinsona, istina samo na filmu, a ja od onih palica, nepoznatih izvođača radova, iz noći, septembra 2007. Ne mogu da zamislim kakva bi pomama nastala na dvoru, ko bi uzeo u zadatak da piše pismo komesaru Hanu a ko da prikuplja potpise.
A zar nije prirodno i normalno da većina javnih ličnosti i intelektualaca u jednom društvu uvijek bude spremna da dovede u pitanje autoritet autoritarnog vođe, čak da mu kao De Niro kaže: “J..... Trampa”! Jer preživjela je Crna Gora i gore. Postojaće Montenegro i nakon njega, “dok je sunca i dok je Grahovca!”
Dakle, treba ovoj zemlji, kao vazduh, mnogo slavnih i poznatih koji će kao Brus uzdrmati kuću, zalažući se za istinu, transparentnost i integritet u vladi. Uf, koliko nam je to sad potrebno! Ali šta ću kad niko ne smije, uključujući i mene, da kaže: J..... Mila! Živjela Evropska unija!
( Željko Ivanović )