Kompulsivno igranje igrica svrstano u novi problem mentalnog zdravlja

Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) je danas saopštila da je kompulsivno igranje video-igara svrstala među mentalne poremećaje. Kritičari te odluke SZO navode da time rizikuje da dođe do stigmatizovanja mladih igrača. U najnovijem, izmijenjenom izdanju međunarodnog priručnika o klasifikaciji bolesti, SZO je danas saopštila da će klasifikovanje "Poremećaja igranja igara", kao posebnog stanja, poslužiti zemljama da budu spremnije da identifikuju taj problem. Doktor Šehar Saksena, direktor Odeljenja SZO za mentalno zdravlje, rekao je da je ta organizacija UN prihvatila predlog da "poremećaj igranja igara" treba da se svrsta u novo oboljenje na osnovu naučnih dokaza, iak na to već u mnogim djelovima svijeta ukazuju potrebe i potražnja za liječenjem tog poremećaja. Doktorka Džoun Harvi, portparoka Britanskog društva psihologa, upozorila je da bi nova odrednica mogla da obuhvati samo mali broj onih koji igraju igre, dok bi se roditelji širom svijeta nepotrebno zabrinuli. Drugi su pozdravili potez SZO, navodeći da je kritično da se brzo identifikuju zavisnici od video-igara jer su to obično tinejdžeri ili mlađi odrasli ljudi koji sami ne traže pomoć. "Nailazimo na roditelje koji su rastrojeni ne samo što vide da im dijete napušta školu, nego i zato što im se raspada cijela porodična struktura", rekla je doktorka Henrijeta Bouden-Džouns, iz Britanskog kraljevskog koledža psihijatara. Bouden-Džouns je rekla da se zavisnosti od igara obično najbolje liječe psihološkim terapijama, a nekad i ljekovima. Doktor Mark Grifits koji je 30 godina istraživao koncept "poremećaja igranja video-igara", rekao je da će nova klasifikacija doprinijeti da se problem legitimizuje i da će ojačati strategije liječenja. "Igranje video-igara je s psihološkog gledišta kao neka vrsta kockanja bez novca. Kockari koriste novac kao način da mjere uspjeh, dok se u igrama koriste poeni", rekao je on. On je rekao da procenat igrača video-igara koji imaju problem kompulsivnog igranja, vjerovatno jako mali, dosta manji od jednog procenta i da mnogi od njih vjerovatno imaju i druge probleme kao što su depresija, bipolarni poremećaj ili autizam.

( Beta )