Balkanski lideri se plaše promjena, jer donose sanaderizaciju

Političke elite u regionu ne žele istinske promjene u društvu zbog sprege sa kriminalom i korupcijom, kao i eventualnih posljedica koje bi ih mogle zadesiti, slično onome što se desilo u Hrvatskoj, smatra dugogodišnji borac za građansku i demokratsku Srbiju, te jedan od lidera nevladinog civilnog sektora Miljenko Dereta.

Ističući da je to u stvari navika da se živi u “neuređenim društvima, gdje sve može i ne mora”, Dereta je rekao da je riječ i o navici da se živi u državama gdje ne postoji nezavisno sudstvo.

“Navika da se živi sa privilegijama koje niko ne stavlja pod znak pitanja, sve dok ste u strukturama vlasti. To je navika da se živi u društvima u kojima znanje i obrazovanje nijesu ključ za uspjeh, nego je ključna partijska pripadnost i to je problem i kod nas u Srbiji. Njima nije cilj da se društvo uredi, nego da sve ostane u sivoj zoni, dokle god se može tako”, rekao je Dereta, koji je i poslanik Liberalne partije u Skupštini Srbije.

• Znači li to, u tom kontekstu, da i premijeru Milu Đukanoviću ne odgovara reformisano crnogorsko društvo?

"Meni je to u kontradikciji sa rezultatima koje je postigao. Ako bi to bio njegov cilj, on bi radio na maksimalnom usporavanju integracija Crne Gore. Koliko ja to pratim, to nije tačno. On se trudio da uključi Crnu Goru u EU. Dakle, to je napor da se promijeni država i društvo. Tako ja to vidim, a možda iz Crne Gore izgleda drugačije".

• Može li, po Vašem mišljenju, i Đukanović završiti slično kao premijer Hrvatske Ivo Sanader, jer se i on zalagao za to da se Hrvatska reformiše i da uđe u EU?

"Tačno. I mi u Srbiji se nadamo da ćemo i mi proći kroz fazu “sanaderizacije” i da će oni koji su odgovorni za mnoge zloupotrebe za to odgovarati. Da li će se to dogoditi i Đukanoviću, nijesam u poziciji da to procjenjujem. To bi trebalo da obavi nezavisno sudstvo. Uređivanje društva i evropski proces u Hrvatskoj je i doveo do toga da u jednom trenutku, oni koji su bili nedodirljivi, postanu dodirljivi".

• Kako se na crnogorsko društvo može odraziti 20-godišnja vladavima DPS-a?

"Vi i u Evropi imate primjere ljudi koji su jako dugo na mjestima na kojima se odlučuje. Nije Đukanović u tom smislu nešto posebno. Podsjećam vas da je (Helmut) Kol u Njemačkoj bio 14 godina na vlasti i još uvijek ima uticaja. Mislim da kod nas u regionu postoji nešto što mnogi previđaju, a to je ograničen ljudski kapacitet. Poseban je manjak kvalifikovanih ljudi u politici.

Kod nas se politika doživljava kao aktivnost gdje se pokazuju talenti, a ne neka ozbiljna i odgovorna profesija. U tom smislu mislim da je ova situacija u kojoj se Crna Gora nalazi u velikoj mjeri zasluga politike koju vodi Đukanović i njegova partija. Da li bi bilo isto da su vodili neki drugi, ne znamo, možemo samo da pretpostavimo. Sudio bih o Đukanoviću i njegovoj partiji prema rezultatima, a rezultat je bolji nego u Srbiji. Vi ste počeli pregovore, a mi smo jedva kandidat. Ako neko u jednoj državi stalno pobjeđuje, onda šta da radite. Važno je da se promijene, ako do njih dođe, obave mirno i na demokratski način".

• Prvu polovinu godine u Crnoj Gori su obilježili građanski protesti. Mislite li da nama nedostaje kritična masa za promjene, slična onoj koja je promijenila vlast u Srbiji oktobra 2000. godine?

"Promjene koje je pokrenuo oktobar bile su rezultat mnogo ozbiljnijeg rada, koji se nije odvijao na ulicama, nego u krugovima civilnog društva i opozicije. Ne vjerujem mnogo u promjene koje dolaze sa ulice. Ako želimo da to budu održive promjene, lako ih je napraviti na ulici, ali obezbijediti promjene koje će biti održive i sprovesti demokratske standarde. One moraju da budu strukturirane na drugim mjestima. Uostalom, 5. oktobar je primjer koliko to nije bilo osmišljeno do kraja, pa je završen ubistvom premijera Zorana Đinđića, zaustavljanjem integracija...

Zoran Đinđić

Mi se još oporavljamo od 5. oktobra. Očigledno da Crna Gora nema kritičnu masu. Ili možda ima, ali nema nekoga da bude na njenom čelu i ko bi formulisao zahtjeve na način koji bi bio politički konzistentan. Moram da kažem da je to velika razlika u odnosu na Srbiju, gdje nemate tu koordinaciju nezadovoljstva. Kod nas se nezadovoljstvo iskazalo odsustvom sa ulice i izbora".

NVO mora da se bavi politikom

• Kako komentarišete poruke iz vrha crnogorske vlasti da NVO ne treba da se bave politikom? Je li NVO sektoru mjesto u politici?

"NVO se uvijek bave politikom, jer žele da mijenjaju društvo. To je pitanje politike, a ne sporta i razonode. Te poruke dolaze iz jednog drugog vremena, koje ne sluša šta radi svijet. Kod nas se NVO sektor doživljava kao volja malih interesnih grupa. To je zabrinjavajuća izjava, jer isključuje građane iz procesa odlučivanja i omalovažava do sada postignute rezultate. To je pitanje i straha i osjećanja konkurencije. Postavlja se sad pitanje da li će taj pokret koji je ovdje očigledno bio veoma jak strukturirati na način da može trajno da utiče na politiku u Crnoj Gori.

• Kako će se otvaranje pregovora Crne Gore sa EU odraziti na region?

"Nadam se pozitivno, jer je to znak da naše države, svaka pojedinačno, bez obzira na probleme sa kojima se suočavaju, mogu da zadovolje osnovne kriterijume koji su preduslov za početak pregovora. To je za nas u Srbiji, sa jedne strane, veliko ohrabrenje, a sa druge strane frustracija, jer očigledno u tom procesu zaostajemo više nego što bi trebalo. Taj status se ne može dobiti samo na osnovu onoga što radi država.

Jedan od kriterijuma je da se ostvari puna saradnja sa civilnim društvom, da građani kroz svoj angažman u organizacijama civilnog društva pokažu jednu vrstu zrelosti i odgovornosti svoje živote i da to predstavlja jedan preduslov da se proces privede u fazu u kojoj ste vi. Očekujem da će Crna Gora i crnogorska organizacija civilnog društva steći dosta novih iskustava koja će nama ostalima pomoći onog trenutka kad mi dođemo na taj nivo da otvorimo pregovore i koristimo ta iskustva kako bi izbjegli te zamke, koje neminovno postoje".

Kosovo i BiH problemi regiona

• Kako biste opisali trenutnu situaciju u regionu? Šta je najveći problem zapadnog Balkana?

"Tri su velika problema regiona. Jedan je nezavisnost Kosova, kao države koja treba da se uključi u evropske integracije. Drugi je Bosna i Hercegovina, koja očigledno kao država ne funkcioniše kako bi trebalo i drži cijeli region malo dalje od Evrope nego što bi trebalo. I treće, zajednička neuvjerljiva spremnost da se proces integracija sprovede do kraja. Isuviše imate političkih elita i djelova civilnog društva koji dobro žive u ovim uslovima i nemaju želju da se suštinski mijenjaju stvari. Tako da je oklijevanje cijelog regiona da se u punoj mjeri posveti EU integracijama nešto za šta smo sami krivi i što će sigurno imati dugoročne posljedice po sve nas".

Galerija

( Igor Pejović )