Blagoje Đukanović, inženjer i sportski novinar: Bolje da ostanem gladan nego bez dragog suvenira
aznao je za moj hobi i donio mi sve markice Intera – od osnivanja kluba do danas“, kazao je čovjek koji pored domaćih klubova, a nije želio nijedan posebno da izdvoji, navija i za „Crvenu zvezdu“.
Po vokciji je metalurški inženjer, a u duši sportski djelatnik. Blagoje Đukanović iz Nikšića radio je u nikšićkoj Željezari, a posljednjih pet godina bio je predstavnik „Uniproma“ u Srbiji. Odnedavno je penzioner i namjerava da se od Nove godine ponovo vrati staroj ljubavi – sportskom novinarstvu.
„Honorarno sam radio kao sportski novinar 35 godina. Počeo sam u beogradskom ’Sportu’, pisao za ’Sportski žurnal’ od prvog dana i za sportsku rubriku ’Politike’. Posljednjih pet godina koje sam proveo u Srbiji, nijesam pisao, ali namjeravam da se pisanju vratim nakon Nove godine“, kazao je Đukanović koji je bio proglašen i za zaslužnog fudbalskog radnika i bio član IO FSCG.
Đukanović ima i neobičan hobi – sakuplja sve suvenire koje imaju veze sa sportom, od značaka, markica, preko privjesaka, do šalova.
Nedavno je, zahvaljujući dekanu nikšićkog Fakulteta za sport prof.dr Dušku Bjelici u toj ustanovi organizovana izložba Đukanovićeve sportske kolekcije.
„Ljubav prema sportu izrodila je i ljubav prema sportskim suvenirima. Time se bavim od studentskih dana i Duško je došao na ideju da ovu kolekciju prikaže javnosti. Ova zbirka broji 2.200 značaka, najviše fudbalskih, oko 300 zastavica, 60 privjesaka i 40 šalova. Tu su i tri vitrine sa filatelističkim markicama i kovertama prvog dana“, kazao je Đukanović.
Vrijedne kolekcije
Suvenire je uglavnom kupovao, mada ima dosta i poklona. Pretežno od sportista iz grada pod Trebjesom.
„Dosta sam novca dao za ove suvenire ali nije mi žao. Ako mi se nešto svidi, nijesam razmišljao koliko to košta. Bolje da ostanem gladan, nego bez dragog suvenira. Međutim, ima i poklona. Od sportista iz Nikšića posebno bih pomenuo fudbalere Andriju Delibašića i Mirka Vučinića, rukometaša Alena Muratovića, košarkašicu Jelenu Dubljević, koji su znali kada dođu u Nikšić da mi donesu značku ili zastavicu tima u kome igraju“, kazao je Đukanović.
Najdraži suvenir, kako je rekao, ne postoji. Ima najvrednijih i dragih poklona i pokazuje značke najboljih evropskih klubova koji su se takmičili u Ligi šampiona u sezoni 2005/2006. i 2011/2012. i koje su, kako je kazao, izuzetno vrijedne.
„Tu je i vrlo vrijedna kolekcija markica. Imam ih iz 1950-e godine pa nadalje. Tako set od pet markica iz 1950. godine sa Šahovske olimpijade u Dubrovniku košta oko 50 eura. Tu je i koverta sa žigom prvog dana koja je izašla u Dubrovniku i te dvije koverte sa markicama koštaju oko stotinu eura. Ima dosta koverata gdje stoji oznaka ’prvi dan’, tu su i markice šahovskih velikana, fudbalskih prvaka svijeta, ljetnjih i zimskih olimpijada. Najznačajniji poklon sam dobio od čovjeka koga sam samo jednom u životu vidio. Saznao je za moj hobi i donio mi sve markice Intera – od osnivanja kluba do danas“, kazao je čovjek koji pored domaćih klubova, a nije želio nijedan posebno da izdvoji, navija i za „Crvenu zvezdu“.
Malo ljudi zna za njegov hobi. Zahvaljujući izložbi, ta situacija se promijenila.
„Imam dvije kćerke koje nijesu toliko zaljubljene u sve ovo ali ne bune se, znaju da je to moja ljubav. Pošto Bjelica planira da na Fakultetu za sport oformi sportski muzej, veliki dio ove kolekcije će se jednoga dana naći kod njega“, kazao je Đukanović i dodao da mu je želja da kompletira zastavice svih fudbalskih reprezentacija koje su članice Fife.
Fali mu još petnaestak, i rođaka, delegata na Uefinim utakmicama, je „zadužio“ da mu ih nabavi.
Galerija
( Svetlana Mandić )