Bakić: Kad ugrabim šansu više je ne ispuštam

U ulici 20. septembra u strogom centru Torina, tik iza ugla sa pješačkom zonom „Via Garibaldi“, jednom od najdužih i najstarijih u Evropi, nalazi se stan Marka Bakića – najskupljeg fudbalera u istoriji crnogorske lige.

Tačno tri miliona eura (cifra je nezvanična, objavili su je italijanski mediji) izdvojili su ljetos Torino i Fiorentina kako bi u svoje redove doveli nekadašnju desetku i kapitena Mogrena, mladog i za sada jednom seniorskog crnogorskog reprezentativca (debi u avgustu protiv Letonije).

Iako već tri mjeseca čeka i na debi u Seriji A, 19-godišnji vezista svaki dan samouvjereno prelazi dionicu od centra Torina do obližnjeg stadiona „Komunale“, nekada čak i pješice, svjestan da se svakim novim treningom dodatno privikava na novi fudbalski ambijent i približava cilju, prvoj utakmici u dresu popularne „granate“.

Usporila ga povreda koljena

Iza Marka Bakića je 100 dana treninga sa povratnikom u Seriju A, jedna utakmica koju je odgledao sa klupe (protiv Palerma na Sicilij), i – povreda koljena koja ga je 15 dana odvojila od terena.

“Crnogorski Kaka”, kako je dobio nadimak od beogradskih medija dok se za njega interesovala Crvena zvezda, ali se zbog svoje skromnosti sa njim ne ponosi previše, jer tvrdi da je prenaglašen, željno iščekuje da mu se ukaže šansa

Da nije bilo nje, već bi se pisalo o prvoj utakmici u dresu Torina, ali Bakiću se još ne žuri...

"Trebalo je da budem na klupi protiv Rome u pretprošlom kolu, a onda da počnem meč sa Sijenom u gostima u Kupu Italije. Tako mi je rekao trener Ventura. A onda sam se povrijedio na utakmici mlade reprezentacije protiv Mađarske u gostima. Već u 2. minutu osjetio sam bol u koljenu, ipak sam izdržao utakmicu do kraja, a tek uveče pred spavanje primijetio sam veliki otok. I šta da radim, medicinskoj službi Torina sam prijavio povredu", priča Bakić.

Tako je propao plan starog vuka Đanpjera Venture, trenera koji je u 30-godišnjoj karijeri na klupi promijenio čak 17 italijanskih klubova, o postepenom uvođenju u igru crnogorskog tinejdžera.

Ipak, svjestan da povreda nije pokvarila, već samo odložila njegov debi, Bakić je strpljiv:

"Dok sam se oporavljao od povrede i radio odvojeno od ekipe, trener je svaki dan dolazio do mene, lično je pratio u kakvom je stanju povreda. Ako ništa drugo, to mi je jako velika satisfakcija".

Primjer za to je i činjenica da je Bakić morao sa ekipom prije sedam dana na utakmicu Kupa u Sijeni, iako je bio povrijeđen.

Prvih 10 dana boravka u Torinu sa Markom je bio otac, a prije dva dana sa njim je konačno veći dio porodice – otac, majka i najmlađi brat Ognjen, sa frizurom “a la Mesi”, ko zna, možda i buduća zvijezda crnogorskog fudbala

"Ventura smatra da je to način da se bolje upoznam sa ekipom, sa ambijentom, pa sam putovao u Sijenu, iako povrijeđen".

“Crnogorski Kaka”, kako je dobio nadimak od beogradskih medija dok se za njega interesovala Crvena zvezda, ali se zbog svoje skromnosti sa njim ne ponosi previše, jer tvrdi da je prenaglašen, željno iščekuje da mu se ukaže šansa:

"Jesam strpljiv, jer znam da ću kad-tad dobiti šansu. A onda sam siguran da ću je iskoristiti, ubijeđen sam da mogu ovdje da igram!"

Tako u sivim torinskim danima, u gradu visoke mode i automobilskog giganta FIAT-a, teče privikavanje Marka Bakića ne samo na drugačiji fudbal (kada pređete iz Crnogorske lige pravo u Seriju A kao da ste promijenili sport), već i na novu zemlju, kulturu, jezik…

"Razlika u fudbalu je velika, ne toliko u individualnom znanju igrača koliko u organizaciji kluba i nekim drugim stvarima na terenu i van njega. Sve je ovdje na mnogo ozbiljnijem nivou, svaki detalj se toliko analizira da se ništa ne prepušta slučaju. Taktika se dovodi do savršenstva. Fudbaleri su profesionalci, za to su plaćeni i daju 120 odsto. Naš kapiten Bjanki uvijek među prvima dolazi na trening, kada vidite njega kako radi i kako se ponaša, ne preostaje vam ništa drugo nego da željno slijedite njegov primjer".

Bakićevo privikavanje otežava i “čudna“ formacija u kojoj igra Torino, 4-2-4, sa dva klasična zadnja vezna, dva krila i dva špica – gdje nema mjesta za kreativca, klasičnu desetku, mjesto koje je Bakić pokrivao u Mogrenu. Torino je “osuđen” na borbu za opstanak, bitan je svaki bod, svaki gol, Ventura nema prostora za rizik...

"Jednom sam na treningu kao vezni igrač primio loptu i okrenuo se ka protivničkom golu, “mister” me je odmah ukorio, rekao mi da se kod njih toliko ne rizikuje. Takav sistem igre je malo teži za mene, koji sam ofanzivni vezni, ali moram da se prilagodim. I mislim da sam napredovao do nivoa da mogu da igram".

Io sono un centrocampista

Marko Bakić je tek napunio 19 godina i prvi put je otišao od kuće…

"Izabrao sam stan u centru grada da bih se privikao lakše na život, da bih bio među ljudima. Vrlo mi je važno što je i trening kamp jako blizu, na 20 minuta hoda. Volim da prošetam do tamo, ali najčešće idem kolima sa saigračima Alenom Stevanovićem iz Srbije i Valterom Birsom iz Slovenije. Oni žive blizu mene i zajedno provodimo najveći dio vremena. Ne mogu da opišem od kolike su mi pomoći".

Prvih 10 dana boravka u Torinu sa Markom je bio otac, a prije dva dana sa njim je konačno veći dio porodice – otac, majka i najmlađi brat Ognjen, sa frizurom “a la Mesi”, ko zna, možda i buduća zvijezda crnogorskog fudbala.

"Smiješan sam pri njemu", kaže Marko u šali.

“Io sono un centrocampista” (ja sam vezni igrač), piše na listu papira sa Bakićevog kursa italijanskog, koji uči svaki dan. Ipak, njegovo znanje je sada puno veće od spomenute rečenice sa prvog časa.

"Ide mi dobro i savladaću ga veoma brzo…"

Sve skupa – Bakić se sa 19 godina prvi put osjeća kao pravi fudbaler.

"Još da zaigram u Seriji A, znao bih da sam ostvario nešto".

Mirko mi je govorio: „Opusti se, potpisaćeš”

Tri dana su krajem avgusta trajali pregovori koje je Bakićev menadžer Igor Gluščević vodio sa ljudima iz Torina. Marko Bakić je za to vrijeme boravio u hotelu, a sate uglavnom provodio sa Mirkom Vučinićem", najpoznatijim Crnogorcem u Torinu.

"Vučinić mi je mnogo pomogao prvih dana. Vladala je neizvjesnost da li će se sve završiti kako treba, a on mi je non-stop govorio da se opustim, da ću potpisati ugovor - priča Bakić.

Sa Vučinićem se, međutim, nije lako družiti u Torinu...

"Fudbaleri Juventusa su druga dimenzija po popularnosti, Mirko je jedan od najpopularnijih među njima. Jednom na izlazu iz lokala odmah se oko njega okupilo 20 ljudi".

Koncept bar “One apple”, u samom srcu Torina, nedaleko od Bakićevog stana, mjesto je gdje se okupljaju ne samo fudbaleri Juventusa, već često navrati i poneki igrač rivalskog Torina.

Elitni restoran poznat po dobroj pašti u vlasništvu je Danijelea Kontea, rođenog brata trenera Juventusa Antonija. Prošlog četvrtka i petka, međutim, ni traga od fudbalera. Treneri Konte i Đanpjero Ventura odveli su ih u “izolaciju”, jer se u subotu igrao gradski derbi...

Reprezentacija je san mojih snova

Marko Bakić će pokušati da se nametne u Torinu kako bi se izborio za status seniorskog reprezentativca Crne Gore.

"To je moja najveća želja, ništa ne može da se poredi sa igranjem u reprezentaciji. Svjestan sam da mogu da se nametnem samo kroz utakmice u klubu, zato jedna čekam da počnem da igram. Bakić će za to vrijeme nositi dres mlade reprezentacije.

Nije bio u sastavu za jučerašnji meč protiv Srbije jer se tek oporavio od povrede, ali planovi su veliki...

"Nadam se da ćemo biti prva generacija mlade reprezentacije Crne Gore koja je izborila baraž za EP. Imamo talentovan tim, jer gro ekipe čine fudbaleri koji su se sa omladinskom reprezentacijom zamalo plasirali na Evropsko prvenstvo.

( Danilo Mitrović )