Raško Konjević: Krivokapićev Lukšić

Ako su odanost šefu, politička ambicija i istrajnost glavni kriterijumi za upravljanje ministarstvom, Raška Konjevića čeka svijetla budućnost u novoj vladi Mila Đukanovića.

Iako zvanično nije ni sjeo u novi kabinet, budući ministar unutrašnjih poslova već je stekao titulu najvećeg iznenađenja u vladi, prije svega zahvaljujući najbržem političkom usponu na crnogorskoj političkoj sceni u posljednjoj deceniji.

Da mu ambicija nije nepoznata Konjević je potvrdio kada je u ime stranke preuzeo vruć krompir, prihvatajući obavezu da u lokalnoj vlasti sarađuje sa Miomirom Mugošom

Za svega četiri godine Konjević je uspio da sa pozicije šefa kabineta predsjednika parlamenta preko poslaničkih klupa sjedne u jednu od najužarenijih fotelja u vladi.

Diplomirao je i magistrirao na Ekonomskom fakultetu u Podgorici. Kao student bio je aktivista nevladinog sektora u Centru za demokratiju (CDT).

Iako Ranko Krivokapić tvrdi da je prije ulaska u Vladu Konjević provjeren kroz angažman u parlamentu, teško se oteti utisku da je ministarsku fotelju zaslužio bliskošću sa stranačkim šefom, ali i istrajnošću i političkom hrabrošću u sukobu sa podgoričkim gradonačelnikom Miomirom Mugošom.

Odluka Krivokapića da ga unaprijedi, zbog bliskosti, ali i uspješno obavljenih partijskih poslova, ne može da ne asocira na odnos Đukanović-Lukšić. Da mu ambicija, kao i Lukšiću, nije nepoznata Konjević je potvrdio kada je u ime stranke preuzeo vruć krompir, prihvatajući obavezu da u lokalnoj vlasti sarađuje sa Mugošom.

Konjević je gradio dobre odnose sa opozicionim kolegama i medijima, što mu neće previše koristiti kada bude saslušavan na skupštinskom odborima ili prozivan zbog mogućih grešaka ili repova iz prethodnih mandata

Koliko ta saradnja može biti neprijatna brzo je osjetio na svojoj koži, kada je zbog neslaganja sa Mugošinim reizborom bio svakodnevno na medijskom nišanu prvog čovjeka Podgorice, dok je veliki dio njegovih stranačkih kolega taj rat gledao sa strane.

Jedan od njih je odlazeći ministar unutrašnjih poslova Ivan Brajović koji se, prema fotografiji objavljenoj u štampi, našao u Mugošinom zagrljaju u Ljubljani, u jeku najvećeg udara na stranačkog kolegu.

Ipak, primljeni metak u ime partije Konjević je naplatio već na kongresu stranke, kada je izabran za potpredsjednika SDP-a.

U međuvremenu, Konjević je gradio dobre odnose sa opozicionim kolegama i medijima, što mu neće previše koristiti kada bude saslušavan na skupštinskom odborima ili prozivan zbog mogućih grešaka ili repova iz prethodnih mandata.

Sudeći prema iskustvu njegovih prethodnika, Ivana Brajovića i Jusufa Kalamperovića, koji nijesu bili pošteđeni ni direktnih šamara većeg koalicionog partnera, ali i Dragana Đurovića koji se, nakon najave da će dati ostavku ako se ne otkriju ubice Duška Jovanovića, polako povlačio u političku anonimnost, Konjević bi uskoro mogao uvidjeti da se ovoga puta prihvatio previše vrućeg krompira.

Ovog puta neće raditi u Krivokapićevoj sjenci, a za šefa će imati čovjeka koji ne dijeli savjete i od koga saradnici više strahuju nego što mu se suprotstavljaju.

Zbog toga će mu više od ambicije biti potrebno političkog takta, kako ne bi postao još jedna zvijezda padalica na crnogorskom političkom nebu.

( Samir Kajošević )