D.R.I.

“Može li iko da se sjeti kad to vremena nisu bila teška ili kad novca nije bilo malo?” (Ralf Emerson)

Skoro da se više ništa ne može sakriti. Pogotovo ne – neznanje i/ili diletantstvo.

Prošlo je vrijeme kada su se u poslovnim knjigama i računovodstvenim izvještaima mogle pisati – bajke. “Neko to odozgo gleda sve”. Za ozbiljno (i odgovorno) društvo u kojem posluju isto takvi poslovni subjekti to je kratko – D. R. I. Tako bi barem trebalo da bude.

E sad, jedno je to što stvarnost (EU) nalaže potrebu postojanja i djelovanja revizorske organizacije. Pogotovo u jednoj državi koja pretenduje da bude “evropejska” bez ostatka. Drugo je što ima i onih kojima to ne odgovara. Jedno je sigurno: ne odgovara im zato što je u koliziji sa vlastitim im interesom.

Danas se svaka poslovna promjena u preduzeću dokumentuje na niz nivoa počevši od internog knjigovodstva do poreskih i državnih službi. Lako je nešto pogrešno prikazati ili pronevjeriti, ali je vrlo teško – sakriti. Da bi se uspjelo u takvoj, eventualnoj, nakani neko treba ili da zažmuri ili da je neuporedivo superioran. O čemu se radi?

Računovodstvene knjige, iskazi i izvještaji su odraz stvarnosti. U principu. Samo odraz. Ne i stvarnost! Zakon obavezuje preduzeća da poštuju računovodstvene principe u smislu definicije standarda, klasifikovanja, slaganja, knjiženja i slično. Računovođe imaju dozvoljenu, ali vrlo odgovornu i nezahvalnu dužnost da - shodno svojoj procjeni - prepoznaju i prikazuju poslovne promjene tako da one rezultiraju željenoj finansijskoj slici. Uz uslov da su stručni, da vladaju materijom. No, i pored toga, nastaje problem! Pitanje je onda, a ko je problem?

Oni koji žele da od stvarnog gubitka “naprave” dobitak (ili obratno, u skladu sa željenim ciljem) najčešće su menadžeri, direktori, starješine i ostali iz upravljačke strukture. Oni žele samo jedno – da svoje knjige prikažu drugačijim nego što jesu. Za razliku od njih, dobar računovođa, ili dobar revizor svejedno, zna da ako se neki broj prikaže u eksternom finansijskom izvještaju on onda mora precizno da odražava stvarnost. Znaju da poslovne promjene nastale u jednom periodu moraju biti u saglasju sa izvještajem za taj period. Ponekad se mora kvantifikovati i odlučiti shodno znanju, struci i zakonu kako da se kategorizuju određene stavke u računima i bilansima. Suština je da ima mnogo načina, naravno van friziranja ili lažiranja knjiga, da se brojke prikažu na jedan ili drugi način. U tom slučaju su poštovana samo pravila i zakon. A izvještaji i knjige ostaju i dalje van stvarnosti! Ili, kako je studentima govorio jedan naš čuveni profesor, ako dovoljno dobro ne razumijete finansijske izvještaje, onda ćete biti u njihovoj milosti ili nemilosti.

Samo je upućenim računovođama, finansijskim stručnjacima i, trebalo bi biti, revizorima, poznata najpreciznija moguća slika učinka posmatranog preduzeća. Manirom svoje profesije, oni nijesu skloni da ignorišu ono što im brojevi govore. Isto tako, oni znaju da mnogi brojevi u bilansima odražavaju i pretpostavke i procjene. Znaju da je neko odlučio da neke transakcije budu ovamo, a ne tamo. Neko je procijenio na ovaj, a ne na onaj način.

Zato je onima koji dižu buku oko nalaza DRI bolje da uvaže njihova uputstva i otklone propuste i greške (?) koje su napravili.

Ako to nakon svega još uopšte i mogu da učine.

( Siniša Mitrović )