Skriveni svijet zlostavljanja dječaka na Tajlandu
Priča na Tajlandu i širom svijeta fokusirana je na žene i djevojčice, jer je generalna percepcija da su dječaci jaki i da se mogu brinuti za sebe
Dječaci šetaju u parovima kasno uveče u Čijang Maju, prolazeći pored turista koji fotografišu tvrđavu u starom gradu dok lokalni žitelji prodaju suvenire.
Niko ne bi povezao dječake sa starijim bijelcima i parom Kineza 40-ih godina, koji sjede ispod drveta, ili sa mladićem koji drži mobilni telefon naslonjen na parkirani motorcikl.
Međutim, Aleksandra Rasel, osnivač neprofitne organizacije Urban Light, scena koja se svake noći može vidjeti na jednom od najpopularnijih turističkih mjesta u zemlji, sumira sve pogrešno u stavu Tajlanda prema trafikingu i ropstvu.
„Priča na Tajlandu - i širom svijeta - je fokusirana na žene i djevojčice, jer je generalna percepcija da su dječaci veliki i jaki i da se mogu brinuti za sebe,“ kazala je Rasel za Rojters.
Dječaci, starosti između 14 i 24, šetaju u parovima radi veće sigurnosti, uspostavljajući kontakt očima sa muškarica, koji potom svoj izbor saopštavaju čovjeku sa mobilnim telefonom. Pošto postignu dogovor, dječaci prelaze u sporednu uličicu da sačekaju klijente.
Ako niko od njih ne prođe, muškarci idu u neki od desetina barova i karaoke klubova koju nude dječake za seks. Cijena se kreće od 2.000 bahta (62 dolara) po satu do 5.000 bahta, kazala je Rasel.
„Zašto ovo ne šokira i ne razbijesni ljude kao kada su djevojčice u pitanju,“ kaže Rasel, čiji centar nudi zaštitu dječacima u seks industriji Čijang Maja.
„Oni nisu manje ranjivi i zlostavljani od djevojčica koje se trafikuju za seksualni rad. Ipak, to je više skriveno tako da ima puno manje saosjećanja i puno manje resursa za dječake,“ ispričala je za Rojters.
Tajland je i izvor, i tranzitna država i destinacija za djecu koja se trafikuju radi seksualne eksploatacije. Na Tajlandu ima više od 123.530 seksualnih radnika, prema izvještaju UNAIDS iz 2014. godine.
Najmanje 40 odsto njih je mlađe od 18 godina, a značajan broj čine dječaci.
Djeca se trafikuju na Tajland iz Kambodže, Laosa, Mjanmara i Vijetnama. Žrtve iz Bangladeša, Pakistana, Sjeverne Koreje i Kine takođe prelaze preko Tajlanda na putu za SAD, zapadnu Evropu i Rusiju, kažu aktivisti.
„Svjesni smo da ima i dječaka u seksualnoj trgovini,“ rekao je Kritat Uamson, zamjenik direktora odsjeka za trafikovanje ljudi i ministarstvu pravde u Bangkoku. „Ali, većina seksualnih radnika su djevojčice i žene, tako da je naš glavni fokus na ženama.“
Na globalnom nivou, čak dva miliona djece se seksualno eksploatiše godišnje, prema podacima Unicefa. Veliki broj čine dječaci.
Tajlandske pješčane plaže, budistički hramovi i popularna kuhinja privukli su rekordnih 35 miliona posjetilaca 2017, a očekuje se da taj broj poraste na skoro 38 miliona ove godine, prema vladinim podacima.
Iako je prostitucija ilegalna, ona se toleriše, navodi Rojters.
Go-go barovi, karaoke klubovi koji nude „sapunjave masaže“ - pjenušave kupke koje obično završe seksom - mogu se naći u većini gradova i primorskih gradića poput Puketa i Pataje.
Agenti vrebaju dječake na autobuskim stanicama ili idu u sela da ih regrutuju. Dječaci brzo nagomilaju dugove vlasnicima barova za odjeću, drogu i novac koji se šalje njihovim porodicama, što ih primorava da ostanu u barovima, priča Rasel.
Nasilje i zlostavljanje su uobičajeni, kao i seksualno prenosive infekcije uključujući HIV i AIDS, a dječaci takođe pokazuju samoubilačke tendencije.
„Izloženi su velikom zlostavljanju i nasilju. Dolazili su dječaci koji nisu u stanju da sjede. Nijedan 15-godišnjak ne bi trebalo da prođe kroz to,“ kaže Rasel za Rojters.
Prema Indeksu globalnog ropstva iz 2016, koji je sastavila Fondacija Walk Free, procjenjuje se da 425.500 ljudi živi u uslovima modernog ropstva - uključujući seksualno - na Tajlandu.
Da bi popravila imidž države, vlada se nedavno udružila sa aviokompanijama i dobrotvornim organizacijama da upozori posjetioce na trafiking, i pozvala ih da prijave sumnjive slučajeve.
Međutim, većina napora je usmjerena na djevojčice i žene, kažu aktivisti.
„Veća je sramota povodom seksualnog zlostavljanja dječaka u nekim kulturama, uključujući na Tajlandu,“ kaže Damian Kean iz ECPAT Internešnal, mreže neprofitnih organizacija koje rade na okončanju seksualne eksploatacije djece.
„Daleko manje se prijavljuje od seksualnog zlostavljanja djevojčica. A prestupnici nisu samo zapadni turisti, nego je jednako vjerovatno da budu lokalni žitelji i drugi Azijci“, rekao je.
Veća je vjerovatnoća da će djeca širom svijeta biti žrtve stanovnika svoje države nego stranih turista koji traže zabranjeni seks, kažu eksperti borbe protiv trafikinga.
( Angelina Šofranac )