Iznad prepreka kulture, rase, uzrasta i pola
Džon Kuran je proveo skoro 5 punih godina pretresajući ove haotične zabilješke i dešifrujući Agatin rukopis kako bi ih konačno sažeo u knjigu
U trenutku kada je umrla (1976), u dobi od osamdeset pet godina, Agata Kristi je bila najpopularniji pisac na svijetu. S prodajom koja je premašila dvije milijarde primjeraka širom svijeta, u preko stotinu zemalja, ona je postigla nemoguće – više od jedne knjige svake godine od 1920, i svaka bestseler.
Šezdeset šest krimi romana, dvadeset predstava, šest romantičnih romana pod pseudonimom i više od stotinu pedeset kratkih priča – bilans su njenog decenijskog rada.
Nakon smrti Agatine ćerke Rozalind, krajem 2004. godine, izuzetno zavještanje je otkriveno. Smještene među njenim stvarima u porodičnoj kući u Grinveju, nalazile su se Agatine privatne zabilješke.
Puna detalja koje Agata Kristi zbog svoje skromnosti nije željela da otkrije u autobiografiji, ova izuzetna knjiga sadrži
Sedamdeset tri rukom pisanih sveski prepunih zabilješki, lista i nacrta kojima je definisala sve planove i ideje za većinu svojih knjiga, drama i priča očaraće svakoga ko je pročitao makar jednu od priča Agate Kristi.
Uzbudljiv ali i izuzetno odgovoran zadatak da pretraži ovu riznicu dobio je Džon Kuran, dugogodišnji porodični savjetnik i jedan od najvećih poznavalaca Agatinih djela, najčešće intervjuisan u brojnim dokumentarcima o njenom životu. A sve to uz blagoslov Agatinog unuka Metjua Pričarda.
Džon Kuran je proveo skoro 5 punih godina pretresajući ove haotične zabilješke i dešifrujući Agatin rukopis kako bi ih konačno sažeo u knjigu "Tajne bilježnice Agate Kristi – Pedeset godina stvaranja misterija".
"Soba u Grinvej hausu sadrži sve papire Agate Kristi i proveo sam vikende čitajući ih"
Puna detalja koje Agata Kristi zbog svoje skromnosti nije željela da otkrije u autobiografiji, ova izuzetna knjiga sadrži obilje izvoda i stranica reprodukovanih direktno iz zabilješki i njenih pisama, kao i dvije priče s Herkulom Poaroom kao glavnim detektivom koje nikada prije nijesu objavljene. Knjigu "Tajne bilježnice Agate Kristi" objavio je "Admiral Books" u prevodu Gorana Skrobonje.
Džon Kuran živi u Dablinu. Dugi niz godina je uređivao zvanični bilten Agate Kristi i bio konsultant Nacionalnog fonda prilikom obnove Grinvej hausa, Agatine kuće u Devonu. Trenutno piše doktorsku tezu o Agati Kristi na Triniti koledžu u Dablinu. O nastanku knjige «Tajne bilježnice Agate Kristi» na početku razgovora za «Vijesti» Džon Kuran je rekao:
"Upoznao sam Metjua Pričarda (unuk Agate Kristi) u Kalgariju; obojica smo putovali tamo da pogledamo premijeru "Dimnjaka", pozorišnu verziju "Tajne dimnjaka". Tada me je Metju pozvao u Grinvej haus, dom njegove bake, i kada smo ga posjetili nekoliko mjeseci kasnije, ja sam pročitao bilježnice i shvatio da je to bio jedan od posljednjih aspekata vezanih za Agatu Kristi koje nije ispitivan u bilo kom detalju.
U trenutku smrti, 1978, Agata Kristi je bila najpopularniji pisac na svijetu
Obratio sam se izdavaču "HarperCollins", koji su 80 godina objavljivali djela Agate Kristi, sa idejom za ovu knjigu i oni su rekli: "Da, molim vas."
Šta nam otkrivaju 73 sveske Agate Kristi na kojima se temelji vaša knjiga?
"Soba u Grinvej hausu sadrži sve papire Agate Kristi i proveo sam vikende čitajući ih. Kutija sa njenim sveskama u toj prostoriji iziskivala je moju stalnu pažnju i iako je moje početno interesovanje bilo čisto lično, ja sam kasnije dobio dozvolu o Metjua da pišem "Tajne bilježnice".
Ova knjiga sadrži i dvije do sada neobjavljene priče Agate Kristi o Herkulu Poarou. Možete li nam reći o kakavim pričama je riječ i kojoj fazi stvaralaštva Agate Kristi one pripadaju, kada su napisane?
"Obje priče su o Poarou. Priča "Incident sa psećom loptom" je napisana tokom 1930-ih i ona je proširena da bi 1937. godine bio stvoren "Ćutljivi svjedok".
Iako kratka priča ima drugačiji kraj, bila je sklonjena i zaboravljena. "Kerberovo zatočeništvo", jedna od 12 priča iz zbirke "Herkulovi zadaci", napisana je 1939. godine, upravo neposredno prije Drugog svjetskog rata i bila je suviše politička za to vrijeme. Kada je knjiga "Kerberovo zatočeništvo" objavljena 1947. ona je napisala drugačiju priču a original je ostavljen u arhivu.
"... gospođica Marpl je prvobitno trebalo da bude u "Smrti na Nilu"
U trenutku smrti, 1978, Agata Kristi je bila najpopularniji pisac na svijetu. U čemu se krije tajna njenog ogromnog književnog uspjeha? Mislim da je to kombinacija čitljivosti i kovanja zavjere - sposobnost da ispriča pametnu (ali ne previše pametnu) priču i natjera čitaoca da poželi da okrene stranicu, koristeći jednostavan jezik, prepoznatljive likove i što je veoma važno, da sve vrijeme pamti da bude fer prema čitaocu.
A drugi značajan faktor koji više nije slučaj je da većina njenih naslova ima oko 200 strana, a ne 500 do 600 koje se danas smatraju neophodnim. Ukratko, niko drugi ne bi to uradio tako često, tako dobro i toliko dugo - to je tako jednostavno."
Koje nove činjenice možemo saznati iz arhive Agate Kristi? Možete li nam navesti neke interesantne i nepoznate činjenice o njoj?
"Jedine činjenice o njenim knjigama koje su me zainteresovale, a koje vam mogu reći su:
... Ona nije bila veoma organizovana! Jedna bilježnica može da sadrži bilješke za pola tuceta romana, nekoliko kratkih priča, radio dramu i spisak božićnih poklona!
Moja omiljena knjiga je "Pet prasića", o kojoj sam nadugačko raspravljao u "Tajnim bilježnicama", to je veoma pametna detektivska priča
... njen rukopis bio je užasan!
... gospođica Marpl je prvobitno trebalo da bude u "Smrti na Nilu".
... ona je napisala bilješke za "Mišolovku II".
... i to da je radila veoma naporno!"
Agata Kristi nikada nije redovno pohađala školu, a postala je najpopularniji pisac na svijetu. Kako?
"Naporno i puno je radila. I, ona je napisala preko 80 knjiga!"
Vi ste dugogodisnji proučavalac, poznavalac i arhivista djela Agate Kristi. Šta vas je to i kada privuklo djelima Agate Kristi?
"Prvu knjigu Agate Kristi sam pročitao kada sam imao 12 godina, bila je to "Opasnost kod End hausa". Bio sam odmah opčinjen i otišao sam u lokalnu biblioteku da pročitam svaku knjigu Agate Kristi.
Moja omiljena knjiga je "Pet prasića", o kojoj sam nadugačko raspravljao u "Tajnim bilježnicama", to je veoma pametna detektivska priča, kao i dirljiv roman sa fascinantnom narativnom strukturom - a radnja je smještena u Grinveju, u domu Agate Kristi".
Šta je sa nastavkom knjige "Tajne bilježnice Agate Kristi"?
"Ubistvo u izradi" je objavljeno ovdje u septembru 2011. i knjiga obuhvata 25 romana koje nijesu pokrivene prvom knjigom, kao i još neke kratke priče, drame i nepoznate radio drame i romane, Vestmakotske novele, autobiografiju i neke putopise.
Dalji primjeri neiskorišćenih ideja, ovaj put još razrađenije, i mada nema više neobjavljenih kratkih priča, uključena su neka ranije neobjavljena poglavlja o Mis Marpl i i Poarou odstranjena iz "Misterije u Stajlzu".
Dvostruki blef
“Tokom svoje karijere, Kristijeva se specijalizovala za to da čitaocima daje indicije neophodne da se zločin riješi. Veoma je rado davala te indicije, sigurna u to da će, kako to kaže njen veliki savremeni R. Ostin Frimen, “čitalac sam sebe dovesti u zabludu”.
Najzad, koliko je čitalaca pravilno protumačilo indiciju kalendara u Božiću Herkula Poaroa, kazna oko vrata u Smrti na Nilu, ili ljubavnih pisama u Opasnosti kod End Hausa? I ko je pravilno procijenio značaj voštanih cvjetova u knjizi Poslije sahrane, staklenog oka majora Palgrejeva u Karipskoj misteriji, telefonskog poziva u romanu Lord Edžver umire, ili pivske flaše u Pet prasića?
"Čitav smisao dobre detektivske priče je u tome da to mora biti neko očigledan, te da dotični to nikako nije mogao da uradi"
Mada se ne može mjeriti po “iznenadnom rješenju” u Ubistvo u Orijent ekspresu, Ubistvom Rodžera Akrojda ili Zlom kućom, rješenje u Misteriji u Stajlsu ipak uspijeva da iznenadi. To je rezultat jednog od najefikasnijih trikova Kristijeve - dvostrukog blefa.
Prvi put se u njenom djelu pojavljuje to moćno oružje iz arsenala pisca detektivskih priča. Tu je najočiglednije rješenje, i pored toga prvobitno izgleda nemoguće ono koje se na kraju pokaže, ipak, kao tačno.
U svojoj Autobiografiji ona objašnjava: "Čitav smisao dobre detektivske priče je u tome da to mora biti neko očigledan, te da dotični to nikako nije mogao da uradi. Iako je, zapravo, on to zaista uradio".
Tokom karijere, ona se vraćala toj vrsti rješenja, naročito kada se objašnjenje vrti oko ubistvenog savezništva – Ubistvo u vikarijatu, Zlo pod suncem, Smrt na Nilu. Ako se zanemari smrtonosno suučesništvo, Lord Edžver umire i Rupa takođe sadrže to sredstvo.
A ona umije da sa blefiranjem ode i korak dalje, kao u knjizi Nesreće nevinih i razorno Svjedok optužbe". (Iz knjige Tajne bilježnice Agate Kristi")
Bez prepreka
"I tako djelo Kristijeve i dalje prevazilazi sve prepreke geografije, kulture, rase, vjeroispovijesti, uzrasta i pola; jednako je revnosno čitaju na Bermudima kao i u Bolhemu, čitaju je djedovi i unuci, čita se u formi elektronskih knjiga i grafičkom formatu; u ovom XXI vijeku jednako željno kao i u zelenoj Pingvinovoj biblioteci i časopisu "Strend" u prethodnom.
Zašto? Zato što nijedan drugi pisac krimi romana nije to radio toliko dobro, toliko često, niti toliko dugo, niko drugi nikada nije postigao njenu kombinaciju čitljivosti, smišljanja zapleta, pravednosti i produktivnosti. I nikada neće. (Džon Kutran: "Tajne bilježnice Agate Kristi")
( Vujica Ognjenović )