Proces pregovora sa EU: Biće teško sačuvati tradiciju

Formalno obrazovanje ribara, koje u Crnoj Gori ne postoji, dozvoljeni "ribolovni napor" (maksimalno dozvoljeni broj ribarskih brodova), kao i niz drugih administrativnih začkoljica u vezi s mogućnošću dalje upotrebe tradicionalnih ribolovnih alata u malom obalnom ribolovu, novi su problemi koji će u predstojećim godinama pristupanja Crne Gore Evropskoj uniji opteretiti domaće ribarstvo i "nakalemiti" se na već postojeće probleme ribara – staru i dotrajalu flotu, visoke cijene goriva, nepostojanje ribarskih luka i neorganizovanost lanca prerade, prodaje i izvoza ulovljene ribe, rakova, glavonožaca i školjkara.

EU birokratija protiv starih alata

"Istočna obala Jadrana veoma je bogata tradicionalnim ribolovnim alatima, posebno kada je mali obalni ribolov u pitanju. Samo u Hrvatskoj postoji 55 različitih vrsta mreža za mali obalni ribolov i oni su imali jako velikih problema da sve te svoje alate unesu u dokumente EU. Neke od tih alata druge zemlje ne poznaju, ali su zbog tradicije i potrebe očuvanja svoje baštine Hrvati tražili i uspjeli da dobiju određene izmjene. Taj proces očekuje i nas i upravo zbog toga koristimo hrvatska iskustva jer i mi, posebno ovdje u Boki, imamo neke naše tradicionalne alate koji možda nijesu prepoznati od strane drugih zemalja".

Institut za biologiju mora godinama vrši monitoring ulova i raspoložive biomase morskih organizama u našim vodama, a koje su interesantne za komercijalnu eksploataciju

"Pomenuću samo mrežu-potegaču koja je tradicionalno, vjekovima prisutna u Boki i sa kojom se love mala plava riba-nedorasli primjerci sardele, inćuni, gavice-sarduni... Mislim da ćemo sa time u pregovaračkom postupku imati određenih problema, ali smatram da ćemo svakako i zbog naučne opravdanosti i zbog dva doktorska rada koja smo mi u Institutu uradili na tu temu – ekologiju i biomase upravo ovih vrsta ribe – imati i dovoljno argumenata da taj način ribolova „odbranimo“ pred EU", ističe ihtiolog dr Aleksandar Joksimović, direktor Instituta za biologiju mora iz Kotora.

Ova institucija lani je završila detaljan popis svih ribarskih brodova i alata koji se koriste na našem primorju i konstatovala da postoji dvadesetak različitih vrsta mreža u upotrebi iz tri glavne grupe – stajačica, popunica i potegača.

Joksimović dodaje da će Crna Gora tokom pregovora sa EU morati da prihvati i kompletnu "pravnu tekovinu" Unije kada je ribarstvo u pitanju, odnosno ono što su do sada u Zajedničku ribarstvenu politiku (CFP) unijele dosadašnje članice EU.

Procjena je da bi se godišnje moglo izloviti do 35.000 tona male plave ribe, što vrijedi oko 15 miliona eura

"Tu zajedničku politiku EU ćemo dobiti u februaru kada bude u Briselu organizovan prvi skrining iz oblasti ribarstva u vezi sa Crnom Gorom. Moram naglasiti da je sada na nivou EU u toku promjena te politike i donošenje novog fonda koji će se zvati Fond za ribarstvo i pomorstvo, a imaće i neke svoje nove specifičnosti. Upravo zbog toga smo mi na neki način 'zamrzli' proces izmjene našeg Zakona o ribarstvu i marikulturi dok ne dobijemo najnovije dokumente EU iz te oblasti, kako bi njene norme uveli u našu legislativu", istakao je Joksimović.

On je dodao da je za Crnu Goru u ovom trenutku najbitnije da popiše sve svoje ribarske alate, da njihov opis i karakteristike "i da pokušamo da za neke od naših alata koji nisu prepoznati EU, damo dobre argumente i objašnjenje kako bi tražili zaštitu tih alata na našim prostorima".

"To želimo zbog naših ribara, ali želimo da možda i Evropa jednog dana bude ponosna na to što je zaštitila nešto što se vjekovima koristi u dijelu Balkana. To je naša obaveza i za generacije koje dolaze jer im moramo ostaviti ono što su i nama naši djedovi ostavili", naglašava Joksimović, dodajući da je glavna karakteristika CFP da država koja uđe u EU više ne može povećavati broj svojih ribarskih brodova u odnosu na broj koji ima u trenutku pristupanja Uniji.

Borba za svaki pedalj mora

Institut za biologiju mora inače, već godinama vrši monitoring ulova i raspoložive biomase morskih organizama u našim vodama, a koje su interesantne za komercijalnu eksploataciju.

Prema tim podacima i analizama naučnika, došlo se do podatka koliko Crna Gora može maksimalno dimenzionisati svoju ribarsku flotu, čemu bi trebalo težiti do momenta ulaska naše države u EU.

U protivnom, ukoliko tada ne budemo imali dovoljno sopstvenih ribarskih brodova, višak raspoloživog ulova u našim vodama, moraćemo prepustiti ribarima iz drugih država EU, prvenstveno Italijanima.

Što se tiče tunolova i uopšte ribolova na velike pelagične vrste poput sabljarke, on se sada u Crnoj Gori u najvećoj mjeri svodi samo na sportski

"To što unesemo u Evropu će biti to – više nećemo moći povećavati taj tzv. ribarski napor. Po našim procjenama, u odnosu na raspoloživu biomasu, kod nas može biti operativno maksimalno dvadesetak kočarskih brodova. Takođe, može biti aktivno i dvadesetak velikih brodova za ulov male plave ribe – ili pelagičnih kočara ili plivaričara, te oko 180 malih plovila - brodića i čamaca koji će se baviti malim obalskim ribolovom. Te brojke smo već prezentirali EU", istakao je Joksimović dodajući da je najveći prostor za povećanje "ribolovnog napora" u Crnoj Gori u dijelu koji se tiče ulova male plave ribe.

Procjena je da bi se godišnje moglo izloviti do 35.000 tona te vrste ribe, što vrijedi oko 15 miliona eura.

"Trenutno u tom segmentu imamo samo dva velika i 5-6 manjih brodova koji rade ovdje na ulazu u Bokokotorski zaliv. Procjene koje smo radili sa Italijanima i Albancima idu nama u prilog jer pokazuju da naš aktuelni ribolovni napor veoma malo utiče na ukupni ribolovni napor u južnojadranskoj regiji i da imamo zaista malu flotu, posebno u odnosu na italijansku, pa čak i Albaniju gdje već sada ima oko 200 većih ribarica", objasnio je Joksimović.

Još ne lovimo tunu

Što se tiče tunolova i uopšte ribolova na velike pelagične vrste poput sabljarke, on se sada u Crnoj Gori u najvećoj mjeri svodi samo na sportski, “big game fishing”, štapovima i pendulama.

U proteklih pet godina u vodama Jadranskoj mora službeno je potvrđeno prisustvo četrdesetak novih ribljih vrsta

Da bi se bilo što ozbiljnije moglo raditi sa tunom koja se smatra „zlatom u moru“, u smislu njenog organizovanog ribolova posebnim ribarskim brodovima - parangalašima, ali čak i vještačkog uzgoja tune radi izvoza, Crna Gora bi prethodno morala postati članica ICAT – Međunarodne komisije za zaštitu atlantske tune.

"Spremamo se da uradimo reviziju svih dokumenata, te da vidimo zaista da li Crnoj Gori treba izlov i uzgoj tune i može li se ona sa time nositi. Međutim, da bi mogli bilo šta sa tunom raditi – lov, prerada, izvoz, moramo dobiti godišnju kvotu, a ona se po meni dobija jako teško jer morate imati istorijske podatke da li je ta vrsta tradicionalni način ribolova u Crnoj Gori, da li je ranije bilo interesa za nju. Zaista ne znam kako ćemo to sve moći sprovesti, ali mislim da bi trebalo da krenemo u tu proceduru, postati članica ICAT-a i pokušati dobiti kvotu", zaključio je Joksimović.

Dok političari pregovaraju, more se mijenja

Dok političari u Briselu i Podgorici definišu zakonske norme i pregovaraju, priroda čini svoje, pa je tako zbog globalnog otopljenja i naš Jadran doživio značajne promjene flore i faune.

U proteklih pet godina u vodama Jadranskoj mora službeno je potvrđeno prisustvo četrdesetak novih ribljih vrsta. Većina njih su tzv. lesepsijski migranti koji su Mediteran postepeno naseljavali iz Indijskog okeana i Crvenog mora, prolazeći kroz Suecki kanal, probijen sredinom 19. vijeka.

Među novim vrstama riba u Jadranu ima i onih koje su poput četvorozupke, opasne za konzumaciju jer u svom tijelu sadrže neke vrste otrova, ali i vrsta koje su zanimljive sa ekonomskog stanovišta

Te vrste postepeno su se tokom decenija širile po Mediteranu, a sada su stigle i u Jadran. Ipak, nisu svi novi stanovnici Jadranskog mora stigli preko Sueckog kanala – neke vrste poput norveškog glavoča, došle su iz Atlantika kroz Gibraltarski moreuz.

"Očigledno je na neki način došlo do tropikalizacije Jadranskog mora, odnosno povećanja prosječne temperature vode za grubo rečeno, stepen ili dva, što utiče na sve fiziološke procese u moru, a naravno i na biološke cikluse morskih organizama", objašnjava dr Joksimović.

Dodaje da će tek detaljnija istraživanja naučnika iz svih jadranskih instituta za marinsku biologiju, pokazati kakav je ukupan uticaj novopridošlih ribljih vrsta na domicilne vrste, prirodni habitat i ukupne biološke procese u Jadranu.

Među novim vrstama riba u Jadranu ima i onih koje su poput četvorozupke, opasne za konzumaciju jer u svom tijelu sadrže neke vrste otrova, ali i vrsta koje su zanimljive sa ekonomskog stanovišta.

Jedna od njih je riba-strijela ili strijelka, koja je u posljednje vrijeme doživjela ekspanziju svoje biomase u Jadranu, pa je ima čak i u najsjevernijim djelovima tog mora poput Tršćanskog zaliva.

Ovaj veoma agresivni predator je pri tome već počeo ugrožavati neke domicilne vrste, pa je strijelka tako već desetkovala tradicionalne ulove cipola koji su plijen ribara na ušću Neretve.

Galerija

ribolov FOTO: Luka Zeković

( Siniša Luković )