Prvi crnogorski stomatolog: Liječio i dok su padale bombe

Prvi crnogorski stomatolog i oralni hirurg - Milenko Lainović, najbolji đak čuvenog Rista Kusleva, sa svega petnaest godina liječio je pacijente u tada jedinoj ambulanti u Podgorici, današnjoj Kuslevovoj kući.

Još kao gimnazijalac, Lainović je izučio zanat kod poznatog dvorskog zubara Kusleva, rođenog u Makedoniji, a tek nakon rata postao je doktor stomatologije.

I danas vitalni osamdesetčetvorogodišnjak bio je jedini zubar u vrijeme stravičnih savezničkih bombardovanja Podgorice u maju 1944.

Pogibija majke i sestre

Tadašnju ambulantu kraj Ribnice naslijedio je kao najbolji Kusleov đak, a ni razorna bombardovanja nijesu ga spriječila da pomaže ljudima.

“Danju su saveznički avioni nadlijetali i bombardovali, a noću sam primao one kojima je bila potrebna pomoć. Novac u ratu mnogo ne vrijedi, a nije ga ni bilo, pa su mi ljudi za usluge davali hranu, ono što su imali i mogli. Od toga sam izdražavao dvije sestre i brata koji je bio invalid”, ispričao je Lainović “Vijestima”.

Nakon gotovo 70 godina, Lainović se prisjeće kobnog 5. maja 1944. godine, kada je, kao i svakog drugog dana, krenuo na posao. Kući su ostale majka i sestra, nastradavši u bombardovanju.

“Čim sam stigao kod Kusleva počelo je stravično bombardovanje jezgra grada. Sjećam se da je bilo nešto iza 13 sati, jer je od jačine detonacije stao kućni sat, kojeg sam kasnije našao u ruševinama naše kuće. Toga dana, grad je u tri navrata bombardovalo oko 180 savezničkih aviona, koji su najvećim dijelom uništili grad i ubili i ranili veliki broj ljudi. Stradala je naša kuća koja se nalazila u centru grada, preko puta današnjeg 'Beka'. Broj ranjenih i poginulih nikada nije utvrđen”, rekao je Lainović.

Djelovi tijela visili na žicama

Uvjeren je da nije bilo porodice u centru grada koja nije imala poginulog ili ranjenog. Prisjeća se da je nakon bombardovanja nastao metež.

Preživjeli su bježali iz grada, a ispod ruševina čuli su se jauci i zapomaganje.

“Ulice su bile zatrpane i preorane. Djelovi ljudskih tijela visili su po telegrafskim žicama. Preživjeli su najvećim dijelom potražili spas u Zeti i Lješkopolju, a mnogi su sklonište našli u pećinama Morače i Ribnice. Gostoprimstvo seoskih domaćinstava ostalo mi je kao najupečatljiviji doživljaj tih nesrećnih ratnih dana. Svaka kuća je širom otvorila svoja vrata unesrećenim ljudima i sa njima dijelila i ono malo hrane što su imali”, kazao je Lainović.

Posebno ga je razočaralo što su pojedini ljudi koristili opšti haos i pljačkali napuštene domove građana...

Doktorirao u Zagrebu

Lainović, prošlogodišnji dobitnik nagrade Ljekarske komore “Dr Branko Zogović”, nakon oslobođenja Podgorice osnovao je prvu zubnu ambulantu.

Iako je u Sarajevu završio Srednju zubarsku školu, potom Stomatološki fakultet u Zagrebu i bio prvi doktor stomatologije u istoriji Sveučilišta u Zagrebu, Lainović tvrdi da nikada nije razmišljao da napusti Podgoricu. Kao prvi i jedini stomatolog u Crnoj Gori, 1954. godine osnovao je prvu stomatološku službu u gradu, u paviljonima ispod brda Gorice.

“Bila je velika oskudica među narodom. Ipak stomatološke usluge su bile besplatne, pa sam radio po cijeli dan, uspijevao sam da dnevno primim i 50 pacijenata”, rekao je Lainović.

Među njima je bilo uglednih ljudi i rukovodilaca, ali Lainović tvrdi da nije pravio razliku.

“Bio sam porodični ljekar tadašnjeg predsjednika Republike Blaža Jovanovića. Kod mene su se liječili tadašnji komandir grada Luka Marković, komesar Božo Markuš, predsjednik Opštine Stevan Radusinović i mnogi drugi. Ipak, pacijente nijesam razdvajao, svi su me u gradu poznavali i cijenili”, kazao je Lainović.

Pionir oralne hirurgije

On se prisjeća da je, po povratku iz Zagreba sa školovanja, u Podgorici zatekao priučene, a ne školovane zubare, pa je 1961. godine osnovao medicinsku školu i odsjeke za zubare i zubne tehničare.

Prvi je stomatolog koji je u Crnoj Gori počeo da se bavi prelomima kostiju lica i vilice.

Tokom gotovo šezdesetogodišnjeg radnog vijeka, Lainović je bio predsjednik Udruženja stomatologa Jugoslavije, predsjednik zdravstvenih radnika Jugoslavije i Stomatološke sekcije Crne Gore.

Od brojnih priznanja, najponosniji je na nagradu Oslobođenja Podgorice i posljednju kojom ga je lani nagradila Ljekarska komora.

Stomatolog i doktor za stomak

Lainović je davne 1954. otvorio prvu privatnu ordinaciju u Podgorici. Sjeća se gužvi, iako je bilo skupo. “Usluge su bile skupe, jer je materijal bio skup, a narod osiromašen. Samo za jednu protezu trebalo je dati čitavu mjesečnu platu”, kazao je.

Na vratima ordinacije istakao je naziv “stomatolog”, što je zbunjivalo dio naroda. “Nijesu znali šta to znači, pa su svraćali da liječe i stomačne tegobe. Na kraju, morao sam naziv da pojednostavim u 'ljekar za bolest zuba i usta”, ispričao je Lainović.

Bolji si od Lainovića

Lainović tvrdi da je priznanje od pacijenata najbolje koje ljekar može da dobije. Prisjeća se kako je, zaokupljen spremanjem referata, otkazao sve pacijente.

“Došao je stariji čovjek iz Mojkovca sa sinom, koji je iščašio vilicu. Sestra mu je rekla da njesam tu, ali on je bio odlučan da me čeka dan i noć. Da bi poštedio neprijatnosti sestru i sebe, pozvao sam ga u ordinaciju i ne prestavljajući se kazao da ću ga pregledati.

Riješio sa problem sa vilicom mladiću, a starac mi je oduševljeno rekao da ne zna ko sam, ali da sam bolji od Lainovića”, ispričao je jednu od anegdota staru pola vijeka.

Galerija

( Tanja Jovanović )