Neki to zovu estradizacijom politike, ja to zovem – Amerika!
Filmovi, mediji, zabavni parkovi, mjuzikli, pa čak i sport dio su svakodnevice više negoli u bilo kojem drugom dijelu svijeta
Direktor CIA-e imao ljubavnicu, pritom i udatu ženu (bod u gostima?) i kad se to otkrilo, čovjek je morao dati ostavku. Ej, to je – CIA!
Zamišljam kakav bi grijeh trebao počiniti bilo koji naš guzonja da bi ga se - ili nedajbože on sam sebe, natjeralo na odlazak s položaja? Sve me manje čudi to što se američki mediji, nakon što su objavili da ovaj odlazi s tog položaja, polomiše da pronađu tu ženu, a njega više skoro da ni ne spominju!
Neki to zovu estradizacijom politike, ja to zovem – Amerika!
Ako bih morao ovdašnji način života svesti na par pojmova, onda bi to bilo - rad i zabava. Ali sve – po pravilima! Ovdašnji ljudi (oni koji imaju posao) jako puno rade i upravo je taj profesionalni identitet kudikamo jači nego onaj osobni ili npr. obiteljski ili etnički. Čak i kada na sprovodu govore o pokojniku, kažu „John Smith, lawyer, father of two“. Zna se što ide prvo!
Ali, da bi se sva ta težina posla ispuvala – tu je zabava! Ovdašnja industrija zabave iliti entertainmenta nije slučajno po veličini treća u zemlji. Filmovi, mediji, zabavni parkovi, mjuzikli, pa čak i sport dio su svakodnevice više negoli u bilo kojem drugom dijelu svijeta.
Upravo zato, za razliku od naših krajeva i tržišta, ovdašnji komičari imaju jasnu predstavu što predstavlja uspjeh: veliki televizijski ili filmski ugovor ili barem nacionalna solo turneja. To su iznosi honorara od kojih se živi daleko iznad prosjeka.
Ipak, najveći dio njih provede godine nastupajući po klubovima ili koledžima, čekajući taj svoj proboj. U međuvremenu se neki umore i odustanu, a nekima to preraste u način života te i u svojim 60-tim godinama nasmijavaju ljude tri puta mlađe od sebe.
I konačno sam izgubio na ovom takmičenju. Kratko i jasno – popušio. Nema me u finalu, iako su bodovi bili čak i pomalo „tight“, nisam mu prišao ni blizu iliti što bi rekli u mom selu – ni prismrdio! Kada se na kraju budu sređivale statistike bodova, završit ću negdje ispod sredine tablice. Rekao bih zasluženo, jer je konkurencija je ipak bila prejaka.
Za primjer ćete u videu (sve to fino snimila Nokia PureView, ako se netko pitao…) vidjeti njih petoricu koji su završili od šestog do desetog mjesta: Nate, Justin, Ryan, Ricarlo i Solomon. Naravno, netko će reći (mama, žena, susjed i onaj što mi duguje neku lovu…) da sam ja i bolji od njih, ali brojke govore drugačije…
A, ko ide dalje? Ili bolje rečeno – kakvi idu u finale? U prvom blogu je već najavljen kao favorit – Michael Malone; dečko iz Los Angelesa, brz i neuhvatljiv na pozornici, nadasve simpatičan i s licem od gume. Odmah iza njega je Landry; Kanađanin jamajkanskih korijena s adresom u Atlanti, koji se jako vješto poigrava rasnim stereotipima, uvijek s osmjehom na licu.
Zatim je tu Elliot Max; veteran ovog takmičenja, na kojem je pobijedio već dva puta, doduše jednom pod svojim pravim imenom – Gary Larson. Četvrto mjesto je zauzeo Joe Klocek; pritajeni favorit iz San Francisca, možda i najzaokruženiji po pitanju svog materijala. Svaka riječ ima svoje mjesto i intonaciju. Peto mjesto za ulazak u finale, ali nikako s najmanje šansi, prigrabio je Tyron Hawkins, vješti kombinator riječi i zvukova.
Pored ovakvih veličina, netko poput mene, pritom još i stranac, neupućen u sve praktične i kulturološke detalje, jednostavno nema šansi. Naravno, nije mi žao da sam došao i potrošio ovoliko vremena i energije. Stečeno znanje, nova poznanstva, zabava uz sate i sate smijanja… ma, ko to more platit!?
OK, meni je to platila Aurelia i zato im opet hvala… Hoću reći, dakle & ipak, kada svedem dojmove i poravnam račune, ovo je bila jedna od mojih najvećih profesionalnih pobjeda u ovih dvadesetak godina otkad zarađujem za sebe!
U sljedećem blogu doznajte ko je pobjednik ovogodišnjeg međunarodnog stand up comedy takmičenja u Seattleu, a vidjet ćete i nastupe njih petorice najboljih. A ja tužan, utjehu sam pronašao u nastupu za „naše“ i još ponešto stranaca, u sijetljanskom klubu imena „Sarajevo Lounge“, a onda sam te u noći, na povratku u hotel, u hladnom vjetru osjetio zov Sjevera. Za sedam dana pročitajte kako sam prošao u – Kanadi!
Galerija
( Peđa Bajović )