Veliko platno ponovo u Nikšiću, neki prvi put u kinu

Đenka, filmadžija iz kultnog filma „Maratonci trče počasni krug“, platio je djeci na ulici da trče po gradu i viču „ponovo radi bioskop“. Iz nikšićkog Centra za kulturu jedva sastavljaju kraj s krajem, tako da nijesu u stanju da „plate djeci“ da čitavom gradu jave vijest da je bioskop u gradu pod Trebjesom poslije više od dvije decenije ponovo počeo da radi.

Izgleda zbog toga mnogi još ne znaju da je u Nikšiću okončan „filmski post“ i da konačno grad, koji je šezdesetih godina prošlog vijeka imao nešto više od 20.000 stanovnika i pet bioskopa, ponovo ima “prozor u svijet”.

Bivši radnici uče nove snage

“Nikšićani su dočekali trenutak da ponovo imaju bioskop. Iako se srećemo sa mnogim problemima, dajemo sve od sebe da bioskop, koji je praktično zatvoren 1993. godine, ponovo ’prohoda’ i nađe svoju publiku“, kazao je direktor Centra za kulturu Peko Nikčević.

Nikšićani su dočekali trenutak da ponovo imaju bioskop. Iako se srećemo sa mnogim problemima, dajemo sve od sebe da bioskop, koji je praktično zatvoren 1993. godine, ponovo ’prohoda’ i nađe svoju publiku

Problemi o kojima Nikčević govori rezultat su slabe finansijske situacije, pa marketing još nije zaživio kako treba, ne postoje ni mjesta za oglašavanje, na zgradi “Sinčela” u kojoj se nalazi “Scena 213”, koju je Opština nedavno adaptirala za prikazivanje bioskopskih projekcija, nema oznake da se u njoj nalazi nalazi bioskop...

Sve to, kao i izgubljena ili nikad stečena navika da se filmovi gledaju na velikom platnu, rezultiralo je da na projekcije u prosjeku dođe deset do 20 ljubitelja filmova, mada ih je proteklog vikenda, na iznenađenje svih, bilo i stotinak.

“Finansijski momenat moramo zanemariti da bi bioskop zaživio i da bi poslije sam sebe izdržavao. Imali smo problem i sa kadrovima, jer je bioskop praktično zatvoren 1993. godine i taj kadar je uglavnom penzionisan, a, nažalost, neki ljudi nijesu više među nama. Prije mjesec i po smo ponovo počeli da stvaramo kadar i veliku zahvalnost dugujemo bivšim radnicima, sada penzionerima, koji su tu da edukuju nove snage“, kazao je Nikčević.

Božidar vjeruje u povratak kulture filma

Jedan od tih penzionera, koji sada obučava nove radnike, je Božidar Vukotić, koji je, kako sam reče, kao kinooperater radio 40 godina, jedan mjesec i 28 dana.

„Bila su to lijepa i uzbudljiva vremena. Nikšićani su voljeli filmove, a Nikšić je bio grad koji je u bivšoj Jugoslaviji bio 11. na listi prikazivača kod svih distributera. Ovdje su stizali filmovi prije Podgorice. Redovna je pojava bila da se red čeka od pošte do bioskopa i da za dva sata, za sve tri projekcije, sve karte budu rasprodate. A bioskop je tada imao 804 sjedišta“, prisjeća se Božidar.

On vjeruje u povratak filmske kulture.

„Nikšićani su uvijek bili prava filmska publika i znali su šta je film. Ali, u posljednjih 20 godina u Nikšiću je došlo do devastacije kulture. Dobro je što je sve ponovo krenulo. Vjerujem da će Nikšićani vratiti izgubljenu naviku gledanja filmova“, kazao je Božidar, budnim okom prateći projekciju filma „Gnjev Titana“. Da sve ide bez greške.

Otac obučava i sina poslu kinooperatera: Zoran i Božidar Vukotić, Foto: Ivan Petrušić

Jedan od onih koje Božidar obučava je i njegov sin Zoran.

„Čitavo moje djetinjstvo i odrastanje vezano je za bioskop. Prekinuto je u tinejdžerskim danima i posljednji film koji sam gledao u sali ’18. septembar’ bio je ’Tri karte za Holivud’. Bila je to svečana premijera kojoj su prisustvovali i glumci. Odgledao sam mali milion filmova, ali nikada nije isti doživljaj gledati film kući ili u bioksopu“, kazao je Zoran kome je, dok je bio tinejdžer, posao kinooperatera izgledao lak.

Pojedini prvi put gledali film na platnu

Tek sada, kaže, shvata da se ne može „sve časkom završiti“. Ali, ne žali se, jer voli posao.

„Lijepo je vidjeti da ima dosta starijih ljudi, vjerovatno onih koji su nekada išli u bioskop, i sada konačno dobili priliku da mu se ponovo vrate. Imamo i dosta mlade publike od kojih pojedini prvi put dolaze u bioskop i ne znaju kako treba da se ponašaju, jer nemaju kulturu odlaska u bioskop, pošto je nijesu ni imali gdje steći“, kazao je Zoran, uz napomenu da je sala zagrijana, a zvuk i slika dobri, kao i da se projekcije daju bez obzira da li ima dvoje ili 50 posjetilaca.

U njegove riječi uvjerila se i ekipa „Vijesti“.

„Građani su godinama govorili da Nikšić nema bioskop. Evo sada ima, pa ih pozivam da pokažu da to nije bila samo floskula i da su zaista bili željni bioskopa, da nam pomognu da sve to oživi i da se Nikšić vrati tamo gdje je nekada bio. Nadam se da ćemo to i prevazići. Nikada ne treba žaliti za nečim što je prošlo i što smo imali, već da pravimo nešto što je bolje i adekvatno za grad“, optimista je Nikčević.

On je dodao da veliku pomoć imaju od reditelja Branka Baletića, kako što se tiče instrukcija, tako i što se tiče ugovora sa Kinotekom.

Ugođaj koji se ne mjeri sa televizijom

Kada je ekipa „Vijesti“ otišla u bioskop, u sali su bila 24 posjetioca. Među njima i Milorad Đurović i njegov sinovac, trinaestogodišnji Jovan.

„Bio sam dijete kada sam gledao filmove u sali ’18. septembar’. Drago mi je što opet mogu u mom gradu da idem u bioskop. Od kada sam saznao da je počeo da radi redovno dolazim. Ne biram koji je film, jer sam se uželio bioskopa“,

„Sjećam se kada je Nikšić imao više bioskopa, čak i ove sale u kojoj su se prije 40 godina prikazivali filmovi. Ovom gradu je baš nedostajao bioskop. Mislio sam umrijeću i neću više gledati film. Film na televiziji nije film. To je sakaćenje filma. Skoro je bila neka premijera. Nijesam za nju znao. Glupo je da na premijeru zovu ljude koji ne gledaju filmove. Tu treba da dođemo mi koji volimo filmove i neka nam slobodno naplate karte, jer mi ne tražimo film za džabe“, kazao je Đurović.

Cijena karte je 1,5 euro, a projekcije se prikazuju u 17 i u 20 časova.

„Bio sam dijete kada sam gledao filmove u sali ’18. septembar’. Drago mi je što opet mogu u mom gradu da idem u bioskop. Od kada sam saznao da je počeo da radi redovno dolazim. Ne biram koji je film, jer sam se uželio bioskopa“, kazao je Vasilije Janjušević.

Urednik i koordinator programa na „Sceni 213“ Dragoljub Ilić, čiji je zadatak da uskladi sve programe sa potrebama onih koji tu salu koriste, kazao je da je bioskop počeo da radi za vrijeme „Septembarskih dana“. Kako je kazao, počeli su sa dokumentarnim filmovima Živka Nikolića koji, kako je kazao, nijesu bili dobro posjećeni, jer im ni marketing tada nije bio dobar.

“Sada je već bolja situacija. Filmove koje prikazujemo, kako je to publika ocijenila, su visoko rangirani, jer smo se potrudili da, u odnosu na ono što nam za sada jedini distributer može ponuditi, plasiramo nekoliko filmova koji su bili na nivou hitova“, kazao je Ilić. Repertoar, kako je kazao, se formira u gotovo dnevnoj komunikaciji sa distributerom i ljudima iz drugih gradova Crne Gore, poput Herceg Novog i Bijelog Polja, jer za sada dobro funkcioniše međugradska razmjena filmova.

Filmove koje prikazujemo, kako je to publika ocijenila, su visoko rangirani, jer smo se potrudili da, u odnosu na ono što nam za sada jedini distributer može ponuditi, plasiramo nekoliko filmova koji su bili na nivou hitova

„Uglavnom su u pitanju akcioni filmovi, trileri, drame, malo ima naučne fantastike, a ima i filmova za djecu koji su vikendom i besplatni su. Trudimo se da repertoar bude koliko je to moguće aktuelan. Ono što me prije neko veče obradovalo bile su impresije klinaca od 16 do 17 godina koje sam pitao kako im izgleda bioksop.

Rekli su da je sjajno i da je mnogo bolje nego kući. Taj sud su izrekli zato što nijesu imali priliku da prije vide veliko platno. Ugođaj koji pruža veliko platno ne može se mjeriti sa malim ekranom. Trudićemo se da repertoar i dalje bude aktuelan i da uključimo i druge distributere iz regiona, kako bi ožvjeli sedmu umjetnost“, obećao je Ilić.

Galerija

( Svetlana Mandić )