"U kotorsko-tivatskom azilu ubijaju pse i bacaju u jamu"

Društvo za zaštitu životinja „Animagus“ odlučno je da istraje u otkrivanju, kako kažu, prave istine o radu kotorsko-tivatskog azila u Kavču i o „besomučnim i samovoljnim ubistvima pasa, za koja je, kako tvrde, odgovoran veterinar Relja Ćetković i njegova supruga, veterinarska tehničarka“.

Kotorsko-tivatsko sklonište za životinje otvorile su opštine Kotor i Tivat i u njega na godišnjem nivou ulažu po 35.000 eura, a azilom upravlja Komunalno preduzeće Kotor.

“Došlo je vrijeme da građani čuju istinu, a to je da svi finansiramo ubistva na stotine pasa godišnje u kotorsko-tivatskom azilu. Kada se pas dovede u azil, vrlo brzo se steriliše, a zatim i vakciniše protiv bjesnila što je, naravno, plaćeno iz budžeta opština Kotor i Tivat. Ubrzo nakon toga zbog prenatrpanosti i očajnog nivoa udomljavanja isti pas proglašava se agresivnim za ljude ili pse ili oboje i biva uspavan, za šta se, takođe, uzima novac. Psi se bacaju u jame u blizini azila i tako se pravi mjesta za nove životinje. Novi psi stižu u azil, sterilišu se, vakcinišu, ubijaju i sve se to debelo naplaćuje. Samo mali broj pasa biva udomljen”, poručuju volonteri tog društva Aleksandra Čabarkapa, Olja Kaluđerović i Igor Perović.

Oni su, kako tvrde, predlagali da azil u Kavču bude „No Kill“ azil.

U pisanoj izjavi dodaju da su pokušali da razgovaraju sa upravom azila, davali predloge, radili kao volonteri najteže poslove, ali da nijesu uspjeli da postignu nikakav odgovor, a povod za reagovanje je, kako tvrde, nova serija ubistava pasa u tom azilu.

“Dok smo čekali zvaničan odgovor Uprave na ovaj naš predlog, veterinar Ćetković i njegova supruga ušetali su u ponedjeljak popodne u azil, kada je u smjeni njima lojalna radnica i ubili četiri savršeno zdrava psa, naravno, nedavno sterilisana”, kažu volonteri.

Intenzivnu borbu sa upravom azila, kako su saopštili, vode još od maja ove godine, kada je u skloništu zavladao virus štenećaka, zbog čega je stradalo više od stotinu pasa.

“Kada se pojavila Veterinarska inspekcija i ekipa iz Opštine, veterinara Relju Ćetkovića nisu pitali zašto je došlo do takvog stanja, kako je moguće da se desio takav propust i da psi o kojima je trebalo da brine svakodnevno umiru, već su ga potapšali po ramenu i dali zeleno svjetlo za nova uspavljivanja. Niko tada nije pitao zašto je dozvoljeno da umre toliki broj pasa u koje je prije toga uloženo hiljade eura. Tako će biti i ovaj put. Doći će Ćetković u azil sa svojim opštinskim prijateljima, konstatovaće kako svi mi lažemo i uspavaće još desetine pasa”, kaže se u pisanoj izjavi volontera ovog društva.

Nakon epidemije štenećaka, azilska uprava je pokušala prividno da ih „smiri“, tako što im je, kako su saopštili, sa nekoliko ustupaka izašla u susret.

“Između ostalog, psi su počeli da se vakcinišu i protiv infektivnih bolesti, produženo je radno vrijeme azila za 9 sati, podigao se nivo higijene da bi samo nekoliko dana nakon toga opet počela nenajavljena i neopravdana ubistva pasa. Humano rješenje postoji, ali je potrebno da se novac, a njega je sasvim dovoljno, pametno troši i da bude ulagan u rješenje problema napuštenih pasa i pasa lutalica, a ne u nečije džepove”, kažu volonteri i dodaju da su obećali upravi azila, ako im ne izađe u susret, boriti za zatvaranje skloništa u Kavču.

Direktor Komunalnog preduzeća Kotor Zoran Mrdak kategorički je odbacio sve optužbe, navodeći da odgovorno stoji iza zakonitog i transparetnog rada azila, i najavio da će volontere ubrzo pozvati na razgovor.

“Dobio sam dopis prije dva dana u kojem iznose vrlo grube procjene i ocjene, pominju čak neki kriminal i nezakonite radnje, tako da će sve to morati da objasne. Odgovorno tvrdim, da nije bilo JKP Kotor koje je uložilo svojih više od 150 hiljada eura, i pored ulaganja tivatske i kotorske opštine, azil ne bi bio izgrađen. E to je izgleda zahvalnost za ono što smo dali kao doprinos izgradnji azila od volontera koji zaista nemaju nikakvu mjeru u ocjeni i procjeni stvari, iznoseći pritom teške optužbe bez ikakvog osnova. U dnevnim izvještajima prati se svaka stavka, prikupljanje hrane, tretman kućnih ljubimaca, sve donacije, tretman svakog psa, i sve je transparetno”, kaže Mrdak.

On je pojasnio da to preduzeće raspisuje tender za izbor veterinarske ambulante koja obavlja veterinarski i medicinski tretman kućnih ljubimaca, te da je u protekle dvije godine, koliko postoji azil, izabran najpovoljniji ponuđač, veterinarska ambulanta Ćetkovića.

“Naše insistiranje svakog momenta je da se primijeni struka, i ja ne želim da se miješam u taj dio posla, i mogu reći kako sam čuo od brojnih njegovih kolega, da je Ćetković priznat i poznat veterinar po stručnosti i profesionalizmu”, kaže Mrdak.

Kada je u pitanju uspavljivanje pasa, Mrdak kaže da nema govora o masovnom uspavljivanju pasa, te da ih nije puno uspavano, osim kada je bila epidemija štenećaka, kada je ispoštovana struka.

“U prošloj godini imali smo donacije u iznosu oko dvije hiljade eura, i tu nema teoretske šanse da može biti bilo kakve mahinacije i stavljanje novca u džep, i nema govora o duploj sterilizaciji, što se lako može provjeriti. Zahtjev da raskinemo ugovor sa Ćetkovićem je neosnovan, jer ja ne mogu to uraditi kad neko to poželi, moram poštovati Zakon o javnim nabavkama”, kaže Mrdak i ističe da kotorsko–tivatski azil trenutno najbolje funkcioniše u Crnoj Gori.

Ćetković: Sve je laž

Optužbe Društva odbacio je i Relja Ćetković.

“Azil u kojem su sve životinje vankcinisane protiv bjesnila, zatim nakon pojave štenećaka vakcinisane protiv infektivnih bolesti, sterilisane i kastrirane, tretirane protiv parazita, i to je usluga kakvu nema nijedan azil u našem okruženju i to se lako može provjeriti”, kaže on.

Ćetković je objasnio da kada pas dođe u azil on ulazi u trijažu, odsnosno karantin u kojem boravi desetak dana, nakon čega se vrši procjena pasa. On tvrdi da se uspavljuju samo psi koji su agresivni, neizlječivo bolesni i stari psi, kako bi se populacija u azilu održavala zdravom.

“Priča da sam ja uzeo grdne pare liječeći štenećak u azilu je apsolunta laž. Za pet mjeseci liječenja od štenećaka, nijesam uzeo ni cent, i to je lako provjeriti, može se vidjeti po fakturama koje mjesečno dostavljam Komunalnom preduzeću. To su laži i njihovi lični problemi i kompleksi. Ukupan godišnji budžet za veterinarske usluge je devet hiljada eura, i lako je provjeriti za šta i gdje se troši novac. Mi ništa ne radimo ispod žita, niti krijući, tamo su radnici Komunalnog koji sve mogu da vide. A ja imam zakonsko ovlaštenje da svakog psa koji je preko 30 dana u azilu mogu da uspavam, tako da tu nema nasilja, to je zakon Crne Gore propisao, a to su i zakoni EU”, kaže Ćetković.

“Priča da sam ja uzeo grdne pare liječeći štenećak u azilu je apsolunta laž. Za pet mjeseci liječenja od štenećaka, nijesam uzeo ni cent, i to je lako provjeriti

On kaže da su u oktobru uspavana svega dva psa, a u ovom mjesecu četiri jer su bili agresivni, a jedan od njih je, kaže, ujeo njegovu suprugu koja radi u azilu. “Volonteri se pojave jednom u 15 dana i sve što rade je da daju imena psima, malo ih iščetkaju, i posao im je izgleda da pljuju po nama”, kazao je Ćetković.

Dva puta dobili novac za sterilizaciju

Volonteri tvrde da im mjesecima niko ne odgovara na zahtjev za uvid u dokumenta u vezi s radom azila, shodno Zakonu o slobodnom pristupu informacijama, te da su tražili i informacije o ulaganjima njemačke organizacije „Tierhilfe Montenegro“, koja godišnje iz ovog azila udomljava 30-40 pasa.

“Za svakog tog psa traži im se, između ostalog, novac za sterilizaciju, koju svakako plaćaju Opštine. Posumnjali smo, logično, da se ovim psima dva puta naplaćuju veterinarske usluge i zbog toga smo tražili informacije o ulaganjima i ne malim donacijama te organizacije.

Gospođa Renate Heimann iz ove njemačke organizacije bila je krajnje neprijatno iznenađena kada smo joj saopštili da već pet godina plaća sterilisanja već plaćena od strane opština”, kažu volonteri. Oni navode da ovakvo rješenje ne odgovara nikome osim onima koji od njega imaju direktnu novčanu korist.

Volonteri će morati da objasne neke stvari

Direktor Komunalnog preduzeća u Kotoru je rekao da su nakon ovakvih priča, ponukani da razmisle ko će ubuduće imati pristup azilu, pod kojim kriterijumima i sa kojom procedurom.

“Psi u azilu, štenećak koji se prenosio dodirom sigurno nijesu mogli dobiti od mene, jer ja kod njih ne zalazim, znači može biti od posjetilaca, naših radnika ili volontera. A volonteri će morati da objasne neke stvari i neko će za izgovorenu javnu riječ i tešku optužbu morati da snosi odgovornost”, zaključio je Mrdak.

Galerija

( Ivana Komnenić )