Mladi se ni poslije 30. ne odriču mamine kuhinje

Sve je lakše kada živite sa roditeljima. Kada se vratim sa posla, čeka me spreman ručak, nemam obaveza oko spremanja kuće, to sve radi majka - kaže tridesetjednogodišnji Zlatko, koji, i pored solidne plate koju prima u jednom državnom preduzeću, oklijeva da se osamostali i odvoji od roditelja.

Njegov primjer nije usamljen, jer je česta slika u Crnoj Gori da se tridesetogodišnjaci, čak iako su završili studije i pronašli zaposlenje, ne odriču lako “topline roditeljskog doma”.

Stručnjaci kao glavne razloge takve porodične slike u crnogorskim domovima vide u lošoj ekonomskoj situaciji, velikoj nezaposlenosti, ali i tradiciji prema kojoj roditelji i ne žele da im se djeca osamostale.

Upravo ekonomska strana samostalnog života je najčešći kamen spoticanja pri donošenju odluke o odlasku iz kuće. Da bi se mladi osamostalili, nije dovoljna samo volja, potrebno je da postoji sigurno zaposlenje, solidna plata i po mogućnosti jeftin stan.

Ako je prosječna plata u Crnoj Gori 480 eura, za manju garsonjeru u Podgorici, gdje su najveće šanse za zaposlenje mladih, treba izdvojiti minimum 200 eura, računi za komunalije mogu dostići i vrijednost dodatnih 100 eura, a potrebno je mjesečno izdvojiti i za potrošačku korpu određenu svotu novca. Kada se sve to sabere, postaje jasno da ekonomski momenat osamostaljenja, ipak, ne pada lako.

To i ne čudi, budući i da podaci Zavoda za zapošljavanje pokazuju da je upravo u populaciji od 30 do 40 godina, ako se izuzmu stariji od 50 godina, najveći broj nezaposlenih. Od ukupno 28.163 nezaposlenih, čak 5.001 je starosti između 30 i 40 godina. Od toga je žena nešto više od 2.600.

Najviše nezaposlenih u toj grupe je u Podgorici, 1.174, zatim u Bijelom Polju 764 i Nikšiću 739.

"Neispunjenje ambicija mlade ljude čini nervoznim, frustriranim uz osjećaj manje vrijednosti, dok roditelji u svojoj djeci vide nesposobne i nemoćne ljude koji ne mogu da se izbore za svoje mjesto u društvu

Sa ocjenom da je osamostaljenje nije isplativo saglasan je sociolog Andrija Đukanović, koji kaže da je uzrok toj pojavi na prvom mjestu ekonomska situacija u kojoj se nalazi veliki broj ljudi, pa i ljudi od 30 i više godina.

"Želja većine takvih je da žive samostalno i da imaju svoje porodice. Međutim, svi smo svjesni činjenice da postoji velika nezaposlenost, primanja su niska, što sve stvara osjećaj besperspektivnosti, i ne samo osjećaj već i faktički dovodi do toga da ne možete ostvariti sopstvene ambicije", objašnjava Đukanović.

On upozorava da takav suživot sigurno dovodi do brojnih konflikata unutar porodice.

"Neispunjenje ambicija mlade ljude čini nervoznim, frustriranim uz osjećaj manje vrijednosti, dok roditelji u svojoj djeci vide nesposobne i nemoćne ljude koji ne mogu da se izbore za svoje mjesto u društvu", kaže Đukanović.

Roditelji, sa druge strane, nerijetko i ne žele da im djeca odlaze od kuće i spremni su da im ugađaju na sve moguće načine da ostanu, upozoravaju stručnjaci.

"Današnja situacija ne omogućava mladima da iskoriste sve svoje potencijale, zbog toga je roditeljima teško da jednostavno pristanu na to da se dijete osamostali. Moj sin je želio poslije studija da počne da živi sam, ali sam se tome protivila, jer znam da od plate od 300 eura ne može normalno živjeti", kaže Gordana, majka tridesetšestogodišnjaka koji i dalje živi u porodičnom domu.

Đukanović objašnjava da roditelji misle da je djeci kod kuće najbolje.

"Naročito je to, čini mi se, izraženo u slučaju ženske djece. Postoje i oni mladi ljudi koji i poslije 30. ne žele napuštati roditeljski dom, zato što se tamo osjećaju komforno, što su im brojne potrebe zadovoljene, što su oslobođeni nekih obaveza koje bi kao samostalni ljudi morali da ispunjavaju", kaže Đukanović.

Žena koja živi sama jer je tako izabrala, takođe nije prihvatljiva crnogorska figura – na nju se gleda sa neodobravanjem i tek kada stvori svoju porodicu, to je u redu

On objašnjava da tradicija donekle može imati ulogu u rasprostranjenosti ove pojave, budući da je za nas kao južnjački narod, porodica izuzetno bitna i porodične veze su jake.

"Zbog toga mnogi i nakon sklapanja braka ostaju da žive u zajednici sa svojim roditeljima. To je do prije 50-ak godina, a možda i skorije, bila redovna pojava, naročito u ruralnim područjima", kaže Đukanović.

Psihološkinja Aida Ivanović-Perović takođe glavnu prepreku vidi u tome da mladi uglavnom nemaju posao, a i ako ga imaju, primanja nijesu dovoljna da obezbijede egzistenciju.

"Takođe, tradicija je u Crnoj Gori da ostajemo kod roditelja dok god ne odlučimo da osnujemo svoju porodicu. Tradicionalni sistem ne trpi osobe kao pojedince koji žive sami. Žena koja živi sama jer je tako izabrala, takođe nije prihvatljiva crnogorska figura – na nju se gleda sa neodobravanjem i tek kada stvori svoju porodicu, to je u redu", kazala je Ivanović- Perović.

Sociolog kaže da bi pravo vrijeme za samostalan život trebalo biti nakon završetka studija ili škole kad se dobije neki prvi radni angažman.

"A to bi bilo moguće jedino kad bi se od sopstvenog rada moglo živjeti. To, međutim, nije slučaj sa našom populacijom", kaže Đukanović, objašnjavajući da prave uzroke treba tražiti u nemogućnosti da se ekonomski izdrže svi zahtjevi koje pred ljude stavlja samostalni život.

( Dražen Đurašković )