Jedina žena u Crnoj Gori koja se bavi podvodnim ribolovom
Za ribolov na dah, potrebna je volja, koncentracija, iskustvo i umješnost
Lako je Ulcinjaninu Kujtimu Nimanbegoviću, ali ne zato što važi za imućnijeg žitelja ili što je omiljen u društvu i među sugrađanima.
On je jedan od rijetkih ako ne i jedini u Crnoj Gori pa i šire koji ima privilegiju da mu supruga na tacni servira freškog ugora ili hobotnicu, kad god on poželi, odnosno svaki dan kad vrijeme dozvoli...
Za podvodni ribolov na dah, potrebna je volja, maksimalna koncentracija, iskustvo i umješnost i iznad svega neustrašivost. Neki bi rekli da su to osobine karaktreristične za jači pol, ali Mehlimana je srušila taj stereotip.
I ne samo to - na njenom umijeću pozavidjela bi joj većina muškaraca pa i onih koji se profesionalno bave tim ekstremnim sportom. Dok smo razgovarali u Valdanosu, njenoj omiljenoj uvali gdje roni i lovi, Mehlimana priča da je voda njena strast od kada zna za sebe.
Budući da je rođena u Goraždu, prvi susreti sa vodom vežu je za Drinu - tu je sa starijim bratom naučila da pliva i roni. Kada se prije 28 godina udala za Kujtima, prekrasno ulcinjsko podmorje dobilo je još jednog redovnog i strastvenog posjetioca. I vrhunskog lovca, posebno na hobotnice.
Kujtim, nezaobilazni dio priče, kaže da se njegova supruga uopšte ne sunča.
"Kad se može, svaki dan idemo na plažu. Ona odmah ide da roni i u moru ostaje od 3 do 4 sata. Naravno, rijetko se vraća bez ulova" priča Kujtim, njen vjerni pratilac na gotovo svakom druženju sa morem. Mehlimana kaže da je more i njegove dubine potpuno ispunjavaju.
"Dolje se uvijek nešto dešava. Kada sam u moru, zaboravim na vrijeme. Zato se Kujtim ponekad i ljuti jer mora da me čeka" kroz smijeh kaže Mehlimana. Ipak, Kujtim razumije strast svoje supruge.
"Kad uđe u more, oprostim se od nje tri-četiri sata a kad roni ovdje u Valdanosu, ja skoknem do prijatelja u Krčama na pivo i "čašicu razgovora" i vratim se taman na vrijeme "šeretski kaže Kujtim.
Mehlimana skromno ističe da roni do 10 metara na dah. Na toj dubini lovi ugore i skakavice ali je pravi majstor za hobotnice.
"Za hobotnicu treba dobro oko. Nije je toliko teško uloviti koliko je teško uočiti jer je ona majstor kamuflaže" kaže Kujtim koji povremeno roni sa Mehlimanom, ali samo kad ona priđe bliže obali jer kako kaže, i ne voli toliko da roni.
Na pitanje gdje najviše voli da roni, Mehlimana kaže da je to Valdanos ali da roni cijelim ulcinjskim podmorjem a nerijetko stigne i do Velikog pijeska. Najveću hobotnicu, koja je imala oko 4 kilograma, ulovila je u Borićima prije nekoliko godina.
Zna da izlovi i do 10 kilograma hobotnice na dan ali isto tako i ugora, skakavice i druge vrste ribe koja se nalazi na toj dubini. U početku, kaže, nije htjela da lovi hobotnice već je na njih gledala sa izvjesnom simpatijom, ali je onda jedan događaj pretvorio u strastvenog lovca na njih.
Kujtim, koji uprkos brojnim poslovnim obavezama, ne propušta priliku da sa suprugom pođe na plažu, kaže da često brine za nju
"Ronila sam ovdje u Valdanosu i pratila jednu malu hobotnicu kako pokušava da se sakrije u stijenje budući da su te špilje njihva staništa koja ih štite od drugih grabljivaca. Bio je to simpatičan prizor dok se odjednom, niotkuda, pojavila mnogo veća hobotnica zgrabivši onu malu u sekundi".
"To me toliko ražestilo da sam izvadila kuku i ulovila tu hobotnicu" priča Mehlimana kako je počela da lovi hobotnice. Od tada, lov na njih, postala je njena specijalnost.
"Ovog ljeta, sa njom u lov je pošao jedan naš prijatelj, iskusni podvodni ribolovac. Ali, on se vratio praznih šaka za razliku od Mehlimane. Jednostavno, prolazio je pored njih ne primjećujući ih, ali Mehlimani nijesu mogle da promaknu" ponosno kaže Kujtim.
Ipak, Mehlimana će dok je živa pamtiti spektakularan lov na jednu hobotnicu prije nešto više od godinu u Valdanosu, za koju se borila sa neuobičajenim protivnikom - ugorom ili grujom.
"Ugledala sam hobotnicu pored špilje kako pokušava da uđe u nju. Za kuku nije bilo vremena pa sam ispalila harpun. Vidjela sam da sam je ranila ali ona se pipcima čvrsto držala za stijenu. Pustila sam pušku, pošla za vazduh i vratila se po hobotnicu ali je jedan veći ugor, koji je bio u blizini, već bio zgrabio pokušavajaći da je odvuče od špilje".
"Zgrabila sam uže od harpuna i povukla na svoju stranu ali je ugor vukao na svoju, dok je hobotnica pipcima i dalje bila uz stijenu. Tada sam uzela pušku, prišla ugoru i njome pokušala da ga udarim. Uplašio se i pobjegao a ja sam morala ponovo na površinu pa po hobotnicu" priča Mehlimana o nevjerovatnom događaju pod vodom. Sjeća se i zgode od prije dvadeset dana u Kručama kada je "dobila" neočekivani poklon.
"Pošla sam tamo da ronim i naišla na neočekivani prizor - na jednom dijelu dno je bilo preplavljeno skakavicom, ubijenom dinamitom. Izvadila sam oko 20 komada, tačno 12 kilograma" priča Mehlimana i dodaje da ne zna zašto dinamitaši nijesu pokupili tu ribu. Ipak, u proteklih 28 godina, bilo je i neprijatnih situacija.
"Baš ovdje u Valdanosu, ronila sam po lijepom vremenu i mirnom moru. Odjednom, dunuo je neki vjetar, počeli su talasi. Nijesam znala šta se događa pa mi nije bilo nimalo prijatno. Poslije petnaest minuta, vjetar je utihnuo a more se smirilo. Nastavila sam da uživam u dubinama" sjeća se Mehlimana neprijatne situacije u Valdanosu. Drugi put, pak, imala je neprijatnost sa dinamitašima u Kručama.
"Ronila sam i odjednom u blizini čula prasak. Znala sam da je neko bacio dinamit, ali sam nastavila da ronim. Nedugo potom, ugledala sam čamac i u njemu dva čovjeka. Na licima im se vidio strah jer očigledno nijesu očekivali ronioca na tom mjestu. Brzo sam zaronila i udaljila se od njih" priča ona.
"Nekoliko puta se dogodilo da je izgubim iz vidika kada bi počeli talasi. U tim trenucima razmišljam i da pozovem policiju, ali mi nešto u sebi kaže da ne paničim jer je u pitanju Ona"
Koliko je neustrašiva, svjedoči primjer od prije tri-četiri godine kada se u našem moru pojavio par ajkula.
"Bilo je to isto u Valdanosu. Ronila sam i čula kako sa patrolnog čamca, koji je bio prilično ispred mene ka obali, upozoravaju kupače na oprez jer su se pojavile dvije ajkule. Nijesam obraćala pažnju na to, već sam nastavila mirno da ronim" priča Mehlimana koja nije znala da se na kopnu u to vrijeme odvijala prava drama.
"Tog dana bili smo sa prijateljima. Kada smo čuli užasnu vijest, prijateljica je potrčala ka Vilinoj gredi da signalizira Mehlimani koja je tu ronila. Mahala joj je sve vrijeme, ali je ona izašla iz vode tek nakon što je ispunila svoje predviđeno vrijeme" nastavlja priču Kujtim. Mehlimana u šali dodaje da baš sve to nije puno uzbudilo njenog supruga.
"Rekao je kuku ajkulama ako na mene naiđu" kroz smijeh kaže Mehlimana.
Kujtim, koji uprkos brojnim poslovnim obavezama, ne propušta priliku da sa suprugom pođe na plažu, kaže da često brine za nju.
"Nekoliko puta se dogodilo da je izgubim iz vidika kada bi počeli talasi. U tim trenucima razmišljam i da pozovem policiju, ali mi nešto u sebi kaže da ne paničim jer je u pitanju Ona. Naravno, uvijek je taj glas u meni u pravu" kaže Kujtim.
Snađe se Kujtim
Šta Kujtim radi dok Mehlimana roni po tri četiri sata - bilo je pitanje novinara.
"Nekad se dosađujem, uzmem gumeni čamac pa veslam, malo se kupam i sunčam, pođem kod prijatelja na piće ili u obližnji bar..." nabraja Kujtim.
"Snađe se on lako. Uvijek" zagonetno dodaje Mehlimana na pitanje da li se plaši da Kujtima ne zavede neka zgodna gošća dok je ona u moru.
Kad nema ulova, može i sto eura
"Hajde Mehlimana, ulovi malo ribe za roštilj ili koju hobotnicu" rekao joj je Kujtim prije dvije godine na plaži iza Starog grada.
Nakon pola sata, izašla je iz vode sa novčanicom od sto eura.
"Evo ti, pa kupi deset kila" kazala je Mehlimana koja je na dnu našla malo oštećenu novčanicu od 100 eura. Poslije nekoliko dana, kada je bio poslovno u Podgorici, Kujtim je tu novčanicu u CBCG zamijenio za novu bez provizije zbog oštećenja.
( Samir Adrović )