Budućnost crnogorske IT scene: Ovi klinci će biti aždaje

Oni su budućnost crnogorske informatičke scene, kratko je o najmlađim učesnicima nedavno održanog prvog crnogorskog Hakatona, takmičenja u kome je za 24 sata neophodno napraviti mobilnu ili aplikaciju za računar, rekao jedan od organizatora, Ivica Tatar.

Nikšićki srednjoškolci Savo Ostojić, Lazar Bulatović, Rajko Orman, Aleksa Doderović i Stevan Bogosavljević na Hakatonu su prezentovali rješenje za dobijanje informacija o slobodnim radnim mjestima sa biroa rada. Iako nisu pobjednici Hakatona, kao najmlađi učesnici dobili su od organizatora, softverske kompanije Logate i nevladine organizacije Digitalizuj.me, po 50 eura. I osvojili simpatije drugih takmičara.

Fleka tim pobjednik prvog Hakatona, nagrada i za najmlađe i "Mila Lekića" >>>

"Klinci će biti aždaje... 100 odsto", kaže o njima jedan od učesnika Hakatona, Marko Tomašević, programer iz Herceg Novog.

"Neodoljivo me podsjećaju na mene, i ja sam od dvanaeste godine opčinjen računarima... Kod njih sam osjetio želju za znanjem, dokazivanjem i svemu onome buntovnom što je karakteristično za takozvanu krizu identiteta kod adolescenata. Momci su jako perspektivni", dodaje on.

Pomogao im stariji kolega i časovi na PMF-u

A nikšićki srednjoškolci su skromni. Na pitanja o takmičenju i nagradi samo sliježu ramenima. Kao da je to sasvim normalno.

Njihove priče su slične i svi su se, manje ili više, za programiranje počeli interesovati krajem osnovne, najkasnije u prvom razredu srednje škole. I svi su se, tih svojih prvih programerskih dana, željeli dokazati kao hakeri. Lazar Bulatović, učenik nikšićke elektrotehničke škole, kaže da je nekad imao i idola, Kevina Mitnika.

Državne institucije su, uz nekoliko izuzetaka, jedine koje imaju dovoljno resursa i novca da materijalizuju znanje i sposobnost dobrih programera i onih koji rade na razvoju softvera - kaže Tomašević

Mitnik je haker koji je osuđen zbog upada u velike računarske sisteme Motorole, Nokije... Nakon što je 2000. godine pušten na slobodu, Mitnik je počeo da radi kao savjetnik za računarsku bezbjednost.

Upravo je, zahvaljujući jednom “hakerskom” poduhvatu nikšićkih hakatonaca, došlo do susreta sa starijom “kolegom” Markom Tomaševićem.

Upoznavali su se, očekivano, putem interneta. Tomašević je tokom on-line komunikacije sa njima, prije nego ih je sreo na Hakatonu, shvatio da “znaju znanje i imaju perspektive”. Zbog njih se, na neki način, i prijavio na takmičenje.

"Mislio sam da će biti još klinaca i to mi je zvučalo kao interesantna ideja za skautovanje perspektivne omladine i ostvarivanje kontakta sa njima. Mišljenja sam da nam treba što više dobrih programera", kaže Tomašević.

Kao iskusan programer, on pohvaljuje opredijeljenost nikšićkih srednjoškolaca da kao platformu za razvoj izaberu PHP.

"PHP je jedan od najfleksibilnijih programskih jezika, idealan za ozbiljan početak. Sintaksa je jako blizu bazičnom C programiranju, a fleksibilnost dozvoljava vrlo lako učenje i konstantan napredak. Onaj ko dobro savlada PHP vremenom razvije logički instinkt programera i za njega svaki zadatak postaje lak", kaže Tomašević.

"Hakatonci" na časovima programiranja na PMF-u, Foto: Luka Zeković

Ostojić, Bulatović, Orman, Doderović i Bogosavljević su prvi put radili zajedno na takmičenju u Podgorici. I pokazalo se da je to tim snova.

"Radićemo i dalje zajedno", kažu.

Do nekog novog Hakatona i novih zajedničkih projekata, njih petorica će, ako ništa drugo, zajedno provoditi vrijeme na Prirodno-matematičkom fakultetu (PMF) u Podgorici, gdje od septembra pohađaju časove programiranja sa drugim talentovanim srednjoškolcima.

Goran Šuković, profesor sa PMF-a, koji sa đacima radi već tri godine i priprema ih za takmičenja iz programiranja - državno, te olimpijade, Balkansku (BOI) i Međunarodnu (IOI), kaže da su mladi Nikšićani nastavu pohađali u početnoj grupi.

"Bili su u početnoj grupi, ali je odmah bilo jasno da imaju određeno iskustvo u programiranju. Nisu znali Java programski jezik, sada radimo na tome", kaže Šuković, posebno hvaleći Stevana Bogosavljevića, iako je nikšićki gimnazijalac odsustvovao sa nekih časova.

Kako nastava za početnu grupu podrazumijeva baš osnove programiranja, Bogosavljević je neke časove preskočio, jer je o svemu već slušao tokom ljeta, na Ljetnjoj školi programiranja, koju organizuje kompanija Domen.

Stevan je inače nagrađen i kao najmlađi učesnik takmičenja za izradu Android aplikacija na konkursu koji je tokom proljeća, u saradnji sa kompanijom Telemont, organizovalo Ministarstvo za informaciono društvo i telekomunikacije (MIDT). Nagradu je dobio za aplikaciju koja korisniku pomaže u pronalaženju lokacija sa dostupnom internet bežičnom mrežom.

Još ne znaju na koji će fakultet

Kad završe srednju školu, nikšićki srednjoškolci nagrađeni na Hakatonu, planiraju da nastave školovanje, ali nisu sigurni na kojim fakultetima. PMF im djeluje težak...

I profesor Šuković kaže da ne mora neko dobro znati da rješava zadatke i probleme kakve on radi sa njima na časovima iz programiranja da bi bio dobar programer.

"Nema tu mnogo toga što može da im praktično pomogne", kaže on. Ipak, dodaje Šuković, od pomoći može da bude to što će, rješavajući brojne probleme i zadatke, polaznici naučiti da analiziraju, da razmišljaju kao matematičari", apstraktno.

Ne mora neko dobro znati da rješava zadatke i probleme kakve on radi sa njima na časovima iz programiranja da bi bio dobar programer... Ipak, Za one koji se snađu sa takmičarskim zadacima, kreiranje aplikacija je vrlo jednostavno

Dešavalo se, kaže on, da PMF upišu djeca koja mogu da budu odlični programeri, koja polažu programiranje bez problema, ali zapnu na, recimo, algebri... i nažalost, nikad ne završe fakultet. Šuković je mišljenja da je za programera, na duže staze, ipak korisnije da prvo nauči da razmišlja apstraktno, te potom nauči da programira.

"Za one koji se u svemu tome snađu, kreiranje aplikacija je kasnije vrlo jednostavno", kaže on, prepričavajući anegdotu jednog bivšeg studenta koji je kudio PMF zbog načina rada i nastavnog programa, ali je na kraju rekao da je “PMF jedini ozbiljan programerski fakultet u Crnoj Gori, gdje te sistematski uče kako da napraviš aplikaciju”.

"Ne zovu nas nekolicinu uzalud da budemo konsultanti - mi pravimo univerzalna softverska rješenja, koja će da rade godinama", kaže Šuković.

I Marko Tomašević, kao već iskusan programer, mlađim kolegama preporučuje da ozbiljno razmisle o tome koji će fakultet upisati.

Nadam se da će država prepoznati potencijal nikšićkih srednjoškolaca: Tomašević (u sredini)

"Toplo im preporučujem bilo koju ozbiljnu školu koja se bavi ozbiljnom naukom računarskih tehnologija. Iako sam mišljenja da računarska škola bez samoinicijative ne može mnogo da nauči nikoga, ipak može da pokaže pravac kojim treba ići", njegov je savjet.

Tomašević se nada da će i država prepoznati potencijal nikšićkih srednjoškolaca, pomoći im u daljem obrazovanju i zaposliti ih na ozbiljnim projektima, čime će im dati razlog da ostanu u Crnoj Gori, kao sljedeća generacija crnogorskih programera.

"Državne institucije su, osim nekoliko izuzetaka, jedine koje imaju dovoljno resursa i finansijskih sredstava da zaista materijalizuju znanje i sposobnost dobrih programera i onih koji rade na razvoju softvera", kaže Tomašević. S druge strane, dodaje on, u Crnoj Gori je, nažalost, malo privatnih firmi koje će se postaviti korektno prema programerima...

Imaju vremena za hobije i blogovanje

Kada govore o programiranju, Savo, Lazar, Rajko, Aleksa i Stevan kažu da ih djevojke ne razumiju. Ali, nikšićki hakatonci imaju hobije kao svi njihovi vršnjaci. Aleksa Doderović se nedavno počeo baviti penjanjem, i trenira na vještačoj stijeni u Nikšiću. Savo Ostojić i Lazar Bulatović se bave džudom. Treniraju od početka osnovne škole i već su osvojili veliki broj medalja na državnim takmičenjima.

Kao pravi IT-jevci, mladi Nikšićani pišu i blogove. O Lazaru Bulatoviću možete više saznati na www.bylaky.wordpress.com, gdje među posljednjim objavama možete preuzeti njegov alat za spamovanje.

Savo Ostojić, koji pohađa elektrotehničku školu, blog je objavio na lokaciji www.savoostojic1.wordpress.com gdje zasad objavljuje vijesti iz IT svijeta.

Blog najstarijeg u timu, 17-godišnjeg Rajka Ormana, takođe učenika elektotehničke škole iz Nikšića, nalazi se na lokaciji www.rasha666.wordpress.com. Orman “svaštari” na blogu, ali na njemu prevladavaju informatičke teme. Tu možete pročitati o projektu kojim se sa učenicima Draženom Petrovićem, Ivanom Nedićem, Zoranom Nikolićem i Lukom Božovićem, predstavio na takmičenju mladih pronalazača u Podgorici.

Podstaknuti elektroenergetskom krizom u Crnoj Gori, problemom kašnjenja zvonjenja školskog zvona u školama i neadekvatnim grijanjem u učionicama, oni su predstavili rješenje koje kontroliše rasvjetu, štedi struju i zahvaljujući kojem školsko zvono zvoni samo.

Još jedan bloger među nikšićkim hakatoncima je i Stevan Bogosavljević (http://stevan.bogosavljevic.me), koji na blogu ima već zavidan broj otvorenih tema i objavljenih tekstova: O Androidu šest, o Linux operativnom sistemu 10, o internetu 19...

SMS obavještenje o poslu

Današnje tehnologije omogućavaju da posao pronađe nas, a ne mi posao, a rješenje nikšićkih srednjoškolaca je još jedno na tu temu. Draž tog rješenja je u činjenici da od krajnjeg korisnika ne traži veliko tehničko znanje, već prosto posjedovanje mobilnog telefona.

Njihov sistem podrazumijeva web rješenje na strani biroa rada, koje unosi informacije o slobodnim radnim mjestima i mobilni servis putem kojeg korisnik, osoba koja traži posao, nakon registraciije, dobija informacije o svakom novom oglasu - za zanimanje koje sam izabere.

Galerija

Goran Šuković FOTO: Luka Zeković

Hakaton FOTO: Luka Zeković

( Damira Kalač )