Ćetkovići iz sela Strug: Može čovjek da živi od stoke, ali nema crnjeg posla od ovog

Selo Strug, koje pripada opštini Šavnik, nalazi se na 1.600 metara nadmorske visine. Ljeti je prava vazdušna banja – okolo planine, čist vazduh, netaknuta priroda i livada puna dokoljena. Zimi, kako u šali reče Mijodrag Ćetković, "vukovi kolo vode".

"Nigdje nije lako, ali ovdje je možda teže nego negdje drugo. Posebno zimi. Tada se 'družimo' sa vukovima i lisicama. Šetaju se zimi vukovi slobodno ovim krajem, a za pet godina će se pripitomiti pa će u kuću ulaziti bez pitanja.

Ovo je njihova krajina a vuk je naš totem, jer po onoj staroj slovenskoj potičemo od vukova", kroz osmijeh priča Mijodrag koji je zimus bitku bio sa životom.

Njega je Vojska Crne Gore helikopterom evakuisala iz sela, iz koga se drugačije nije ni moglo izaći jer su nameti bili i preko četiri metra, i dopremila u podgorički Klinički centar.

U tradiciji da imaju stoku, a nemaju posao

"Nijesmo bili za partiju, a kuću su nam smatrali četničkom jer je pet stričeva, od kojih dvojica rođenih, odstupilo u četnike. (...) I ja imam petoro djece i nijedno nema posla. A Crnu Goru volimo više od svega, čak smo i članovi vladajuće partije. Izgleda da nikako ne odgovara"

Mijodragov otac Vladimir, u Šavniku poznatiji po nadimku Šajo, jedan je od uglednijih stočara u opštini. Ljetos je imao oko 500 jagnjadi i ovaca.

"Jesenas sam 'Mesoprometu' iz Bijelog Polja prodao 231 jagnje. Bio je to najveći buljuk koji je sjavio u Šavnik ima 50 godina", sa ponosom kaže sedamdesetdvogodišnji Šajo.

Ostalo mu je oko 230 ovaca. Ima i 12 goveda, tri konja i prostranstvo koje se pogledom ne može obuhvatiti.

Kada je ekipa "Vijesti" došla, Ćetkovići su se pripremali da sijeno prebace u Nikšić. Kupili su kuću i imanje u nikšićkom naselju Glibavac i ovo će biti prva zima koju će provesti van sela. Možda su ih sniježni nameti i Mijodragova bolest natjerali da Strug zimi ipak prepuste vukovima, a oni će da se vrate na proljeće.

"Nama je u tradiciji da se bavimo stočarstvom. I đed mi je bio veliki stočar. Imao je 700-800 ovaca i pričali su mi da je po 14 kila para mjerio na kantar, koliko je novca imao", priča Šajo.

Vladimir-Šajo Ćetković

A nije im samo bavljenje stočarstvom porodična tradicija.

"Otac je imao petoro djece i nijedno od nas nije radilo. Nije se ni moglo u Titovo vrijeme. Nijesmo bili za partiju, a kuću su nam smatrali četničkom jer je pet stričeva, od kojih dvojica rođenih, odstupilo u četnike.

A i mi smo držali kapric pa ih nijesmo mnogo moljakali za posao. I ja imam petoro djece i nijedno nema posla. A Crnu Goru volimo više od svega, čak smo i članovi vladajuće partije.

Izgleda da nikako ne odgovara", sa vidljivim bolom kaže kršni Ćetković dok pokazuje crnogorska obilježja po kući. A njih ima na pretek.

Čak je i ispred kuće crnogorska zastava. Džabe, posla nema. Zato im je stočarstvo jedini izbor. Mijodrag priznaje da bi promijenio život, ali za sada mu "slabo ide od ruke".

Ima samo obećanje, staro devet godina, da će dobiti posao. A kada, još ne zna.

Samo da se Nataša pametno uda

"Da mi se Milica uda ne selo i ovoliko radi, proklela bih je, pa bih je jednom zanavijek prežalila. Ako bude imala u glavi, udaće se gdje valja i kako valja i bez škole. Danas i one školovane, ako nemaju u glavi, dođu na selo"

Šajo ima suprugu Milenu, sinove Vuka i Mijodraga i tri kćerke od kojih su dvije udate, jedna u Danilovgradu, a druga u Zagradu, u Župi nikšićkoj. Sa njim je najmlađa kćerka Nataša, koju ukućani zovu Milica.

"Nataša je završila samo osnovnu školu. Teško joj je bilo da se odvaja od nas i nije ni išla dalje. Dobro je to i vrijedno dijete. Ljetos je sama čuvala stado – 500 komada.

Lako je bilo kada je lijep dan, ali kada padne kiša ili počne da duva mećava, onda je teško. A ona se nikada ne žali. Teško će mi biti kada odluči da napusti kuću i uda se - priča ponosni otac.

Nataša je, naravno, čuvala ovce. Zamolili smo ih da je pozovu jer priča o vrijednom domaćinstvu Ćetkovića ne bi bila potpuna bez nje. Ne znamo da li su je prije pozvali ili je prije stigla. Plave kose i očiju, vedrog osmijeha i zarumenjelih obraza šesnaestogodišnja Nataša nas je očarala.

"Nije lak život na selu, ali ni posao nije lako naći, a ovdje se ima posla. Toga mi ne fali. Zimi je teško, veliki su snjegovi, nema nigdje nikoga, i najviše mi fali društvo. Dobro je što imam telefon, pa se čujem sa njima", kaže Nataša i stidljivo priznaje da kada bi mogla da bira, ne bi voljela da ostane na selu.

Nataša Ćetković

A to ne bi voljela ni njena majka Milena.

"Sada su bolji dani nego kada sam se udala. Svuda je mehanizacija i ljetos sam samo tri dana uzela grabulje u ruke, a nekada sam znala i po dva mjeseca da plastim. U Strugu je od Đurđevdana do Mitrovdana najljepši život u ovim krajevima. Lijepa priroda, vazduh, sve. Ali od Mitrovdana do Đurđevdana je zlo i naopako.

Da mi se Milica uda ne selo i ovoliko radi, proklela bih je, pa bih je jednom zanavijek prežalila. Ako bude imala u glavi, udaće se gdje valja i kako valja i bez škole. Danas i one školovane, ako nemaju u glavi, dođu na selo", kaže Milena i postavlja da se doručkuje.

A na stolu svega – pršute, kobasice, sira, skorupa, tek ispečenog hljeba. Iako smo negodovali zbog postavljene sofre, odmah smo se latili viljuške. Grijeh je takvu divotu ne probati.

Bez odmora, staža i beneficija

"Svi su bolje prosperirali od ljudi koji su ostali na selo. I onda se čude što sela propadaju. Evo, ni ovo dva kilometra makadama ne mogu da asfaltiraju"

"Sve ovo što se radi ništa ne valja ako se sinovi ne ožene", više za sebe, onako poluglasno, kaže Milena, rodom iz Morače, koja je skoro 20 godina mlađa od supruga.

Čuje to i sin Vuko mada ne odgovara na prozivku.

Kaže da se ne sjeća kada je počeo da kosi, čuva ovce, da pomaže roditeljima. Zna samo da je sa pet godina već bio dobar kosac.

"Život je težak kao i svuda. Ljepota je što si ovdje svoj na svome, svoj gazda, direktor, svoj blagajnik. Loše je što si u poslu 24 časa i 48 ako se može sabiti u tih 24, što se stalno radi.

Ne mogu sebi da priuštim ni pet dana odmora jer ovaj posao traži velika odricanja. Čini mi se da od rođenja nijesam imao odmor, a nemam ni beneficija ni radnog staža", kaže Vuko kome osmijeh ne silazi sa lica.

U buljuku Ćetkovića ovog ljeta bilo je više od 500 ovaca i jagnjadi

Ćetkovićima naporan i mukotrpan rad nije uništio vedrinu. Osmijehe dijele gdje god se okrenete. Možda je to zbog svježeg vazduha.

"Čekam suđenu. Tražim je, ali negdje se zagubila", u šali reče Vuko nakon održane pridike da treba da se ženi.

"Može čovjek da živi od stoke, ali nema crnjeg posla od ovog. Ali, šta drugo da radimo. Svi su bolje prosperirali od ljudi koji su ostali na selo. I onda se čude što sela propadaju. Evo, ni ovo dva kilometra makadama ne mogu da asfaltiraju", kaže Šajo i pokazuje na put dobar jedino za terenska vozila.

Ekipa "Vijesti" ostavila je muški dio Ćetkovića da tovari sijeno, Milenu da radi po kući, a Nataša se vratila stadu. Umjesto pozdrava pozvala nas je da ljeti dođemo u goste. Kaže da će od nas za dva dana stvoriti dobre čobane. Jeste da nam je onaj skorup ostao u slast, ali čobanstvo može i da sačeka.

Galerija

( Svetlana Mandić )